Skip to main content

Full text of "Prilozi k starijoj knjievnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj"

See other formats


178 
C773 








9 • • 



MIRKO BREYER 



"'k^- 



PRILOZI 

k starijoj 

Rnji^eunoj i Rulturnoj 
poujesti firuatsRoj. 



Ki^ 




ZAGREB 

U NAKLADI VLASTITE KNJIZARE 
I904. 



MIRKO BREYEf^. 



PRlbOZI ^ «, ^ 

k starijoj knjizevnoj i kulturnoj 
povjesti hrvatskoj. 4^- 4^ 4^ 




ZAGREB 

U NAKLADI VLASTITE KNJI2aRE 
1904. 




~z. 



1^ 

C775 



iwM 



Izdajem evo moje u raznim publikacijama 
objelodanjene priloge k starijoj knjiievnoj i knl- 
tiirnoj povjesti hrvatskoj, djelomicc fioifim podat- 
cinia zfiatno dopunjene. Pouzdano se nadam, da 
6e ovdje u jednu knjigii sabrana gradja, — plod 
mnogogodi^njeg mog tritda i viara — -, dobro 
do&i domadoj nauci, kojoj ii smjernosti posve- 
dujem ova izdanje. 

Ako sum iiz to uspio, da gdjegdje medjit 
redke ovdje iznesenih davniJi i portaJvi'Se Castnih 
kidturnih uspomena mukotrpjiog naSeg naroda, 
presadiui ma i slabi izraz velike i iskrene mqfe 
Ijubavi za premilu rodnii grudu hrvatsku, tada 
sii mi sc izpiinile itelje i tiade moje, u pod- 
piinoj nijeri. 

U Zagvcbu, ua iimni godinu igo4. 



Mirko Breger. 





Dobrusku Dobrifiii, Dul)rovcaiiiiiii. 



I^Jko sredlne XV. vijeka, upravo negdje u isto doba, 
^^^ kada je neumrli Guttenberg iznenadio svijet obretom 
knjigotiskarstva gibivim slovima, rodio se u Dubrovniku 
Dobrusko Dobric, koji se je kasnije pod latinskim ime- 
nom Boninus de Boninis proslavio u Italiji i u Fran- 
ceskoj kao vrstan tiskar, knjizar i nakladnik. 

Ime se Dobric ve6 rano spominje u Dubrovniku, 
(Vidi: „Monumenta Ragusina" jugosl. akademije), nu nije 
nam poznato, kojoj je grani pripadao nas Dobrusko. Tu 
bi mogla putokazom biti biljeska Cervina, (u Kukulje- 
videvu „Slovniku umjetnika"), da je Dobric bio starinom 
od plemena Naljeskovica. Tamo nalazimo takodjer napo- 
menutu neku opasku Ignjata Gjorgjica, koju je Gjorgjic 
prepisao u opcinskoj pisarni dubrovackoj, da je naime 
dubrovacko vijece god. 1493. pronaslo, da Dobric nije 
pripadao plemiCkoj porodici istoga imena („ Boninus 
Dobrich, overo B. de Boninis, prova si non essere stato 
della famiglia nobile, Ex Diversis Canceiariae Ragusanae 
d. 1403.") 

U mladim je godinama ostavio Dobric domovinu, 
da u Mlecima nauci „bozanstvenu umjetnost knjigoti- 
skarstva", kojoj se je bio glas razprostranio svijetom, 
navijestajuci posvuda zoru novih i boljih dana. Pocevsi 

1 



od godine 1469., kada je Ivan iz Speiera (Johannes de 
Spira) uveo knjigotiskarstvo u Mlecima, stadose se sa 
svih strana Evrope kupiti marljivi pregaoci na torn polju, 
tako da tecajem XV. vijeka brojimo preko 200 dosele 
poznatih mietackih tiskara, od kojih njekoji dodjose do 
svjetskoga glasa, podignuvsi knjigotiskarstvo do visokoga 
stepena savrsenosti. 

Iz hrvatskih krajeva nalazimo vec vrlo rano medju 
ovima Andriju Paltasi(5a iz Kotora, koji je od g. 1476. 
do 1492. radio. U isto nam se doba javlja i Dobrusko 
Dobrid, koji zajedno sa Paltasidem god. 1478. izdaje na 
svijet djela Laktancijeva. To je jedini mletacki tiskotvor 
Dobricev, jer izdanje od god. 1484., kako ga Kukuljevic 
spominje, nosi u istinu samo ime Paltasicevo. Tecajem 
XV. vijeka bijahu jos tiskarima u Mlecima: Juraj Dai- 
matin (1482—83.) i Bartol de Pelusio (Peiusic?) iz 
Kopra u Istri (1498.). 

Nije poznato, zasto je Dobric vec oko god. 1480. 
ostavio MIetke, nu mozda ne cemo pogrijesiti, ako uzmemo, 
da ga je na to valjda skionila velika utakmica medju 
tiskarima, koja se je vec u ono vrijeme pocela razvijati 
i koja bijase kasnije dotle doprla, da se (primjerice) knji- 
gotiskar Pincio u svojoj jednoj molbi na mletacko vijece 
g. 1512. ovako izrazuje: „la perfida et rabiosa concor- 
rentia, la quale regna et destruze questa calamitosa arte".' 

Godine 1481. nalazimo Dobrica u Veroni, gdje kao 
prvi svoj tiskotvor izdaje na svijet dne 17. veljace djelo: 
„Aleksander de Villa Dei Grammatica metrice scripta", 
a osim toga jos daljnih pet izdanja (za svojega bo- 
ravka do god. 1483.)'^ On je bio od svih tadanjih ve- 
roneskih tiskara najznamenitiji, nu slabe prilike, u kojima 
se je tada taj grad nalazio, onemogucise znatniji rad i 



' Fulin R. Documenti per serv. alia storia della tipogr. 
veneziana. Venezia 1882. na str. 95—96. 

^ Giuliari Carlo. Della tipografia Veronese. Verona 1871. 
na str. 24—26. 



Dobric se doskora preseli u Bresu (Brescia), gdje je 
doista i nasao bolje tlo za izvrsivanje svojega zvanja. 

Novija su iztrazivanja oborila vijesti, koje su u raz- 
nim bibliografickim djelima zabiljezene, ali nisu utvrdjene, 
da se Dobric vec godine 1480. u Bresi nalazio i tada 
djelo: „Solinus de mirabiiibus mundi" na svijet izdao i 
da je radio istodobno u Veroni i Bresi. Ovo isticem ovdje 
tocnosti radi, te tomu dodajem, da se po5etak Dobriceva 
boravka u Bresi ima staviti u god. 1483. 

U staroslavnoj Bresi, gdje je tiskarstvo uvedeno g. 
1473. od Tome Ferranda, bijase duSevni zivot za dolaska 
Dobriceva uslijed ratnih nezgoda maiaksao i nauke bijahu 
posve zanemarene. Doiazak Dobricev, veli Luigi Lechi,' 
oznacuje ne samo konac nesretnih dana, nego i ozivljenje 
nauka. Nas Dobric ovo krasno priznanje i zasluzuje. De- 
vet je godina radio on neumorno u Bresi. To sjajno 
potvrdjuje niz od 30 dosele poznatih njegovih ondje 
tiskanih izdanja, medju ko- 
jima se nalaze mnoga glaso- 
vita staroklasicka djela. 

Dobric je prvi u Bresi 
uijepsavao svoje tiskotvore 
umjetnicki izradjenim drvo- 
rezima, koje je medju ostalim 
rabio kod cuvenog i drago- 
cjenog izdanja Dantove Bo- 
zanstvene komedije od god. 
1487. i kod Ezopovih basana 
(iste godine). Isto je tako ra- 
bio prvi u Bresi grcka slova 
u djelima Makrobija Aure- 
iija Teodosija (1483.) Osim 
jednoga jedinoga djela, koje 
je tiskao zajedno sa tiskarom 

' Delia tipografia bresciana nel secolo XV. 
na str. 19. i dalje. 




Tiskarski znak DobrnSka 
Dobrica. 

Brescia 1874. 



Miniatom Delsera iz Fiorence, sva druga nose samo nje- 
govo ime. Potpisivao se najvise „Boninus de Boninis de 



INKRMO. 




Drvorez iz Dantea od god. 1487. 

Ragusia", a tek kasnije pridodao je i oznaku „dalmata=' 
i „dalmatinus". 



Slova je imao obla i gotiCka, oba u raznim vrstima. 
Njegovi tiskotvori bijahu uzorni u svakom pogledu. Dne 
11. ozujka 1491. natiskao je kao posljednje svoje bre- 
sansko izdanje „Angeli de Ubaldis, Repetitio", i tada 
ostavio onaj grad, koji mu je u kulturnoj svojoj povjesti 
sacuvao do danasnjega dana casnu uspomenu. 

Neznademo kuda je izravno krenuo Dobrid iza 
svog odlaska iz Brese, kada poslje Cetrnajstgodisnjega, 
lijepim uspjesima okrunjenoga rada napusti svoju tiskaru. 
Nadaren osobitim umnim sposobnostima, (Aime Ving- 
trinier, ' naziva ga „un veritable talent"), i stekavSi valjda 
kao tiskar znatni imetak, nalazimo ga unapred kao knji- 

C£j:pl!dt tcrti'a ptirs wnniioiijm darijtimi 7 f tccUent if 
tmi U5 Ccfara cp. "iPomififu lominis oommi 38ald(oc 
IPcrafioerptoptioonginahTuo cccmplata. j^pp:imc 
foitrtta pcrfp«fabilem Jarifconfa\tam.T>*'^omni j^n 
Ionium oe Sanctis a'ncm 36:incnrfm.^t fmpiefTa ingc 
mo ffc folCTtiCDfa TBonini Dc bom'nie ^ TRacpfiooalma 
If ."H^tid e idu0 ^cbzoarii^Hono faluafcre tncamatidia. 

Ogled Dobricevih gotiSkih slova. 

zara i nakladnika i u torn svojstvu prvi put se spominje 
godine 1493. u Lionu. („Bonin de Boninis, libraire et 
marchant demourant en rue Marchiere".).^ Ali valjda 
bijase vec i g. 1491. u Lionu, kako to biljezi Pericaud^ 
i u onom znamenitom i vanredno bogatom franceskom 
gradu, gdje bijahu knjigotiskarstvo i knjizarski promet 
tada u silnom razvitku, nadje si siroko polje za svoj rad. 
Godine 1494. desio se Dobric u Milanu, jer odanle 

' Histoire de 1' imprimerie a Lyon. Lycn 1894. nastr. 138—139. 
^ Baudrier I. Bibliographic Lyonnaise. IV. Serie. Lyon 1899. 
na str. 11. 

' Bibliographie lyonnaise du XV-e siecle. Lyon 1852. 



— 6 



jest upravljeno pismo njegovo trebinjsko-mrkanskome 
biskupu Juri Kruzicu, sto ga nalazimo kao posvetu na 
celu astronomskog djela „GuilIermus Egidii de Visselrerc, 
ex Zelandia. — Liber desideratus super celestium motuum 
indagatione sine calculo", izdano bez potanjih naznaka 
gdje, kada i od koga jest stampano. 

Posveta glasi: „Rever. in Christo patri ac Domino 
meo observandissimo D. Georgio de Cruce Trebenensi 
Mercanensique Episcopo, Boninus Ragusaeus salutem", 
a u istoj poziva se izdavatelj na mnogogodiSnji i opce 
koristni svoj rad kao knjigotiskar, te istice, da je odavna 
zudio oduziti se na dostojan nacin svojemu dobrocini- 
telju i plemenitom zemljaku biskupu Kruzicu. Dok je 
trgovao knjigama u Lionu u Franceskoj, (Quum itaque 
nuper in Gallia atque Lugduni essem: quo non me- 
diocrem librorum laboriosus negociator advesceram"), 
dospio mu je u ruke rukopis gore spomenutog djela. 
Dobricu se ucini ovo djelo vrlo vrijednom knjizevnom 
radnjom punom ucenosti, zato ga izdaje i posvecuje 
njemu, biskupu, kao covjeku velikoga znanja, koji je 
jednako upucen u znanosti bogoslovne, kao sto i u ma- 
tematiku, a napose u astronomiju. 

Preriedki knjizevni ovaj spomenik pruza nam dokaz, 
da je Dobric bio u svezi sa rodnim gradom svojim, a 
napose da je uzivao naklonost biskupa Kruzica. Kruzic 
(po Appendini-u ^) upravljao je svojom biskupijom od 
god. 1492. do 1513.; bio je jedan od najucenijih muzeva 
one dobe, Ijubimac kralja Matije Korvina i clan odlicne 
dubrovacke porodice, koja je sada vec izumrla. 

Tekar god. 1499. opet susrecemo Dobrica, kao iz- 
davatelja krasnog molitvenika: „Officium beate Marie 
virginis ad usum Romane ecclesie", iz kojeg priopcujem 
ovdje u faksimilu (dobrotom g. Baudriera u Lionu) prvu 
i zadnju stranu. Godine 1501. izadje isti molitvenik u 
novom izdanju s istim nadpisom. Od jednoga i drugoga 

' Notizie istorito-critiche. Ragusa 1802. II. na str. 328. 



- 7 



izdanja ima narodna knjiznica pariska, na kvijeru tiskan 
primjerak.' 

Iz istog pako doba imademo daljnih zanimljivih 
viesti Dobricu, koje nam prikazuju naseg Dubrovca- 
nina u posve novom svietlu, kao politickog agenta mle- 
tac^kog. Kao takav i uzivajuci veliko povjerenje svesilnog 
vieca „desetorice", toli za svog boravka u Lionu, gdje 
kako vidismo bijase unesen kao knjizar i trgovac, koli 
za Cestih svojih putovanja po gornjo-talijanskim i fran- 
cuskim pokrajinama, siljase redovite izvjestaje u Mletke 
raznim politickim i javnim odnoSajima. Opetovano 
desio se i licno u Veneciji, tako god. 1494. kada mu 
mletacki tiskar de Pensis nastampa spomenuto astro- 
nomsko djelce, sto je kao prvi ustanovio engleski bi- 
bliograf Proctor. 

Skoro u isti cas, kada god. 1499. Dobric izdaje u 
Lionu, razkosno opremljeni svoj latinski molitvenik, po- 
dieli mu mletacko viede za stecene zasluge neke dohodke 
u iznosu od 200 cekina. (1499. — 18. Aprile — Bonino 
de Bonini per i suoi meriti verso la Repubblica abbia be- 
neficii per ducati 200). U listopadu iste godine dobiva, 
iza kako bijase izviestio o svojim pregovorima na dvoru 
kralja franceskog, daljnu nagradu od 50 cekina. (1499. 
— 24. Ottobre — Bonino de Bonini, che ha riferito i 
tractamenti facti alia corte del Christianissimo re di 
Franza, abbia un compenso di ducati 50.). '^ 

U travnju g. 1500. Dobric dolazi osobno u Mletke 
i u tajnoj sjednici „desetorice" podastire svoj izvjestaj, 
ticuci se ponajvise putovanja kardinala Rohana u Milan. 
Dobricevo dosasce bijase viecu najavio mletacki poslanik 
u Franceskoj, naznacivsi, da dolazi dobar prijatelj („!' amico 



' Invent, alphab. des livres impr. sur velin de la Bibliot. 
Nationale. Paris 1877. 

' Ixvornici sa ostalim ovdje spomenutim izpravama nalaze 
se u mletackom drzavnom arkivu, te mi bijahu po ravnateljstvu 
vanrednom susretijivoscu dobrostivo priopceni. 



8 



fidel"). pod kojim pridjevkom nalazimo Dobrica kasnije 
cesto spomenuta. 







Prva strana iz Dobriceva molitvenika od god. 1499. 

Tada vidimo zabiljezeno, da Dobricu bje izrucen 
(„a quel missier Bonin, sta a Lion, fidelissimo nostro"), 



— 9 — 



kao dar za izpovjednika kralja franceskog, koj se pred 
istim laskavo izrazi o mietackoj vladi „uno safil ligado, 
•belissimo".^ 




i^ht 




:|jrS /£u5quipopiiIo fuo cfcr^ 
\J ncbcatimdmiebcam bia 



ronvmum minidru rribuifti ; pre 



ggj,'ft^iiucrnmu6:vf que oocroicm j. 
ro2cm fempcr babcrc mcrcamur 



(TSrpIcitolficium tore -Ofbn^ 

ric virc;ini0CU5 rniilrii^lnudibus j^^^^p 

T ocuoniruTitt^ o:anombu0. Urn i^^^-^*^^ 

p:ciruin Uugdiini crpcnfisjldo 

nini oc boninis oalrnarini ^nno 

oorniiii . xifbcccc. Ijcjcmjc, oic.rr. 





Zadnja strana iz Dobriceva molitvenika od god. 1499. 

U pramaljecu sliedece 1501. godine, putuje Dobric 
' I Diarii di Marino Sanuto IH. na str. 303. 



— 10 — 

u Provencu i Normandiju i odanle saopcuje mletaSkont 
viedu viesti i vlastita opazanja o kretanju franceskih 
i stranih brodova u raznim lukama, sto ih bijase posjetio. 

Nesto kasnije (u travnju) javlja mletacki poslanik, 
da mu se Dobric bijase ponudio za putovanje u Ugarsku 
u kraljev logor, da izviesti o tamosnjem stanju. („!' amico 
fidele [Bonino de Boninis] si offre di andare in Ungheria 
al campo del Ser.-mo Re a veder ed investigar le con- 
dictione di quello).' Cini se ipak, da do toga ne dodje. 

Konacno spominjem iz iste godine zanimljivo pismo 
Dobricevo od 24. srpnja, upravljeno viecu „desetorice", 
gdje iztice vazne i znamenite usiuge, ucinjene mietacko] 
republici i podsjeca na podieljene mu crkvene dohodke 
u okruzju padovanskom i treviskom za iznos od 200 
cekina, koje si ali svojataju fratri nekog samostana sv. 
Gjure, tvrdeci, da su to njima pripadajuca beneficija. 

Dobric izlaze u torn pismu, koiikom trudu i pogi- 
belji bijase vec izvrzen u sluzbi mletackoj. Kako je 
prevalio put iz Liona u Turin sedamnajst puta, u dva 
navrata dosao li5no u Mletke i kako napokon citavu 
proslu korizmu sprovede na konju, prosavsi od jednog 
do drugog kraja Franceske. 

Iz kasnijih spisa razabire se, da se je Dobric tada 
zauzeo za priorat „S. Maria di Monte" u Coneglianu, 
sto mu bude 16. rujna 1503. i podieljen, zajedno sa 
naslovom i priliodom cuvara u prvostolnoj crkvi pa- 
dovanskoj. 

U svom pismu navadja Dobric, bez naznake imena^ 
takodjer i nekog svog bratica i pouzdanika, a to ce biti 
onaj Jerko Dobric (Girolamo de Boninis), sto se uz 
Dobruska spominje u treviskim izpravama, a bijase ve- 
likim Ijubiteljem slikarstva. 

Kraj tolikih svojih poiitickih i inih poslova, Dobric 
nije ni tada posve zanemario knjizarsko i nakladnicko 
svoje zanimanje, koje mu je prigodom njegovih puto- 

' Izvornik u mlet. arkivu. Capi Cons. X, Lettere. B. 9. 



11 



vanja vazda na brizi bilo, a jamacno i liepog prihoda 
donielo. Pod konac godine 1500. izadje kao njegova 
izdanje, u popisu pod br. 42. zabiljezeni misal za Chalon, 
na citavom listu i u vrlo dostojnoj opremi. God. 150L 
sliedilo je drugo izdanje opetovano spomenutog moli- 
tvenika, a god. 1503. izdade u druztvu sa nekim Stje- 
panom Morelli-em, misal za staroslavnu prvostolnu 
crkvu u Belley-u. Iz pocetka pako god. 1504. dobrostivo 
mi priopci g. Baudrier sliedeci zapis, o ugovoru Dobri- 
cevom sa nekim knjizarom u Avignonu, (29. Janvier 
1504. Bonin de Boninis passe, a Avignon, un contrat 
avec Georges Serre, libraire d' Avignon), o cem ali, kao 
i vaijda o raznim inim potankostima Dobriceva knji- 
zarskog rada dosele ne imademo izcrpivih viesti. 

Medjutim bude Dobricu (u velja^i 1503.), kao znak 
osobita priznanja podieljen vazni i vrlo unosni dekanat 
kaptola treviskog, koj bijase neSto prije obudovio smrcu 
Pika de Onigo. Mletacko viece ulozi sav svoj upliv kod 
treviskog biskupa Rossi-a, te napokon, proti volji papinske 
stolice, zadobi doista ono mjesto mletacki sticenik Dobrid 

Uz to mnozili se i dalje cesti znakovi milosti, kojima 
Miecani obsipaSe „vjernog prijatelja", toll u novcima,. 
koli u raznim unosnim crkvenim prihodima, a neko 
vrieme bio je i upraviteljem drzavnih zitarnica mletackih 
(„incettatore di granaglie"). 

God. 1507. bude Dobricu dozvoljeno, da moze nositi 
oruzje za vlastitu sigurnost i da ga smije pratiti sluga,. 
sto je vrlo znacajno glede njegova polozaja i ugleda, a 
ujedno dokazom, da je bilo i neprijateljskog razpolozenja 
proti njemu u MIecima. iste godine bijase ponovno pro- 
putovao Franceskom, a poslije toga ne imade mu vise spo- 
mena u mletackim izpravama, u koliko mi to bijase moguce 
dosele ustanoviti. — Vaijda prodje u ono vrieme u Tre- 
vizo, gdje po viestima primljenim od velevriednog ravna- 
telja treviskog muzeja g. prof. Luigi Baila, mu imade 
traga do g. 1526., dok godina njegove smrti nije poznata. 



12 - 



U domovini sacuvala mu se uspomena u liepoj 
slici Bogorodice, sto se nalazi nad glavnim oltarom u 
staroj crkvici Gospinoj u Lastovu. Slika pripisuje se 
poznatom slikaru Pier-Francescu Bissoli-u (1492.— 1530.), 
a imade nadpis „Virgini Matri, Boninus de Boninis, 




decanus Tarvisinus aere suo f. f. MDXVI." S jedne 
strane Bogorodice, nalazi se na istoj slici i lik Dobricev 
i radi toga u istinu zalim, sto mi tehnickih razloga radi 
ne bijase moguce, snimak one zanimljive umotvorine 
mojoj radnji priloziti.* 

• Vidi : Jedna od zbirakS gosp. Dra. Bogisica. (Dubrovnik, 
Kalendar. 1898. na str. 99.). 



— 13 — 

Uz to nalazi se u istoj crkvici liepo uresena posuda 
za svetu vodu iz bronca, sto ]e ovdje u slici prikazana. 
Gosp. savjetnik Ivekovid u Arbanasima Ijubezno mi od- 
stupi fotografiju tog umotvora, a oznacuje ga remek- 
djelom razvite talijanske renaisance. Slova B. B. na posudi 
dokazuju nam, da bijase darovateljem iste takodjer Dobri(?^ 
koj je jamacno imao tjesnih sveza sa Lastovom, koje 
dosele joste, nisu razjasnjene. U samoiii pako Dubrovniku 
podsjeca valjda na Dobrica mjesto „Boninovo" na vrh 
Pila, ali i tuj nam manjkaju tocniji podatci. 

Dragocieni njegovi darovi zabitnom hramu Bozjem 
kod rodnog zala, posvjedocuju uz ino, kako skoro citavi 
svoj viek u dalekom svietu i u tudjo] sluzbi boraveci 
taj nas Dubrovcanin, ipak posve ne odnemari rod svoj 
i dom i posavsi tragovima toli zanimljiva njegova zivota, 
vidimo, koliko doista imade razloga zaliti, sto Dobrid 
nije posvetio svoje sile vlastitoj domovini, gdje je mogao 
toliko dobra i koristna uraditi. 

Zgodno veli neprezaljeni Ivan Kukuljevic o Dobricu : 
„Da je slucajno utemeljio u Dubrovniku tiskaru, procvala 
bi bila stostrucnom silom knjizevnost dubrovacka i mi 
ne bi sada tuzili za mnogim izgubljenim blagom dubro- 
vackih umova." 




Topis tiskotvora Dobruska Dol)rica. 

U Mlecima (1478). 

1. Lactantius Firmianus. De divinis institu- 
tionibus adversus gentes. Na koncu: Hoc opus 
impresserunt Veneciis Magister Andreas de Pal- 
tasichis, Catarensis, et Boninus de Boninis, sociis, 
M.CCCC.LXXVIII. XII Marcii. Na citavom listu. 
Obla slova. 

U Veroni (1481—1483). 

2. Alexander de Villa Dei, Grammatica metrice 
scripta. — Veronae per Boninum de Boniniis de Ra- 
gusia. An. sal. nostrae M.CCCC.LXXXI. die XVIII 
februarii. 4 na. 

3. Blondi Flavii Forliviensis. Roma instaurata 
et de gestis Venetorum. — Impressum Veronae per 
Boninum de Boniniis de Ragusia anno salutis 
M.CCCC.LXXXI. in vigilia sancti Thomae Apostoli., 
na citavom listu. 58 list. 

4. Blondi Flavii. Italia illustrata quatuordecim re- 
gionibus. — Impr. in incl. civitate Veronae. Millesimo 
quadringentesimo octuagesimo secundo. (1482.) Die 
septimo Februarii. Na cit. listu. 94 list. Na koncu: 

Hieronimus Broianicus Veronensis. 

Itala quantum debet Saturnia turba latehti. 

Iliadae tantum martia turba suo, 

Ille suae dederat Magnae primordia genti. 



— 15 — 

Indidit ille tuo nomina clara solo. 

Scriptori Blondo debent ambae, atque prementi 

Ragusii genito, terse Bonine tibi. 

Valturius Robertus de re militari Libri XII. — 
Veronae impressum per Boninum de Boninis de Ra- 
gusa, a. d. M.CCCC.LXXXIIII., XIII Febr. Na cit. 
listu. Sa 96 drvoreza. (Na koncu:) 

Quisquis funesto validas sub Marte cohortes 

Et sequitur missas per freta salsa vates, 

Ille Raguseum tollat super astra Boninum, 

I genioque viri praemia digna ferat. 

Impressit quoniam, quonam modo bella gerantur, 

Machina vel quatiat moenia quaeque solo. 

Opera De Facti E Precepti Militari Dilo. ... Ro- 
berto Valturio Ariminese. ... Traducta in 
Vulgar (da Paolo Ramusio). Impressa cum industria 
di bonin di boninis da Ragusi in la magnifica cita 
di Verona a correndo 1' anno del mille e quattro 
cento LXXXIII. adi XVII de Februario. Na cit. listu, 
oblim slovima, sa drvorezima. 
Dati Augustini, Elegantiolae latini sermonis. Ve- 
ronae. An. Dni M.CCCC.LXXXIII. Quarto Calendas 
Sextiles. 4 na. (Bez naznake tiskara, nu po biljezci 
Giuliaria Dobricev tiskotvor). 

U Bresi (1483-1491) 

Macrobii Aurelii Teodosii viri consularis et 
illustris in somnium Scipionis expositionis quam ele- 
gantissime etc. — Macrobii Aurelii Teodosii viri con- 
sularis et illustris saturnaliorum libri impressi Brixiae 
per Boninum de Boninis de Ragusia, M.CCCC.LXXXIII, 
die VI junii. Na cit. listu, oblim slovima. 
M. T. Varronis de lingua latina, libri III. — Im- 
pressum Brixiae per Boninum de Boninis de Ragu- 
sia et Miniatum Delsera florentinum socios anno Cristi 
M.CCCC.LXXXIII, die XVI junii. Na citavom listu, 
oblim slovima. 



— 16 — 

10. Pompeius Festus de verborum significatione. — 
Impressum Brixiae per Boninum de Boninis de Ra~ 
gusia anno Domini M.CCCC.LXXXIII, XVIII die 
mensis Junii. Na cit. listu, oblim slovima. 

11. Nonius Marcellus Peripateticus Tiburticensis, Com- 
pendiosa doctrina ad filium de proprietate sermonum. 
(Na koncu :) Impressa Brixiae, per Boninus de Bo- 
ninis, 1483. 17 Julii. 

12. P. Virgilii Maronis opera. — P. Virgllii Ma- 
ronis vatis eminentissimi volumina haec una cum 
Servii Honorati grammatici commentariis ac ejusdem 
poetae vita Brixiae impressa sunt per Boninum de 
Boninis de Ragusia, oct. die VII, M.CCCC.LXXXIV.. 
Na cit. list. 

13. Auli Gellii noctium atticarum commentarii. — 
Impressum Brixiae per Bon. de Boninis de Ragusia 
anno Domini M.CCCC.LXXXV, die tercio martii. 
Correctore Marco Scaramucino de Palatiolo. Na cit. 
listu. 

14. Plutarci Philosophi de virtutibus mulierum tra- 
ductio per Alamanum Ranutinum civem florentinum. 

— Impressum Brixiae per Bon. de Boninis de Ragu- 
sia, M.CCCC.LXXXV, die XXIII martii. Mala 4 na, 
oblim slovima. 

15. Guarinus Veronensis de brevibus clarorum 
hominum inter se contentionibus a Plutarcho collectis, 
nuper in latinum conversis, Jacobo Lavagnolo. S. D. 

— Impressum Brixiae per Bon. de Boninis de Ragu- 
sia, M.CCCCLXXXV, die XXIX martii. Mala 4 na, 
oblim slovima. 

16. Catullus cum commentariis Ant. Parthenii Lan- 
cisii. — Brixiae impressum per Boninum de Boninis 
de Ragusia, M.CCCC.LXXXV, VI idus april. na cit. 
listu. Dvovrstnim oblim slovima. 

17. Macrobii Aurelii Theodosii viri consularis 
et illustris in somnium Scipionis expositionis quam. 



17 



elegantissime etc. — Macrobii Aurel. Theod. viri con- 
sularis et illustris Saturnaliorum libri impressi Brixiae 
per Bon. de Boninis de Ragusia, M.CCCC.LXXXV, 
die XV maii. Na cit. listu. (Vjerni odtisak I. izdanja 
od god. 1483. (vidi br. 8), samo slova su krupnija.) 

18. Statuta Cremona e. — Impressa Brixiae per 
Bon. de Boninis de Ragusia, M.CCCC.LXXXV, die 

XV novembris. (slijedi:) Statuta mercatorum die 

XIX novembris. Na 5it. listu. 

19. Fratris Jac. Piiilippi Bergomensis ordinis 
fratrum eremitanorum divi Aug. in omnimoda histo- 
ria novissime congesta Supplementum Chronicarum 
appellata. — Impressum Brixiae per Bon. de Boninis 
de Ragusia, anno dom. M.CCCC.LXXXV, die prime 
decembris. Na cit. listu, gotickim slovima. 

20. P. Paul i Verge rii ad Ubertinum Carariensem 
de ingenuis moribus: Guarini veron. in Plutarchum 
praefatio : Plutarchus de liberis educandis : Hieronymi 
presbiteri de officiis liberorum erga parentes : L. Are- 
tini in mag. Basilium praefatio: mag. Basilii de in- 
stitutis juvenum liber. — Impressum Brixiae per Bon. 
de Boninis de Ragusia an dom. M.CCCC.LXXXV, 
die VI decembris. Mala 4na. 

21. Albii Tibulli, cum commentariis Bernardini (Cyl- 
lenii) veronensis. — Brixiae impr. per Boninum de 
Boninis de Ragusia anno salutis M.CCCC.LXXXVI, 
die XVIII febr. Na 5it. listu. 

22. Propertii Aurelii Nautae elegiarum, cum Do- 
mit'i Calderini elucubratione in quaedam loca, quae 
difficiliora videbantur. — Impressum Brixiae per Bon. 
de Boninis de Ragusia anno salutis M.CCCC.LXXXVI, 
XVI. Martii. Na cit. listu. 

23. Catullus, C. Valerius. Carmina cum commentario 
Antonii Parthenii. Brixiae Impressum per Boninum 
de Boninis de Ragusia. M.CCCC.LXXXVL Idus 

2 



— 18 — 

Apriles. Na citavom listu. (Izdanje istovjetno s' onim 
od g. 1485., samo promienjenom naznakom godine.) 
24 Ludovici A. Turri de Verona, de immaculata 
conceptione B. V. Mariae. — Impressum Brixiae per 
Bon. de Boninis de Ragusia; et completum XVIII. 
aug. intra octavam ejusdem immaculate virginis. Anno 
Domini M.CCCC.LXXXVf, 4na. Gotickim slovima 
u 2 stupca tiskano. 

25. Valerii Probi grammatici de interpretandis iitteris 
antiquis opusculum ex recensione Fr. Michaelis Fer- 
rarini. — An. ab. incarnati Verbi salute 1486. 27. 
KI. oct. Bon. de Boninis ragusinus voti D. D. U 
maloj 4ni. 

26. Julii Pomponii Sabini interpretatio in Aeneide 
Virgilii. — Impressum Brixiae per Bon. de Boninis 
de Ragusia, anno X.M.CCCC.XLXXX. (sic) die V. 
mensis februarii. Na cit. listu, oblim slovima. (Moglo 
bi spadati i pod god. 1490). 

27. Pomponii grammatici eruditissimi in Culicem com- 
mentarium. — Impressum Brixiae per Bon. de Boninis 
de Ragusiae M.CCCC.LXXXVII, die XVIII, mensis 
februarii. Na cit. listu. 

28. Aesopi vita et tabulae, cum Accii Zucchi de Summa 
Campagna interpretatione per rhytmos. — Impres- 
sum Brixiae per Boninum de Boninis de Ragusia, 
M.CCCC LXXXVII, septimo martii. U 4ni. Gotickim 
slovima sa 67 liepih drvoreza. 

-29. Cantica ovvero Comedia del divino poeta Dante 
coi comenti die Cristoforo Landino. — Et impress© 
in Bressa per Bonino de Boninis de Raguxi a di ul- 
timo di magglo M.CCCC.LXXXVII. Na cit. listu. 
Oblim slovima sa 69 krasnih drvoreznih slika. 

30. Lorenzo Spirito perugino, libro delle sorte. 
— Impresse nella augusta citta di Brescia, per Bor. 
de Boninis M.CCCC.LXXXIX, pridie idus februarii. 
Na cit. listu, sa drvorezima. 



19 



31. Aesop i fabulae. — Impressum Brixiae, per Bon. de 
Boninis de Ragusia, anno do.mini M.CCCC.LXXXIX, 
XII kal. septembris. 4na. Gotickim slovima. 

32. Bartholamei Cepollae veronensis Consilia 
criminalia. — Feliciter et accurato studio Bon. de Bo- 
ninis de Ragusia, suisque maximis sumptibus Brixiae 
impressa, anno salutis nostrae M.CCCC.LXXXX, XX 
kal. aprilis. Na najvecem cit. listu, gotickim slovima. 

33. Baldi de Perusio consiliorum p. 1., et II., (sa 
posvetom Dobrise Dobrida). In fine p. I: Impressa 
Brixiae arte ac solerti cura Bon. de Boninis de Ra- 
gusia dalmati, calendis septemb. anno a nativitate 
dom. nostri Jesu Christi M.CCCC.LXXXX. — In 
fine p. II : Explicit secunda aurea pars in urbe Brixia 
fulgentissima accuratissime impressa et emendata 
solerti cura et ingenio Bon. de Boninis de Ragusia 
an. dom. M.CCCC.LXXXX, ibid, julii. Na Cit. listu, 
gotickim slovima u 2 stupca tiskano. 

34. Baldi de Perusio, quarta pars consiliorum. — 
Brixiae impressa ingenio ac solerti cura Bon. de Bo- 
ninis de Ragusio dalmatini, ad laudem Dei, vigilia 
omnium Sanct. an. dom. M.CCCC.LXXXX. Na cit. 
listu, gotickim slov. u 2 stupca tiskano. 

35. Liber Missalis Ecclesiae Brixiensis. — Explicit 
Missale secundum ordinem fratrum divae Immaculatae 
Virginis Mariae de monte Carmelio, rite impress. 
Brixie cura Bonini de Boninis de Ragusi. A. D. 1490 
mense Augusto. 

36. Baldi de Perusio tertia pars Consiliorum. — 
Impressa ingenio ac solerti cura Bon. de Boninis 
de Ragusio dalmate pridie idus febr. anno salutif. 
incarnat. M.CCCC.XCI, Brixiae. Na cit. listu, go- 
tickim slovima. 

37. Angeli de Ubaldis de Perusio, repetitio 
lect: si vacantia c. de bo. vac. — Elegantissimas 
has repetitiones impressit Bon. de Boninis de Ra- 



— 20 — 

gusia Brixiae, ann. dom. M.CCCC.XCI, die XI martiu 
Na 5it. listu. 

38. Angeli de Ubaldis, Repetitio leg. Si insulam ff. 

de verb, obi accedit Commentarius in: Civitas 

mutui datione .... Impressit Bonin. de Boninis de 
Ragusio Brix., an. Dom. M.CCCC.XCI, die XI marcii. 
Na 5it. listu. 

Knjizarska izdanja Dobruska Dol)rica. 

Bez naznake mjesta (1494). 

39. Wissekerk, Guillermus Egidii de. Liber 
desideratus super celestium motuum indagatione sine 
calculo. — (In fine :) Et hie Finis expositionis cano- 

num libri Ex carpenn. per Guill. Egidii de 

vusselrerc (sic) ex Zelandia. 1494. 26 lista u 4ni^ 
oblim slovima. (Na prvom listu : Reverendissimo in 
Christo patri ac Domino meo observandissimo D. 
Georgio de Cruce Trebenensi Mercanensiq. Episcopo 
Boninus Ragusaeus salutem . . .) Proctor pripisuje 
ovaj tiskotvor : Christophorus de Pensis at Venezia» 

U Lionu (1499—1503). 

40. Officium divine et immaculate virginis Marie, ad 
usum Romane ecclesie. . . . Impressum Lugduni ex- 
pensis Bonini de Boninis, Dalmatini. Anno Domini 
M.CCCC.LXXXXIX, die XX martii. 8na. 

41. Officium beate Marie virginis ad usum Romane 
eclesie. Lugduni expensis Bonini de Boninis Dalma- 
tini, anno dni 1501, die 26 augusti. 8na. 

42. Mis sale ad usum Cabilonensis diocesis. — Editum 
Lugduni .... Boninus de Boninis de Ragusia, natione 
Dalmata, 17 decembris 1500. Na cit. listu. 

43. Missale ad usum ins. ecclesie Bellicensis. Impressum 
Lugduni, sumptibus Bonini de Boninis dalmatini, et 
Stephani Morelli, civis Bellicensis, anno salutis 1503. 




Jurju Dragisicu, Bosnjamnu. 

ada kobne god. 1463. „predajom i izdajom" pade 



EL. 

kraljevstvo bosansko, na hiljade puCanstva, utekav§i 

britkom jataganu turskom, preseli se u susjedne krajeve. 

Ponajpace slobodni Dubrovnik gostoljubivo primi nesretne 

bjegunce u bratski narucaj, te mnogim od njih tecajem 

vremena nadomjesti izgubljenu domovinu. 

Uz najnesretniju svih kraljica, („omnium reginarum 
infortunatissima", kako se sama nazivase) Katarinu bo- 
sansku, koja, ostavljena od vlastite poturcene djece svoje, 
u Rimu tuznih uspomena puna umre, uz Vlatkovice, 
Kravisice, Kopcice, Vilicice i tolike druge, dodje tada u 
Dubrovnik i mladic Jura] DragiSic iz Srebrenice, kojeg 
nasi domaci pisci krivo prozvase Jurjem Dobreticem ili 
Dobroticem, docim u stranom svietu na glas izadje pod 
latinskim imenom Georgius Benignus. 

Dubrovacki pisac Jakov Lukaric, u svom djelu 
„Annali di Ragusa. Venezia 1605.", prvi rabi ime 
Dobretic, a svi ostali (Sladovic, Appendini, Fabianic i 
drugi) u svojim biljeskama o Dragisicu, sve do najno- 
vijeg vremena, u torn ga sliede. Kod Appendinia pako 
nalazimo po mojem sudu tumacenje o postanku ove 
pogrjeske u riecima: „ebbe il cognome di Benigno dallo 
Slave Dobretich, che significa 1' istessa cosa."' 

Prevadjajuc dakle naprosto Benignus sa Dobretic 
ili Dobrotic, (a oba su imena porodicna u hrvatskim 

' Notizie istorico-critiche sulla storia e letteratura dei 
Ragusei. Ragusa 1803. II. na str. 82. 



— 22 — 

zemljama), Jurju podielise sad jedno sad drugo bez svakog 
daljneg dokaza. 

Za ispravnost imena Dragisic navadjam svjedocan- 
stvo ucenog Angela Fabronia, koji u svojoj vrlo sa- 
vjestno napisanoj povjesti pizanskog sveucilista/ na 
str. 112, govorec o Dragisicu, sliedece napominje: „Ex 
certissimis tamen monumentis ... in Bosnia ei patriam 
fuisse, ibique nominatum Georgius Dracliisich." 

Nadalje bibliograf Ferdinando Fossi, u uzornom po- 
pisu fiorentinskili prvotisaka,'^ kod opisa knjizevnog rada 
Dragisiceva, biljezi: » Georgius Drachisich, Georgii Be- 
nigni Salviati adpellatione notus." 

Kako su oba djela plod temeljitih potraga po 
fiorentinskim arkivima, to neimade sumnje, da su ovV 
podatci tocni i posve pouzdani. 

Bosanska porodica Dragisic na glasu je od davnine 
te medju ostalim napominjem iz starije dobe vojvodu 
Ivanisa i knezove Marka, Stjepana i Radosava Dragisica. 
Imademo takodjer listinu od 22. kolovoza 1446., kojom 
„ Stefan Tomas Ostoic kralj bosanski daruje knezu Pavlu, 
Marku i Jurju, sinovima vojevode Ivanisa Dragisica, 
grad Klju£."^ Pod god. 1488. pako spominje Jirecek 
nekog klerika Ivana Dragisica u Dubrovniku stanujuceg. 

U Dubrovniku zakloni se Jura] u samostan male 
brace sv. Franje. Cedni i pobozni franjevci postadose 
njegovi dobrocinitelji i prvi ucitelji. Njihov red, toli 
zasluzan u obce, vrsio je napose u jadnoj i od svega 
svieta kroz stoljeca zaboravljenoj Bosni mukotrpno i 
pozrtvovno uzviseni svoj zadatak. Kao da je providnost 
Bozja vodila mladog naseg Bosnjanina, kada stupi u red 
franjevacki, kojem je imao biti u kasnije doba i sam 
uresom i dikom. 



^ Historiae Academiae Pisanae Volumen I. Pisis. 1791. 
^ Catalogus Codicum saec. XV'^ impressorum. Florentiae 
1793. II. na str. 481. 

' Kukuljevic Iv. Arkiv za povestnicu jugosl. Kiij. II. na str 31. 



\ 



23 



Nije joste posve utvrdjeno, da li je Dragisic obukao 
haljinu sv. Franje u Dubrovniku ili u Italiji. U pisanim 
spomenicima dubrovackog samostana zabiljezeno mu je 
ime, a po torn se drzi, da je i ovdje u red stupio. Ne- 
dugo poslje odputi se zedan nauka u Italiju, gdje je po 
vlastitom izkazu posjecivao visoke skole u Rimu, Bo- 
lonji, Firenci, Padovi i Ferrari, Iza toga u dalekom 
Oksfordu i Parizu kod najslavnijih ucitelja slusa preda- 
vanja filozofska i bogoslovna po sustavu Skottovu. 

Dolazak Dragi§icev u Italiju zbio se negdje oko 
god. 1470. Borba na novo uskrsnule staroklasicne kul- 
ture sa gluhim srednjim viekom bijase dovrsena i sretna 
Italija uzivala je u svietlim danima renaisance. 

Posvuda se dizu sveucilista, utemeljuju se knjiznice 
i in! prosvjetni zavodi. Sinovi najotmenijih talijanskih 
kuca s udivljenjem slusaju glasove pradavnih vremena iz 
neumrlih djela grckih i latinskih pisaca. Grckim ucite- 
ijima, neumornim promicateljima knjizevno-kulturnog 
preporoda, pridruzuju se taiijanski umni prvaci i od 
grada do grada, praceni silnim zanosom, raznasaju zlatna 
zrna zeljno ocekivanog znanja. 

Iz NjemaCke dolaze prvi knjigotiskari i pokazuju ra- 
dostno uzbudjenom Ijudstvu krasne plodove „bozanstvene 
umjetnosti-' svoje. Kroz sviet kao da struji blagi dah 
oslobodjenja od stoljetne potistenosti i posvuda pozdra- 
vljaju zoru bolje i sretnije buducnosti. 

Juraj Dragisic donio je u taj nade puni sviet cestito 
nepokvareno srce, koje je za cielog njegovog zica cutilo 
za sve, sto je liepo i piemenito. Sa krvavih poljana razo- 
renog svog zavicaja, gdje za viekove ugasnu sunce pro- 
svjete, da drugdje tim sjajnije osvane, pratilo ga cuvstvo 
pravednosti i milosrdja. Nadaren krasnim sposobnostima 
uma i duha, stupa na tlo slavnog Rima, kamo se je 
maogo kasnije opet imao povratiti kao visok crkveni 
dostojanstvenik. 



24 



Nad vjecfnim gradom lebdila je joste uspomena na 
visokoumnog Eneja Silvia Piccolominia, koji je kao papa 
Pio IL, do godine 1464. resio stolicu sv. Petra. Joste bi- 
jase u svjezoj pameti velikodusna njegova namisao kri- 
zarske vojne proti Turcima, kojoj kao slab starac sam 
na celo stupi, da tezko izkusanim hrvatskim i grckim 
zemljama u pomoc pritece, i kako skoro na oSigled 
dalmatinske obale, u jakinskoj luci, veliku svoju dusu 
izdahnu, i zaliboze s njime i krizarska vojna ugasnu. 

U Rimu zivio je kardinal Bessarion, cuveni zago- 
vornik sjedinjenja iztocne i zapadne crkve na koncilu 
fiorentinskom, glavni promicatelj krizarske vojne i pra- 
tilac Pia II. Cieli zivot vanrednog ovog covjeka bijaSe 
posvecen velebnom cilju zdruzenja krscanskog svieta 
proti sve naprednijoj turskoj sili, ali i on, koji nikada 
nije mogao pregorjeti pad Carigrada i osvojenje Ijubljene 
svoje grcke domovine, u visokoj starosti u grob pade, 
a da mu se vruca zelja ne ispuni. 

Bessarion uz to bijase mnogozasluzan oko talijanskog 
kulturnog preporoda u XV. vieku, te se je posvetio svim 
zarom duse svoje uskrsnucu staroklasicne knjizevnosti, 
kao gorljiv privrzenik i branitelj Platona. U velikoj 
raspri medju sljedbenicima Aristotela i Platona najdubljim 
uvjerenjem izjavljuje se za potonjeg, te kad vec bijase 
doslo do najzesce knjizevne borbe, svojim djelom „In 
calumniatorem Platonis", umiruje razpaljene strasti i 
mnoge osvjedocuje. 

On utemelji u svojoj palaci u Rimu glasovitu aka- 
demiju, kao stjeciste najcuvenijih tadanjih umnih radnika. 
Tamo se takodjer nadjose mnogi daroviti mladici, te u 
savjetima visoko stovanog domacine i u saobracaju sa 
glasovitim ucenjacima i pjesnicima primahu najljepse 
pobude za buducnost.^ 



* Vidi: Vast Henri. Le Cardinal Bessarion. Paris, Hachette, 
1878. 



- 25 — 

U torn krugu kretao se i Juraj Dragisic, te prija- 
teljstvo kardinala Bessariona bude za njeg pravim bla- 
^oslovom. Ne cemo pogriesiti, ako plemeniti i slobodoumni 
pravac, koji se pokazuje u mislima i djelima Dragisi- 
cevim kroz cieli njegov zivot, pripisimo znatnim djelom 
uplivu ovog njegova ocinskog prijatelja i pokrovitelja. 

Nije lako sliediti Dragi§ica na putovima njegovih 
nauka, nu toliko znademo, da se je na visokim skolama 
izobrazio za ucitelja, te se digao u svom zvanju do 
odlicne visine. 

Ved cinjenica, da ga je njegov red na vlastiti tro§ak 
poslao na sveuciliste parisko, moze nam dokazom biti 
koliko ga cieniSe. Svaka redovnicka provincija naime 
imala je pravo poslati dva najvrednija mladica na nauke 
u Pariz, koji tada bijase Cuvenim sredistem, napose 
za bogoslovne nauke. Svrseni slusatelji pariskog bogo- 
slovnog fakulteta dobise naslov glavnog lektora, te bijahu 
posvuda vrlo trazeni i u velike cienjeni.' 

Uz parisko veoma bijahu na glasu sveuCiliSta u 
Oksfordu i Bolonji, te Dragi§ic s ponosom moze isticati, 
da je i tamo na naucima bio. 

Koliko se iz njegovih knjizevnih radnja razabrati 
•dade, dialektika i metafizika bijahu mu najmiHjim pred- 
metima, u kojim se je i odlikovao. Uz to dakako nije 
zanemarivao i ostale grane bogoslovlja i fiiozofije, a veliku 
si je slavu stekao svojim osobito za ona vremena ne- 
obiSnim poznavanjem iztocnih jezika, o tern se jedan 
suvremenik ovako izrazuje : „vjest je latinskom i grCkom 
jeziku, a u poznavanju jevrejskog i etiopskog jezika za- 
uzima prvo mjesto medju krscanima u ovom stoljecu." 
(U listu Potkena na Reuchlina iz Rima 25. siecnja 1515.)'^ 

Na poSetku zadnje Cetvrti XV. vieka pojavljuju se 
Dragisid u taiijanskom gradu Urbinu. Tamosnja porodica 

' Thurot: De I'organisation de I'enseignement dans TUni- 
versite de Paris. — Paris 1850. str. 119, 

-' Geiger Dr. L. Johann Reuchlin, Leipzig 1871., na str. 401. 



26 



Felici primi ga u svoj krug, te mu dozvoli, da rabi kao 
pridjevak njihovo ime. Zato se i spominje u njekim zivoto- 
pisnim djelima kao „Georgius Benignus de Feliciis de 
Urbino." Knez Federiko, cuveni prijatelj ucenjaka i umjet- 
nika, koji je do godine 1482. vladao urbinskom kneze- 
vinom, vrlo zavoli Dragisica, te mu povjeri naobrazbu 
svog sina Guidobalda, zadnjeg kneza od plemena Monte- 
feltro, poznatog hrabrog vojskovodje i jednog od naj- 
umnijih talijanskih vladara u XV. vieku. 

Po smrti kneza Federika preseli se Dragisic oko 
godine 1485. u Firencu, gdje je iz poCetka zivio u samo- 
stanu Santa Croce. Dne 5. ozujka gore spomenute godine 
bude imenovan bogoslovnim uciteljem na kolegiju fioren- 
tinskom, dne 25. svibnja 1488. postade ravnateljem ucilista 
svog reda i inkvizitorom. Sliedece godine udomi se kod 
glasovite obitelji Salviati, te se je od onda izkljucivo 
pisao „de Salviatis", kojim pridjevkom mu ime nalazimo 
zabiljezeno i na svim njegovim knjizevnim radnjama. 

Firenca nalazila se u onim danima na vrhuncu 
sjaja i mod. Vladar firentinske drzave Lorenco (Lovro) 
de Medici, kojeg narod prozva „sjajnim" (il magnifico), 
slovio je po citavom svietu kao uzvi§eni pokrovitelj zna- 
nosti i umjetnosti i ponajvise njegovim nastojanjem po- 
stade toskanska priestolnica sredistvim kulturnog pokreta 
renaisance. Uz osobito zgodne prilike mogao se je taj 
pokret ondje najizrazitije razvijati i do zamjerne visine 
uzdignuti, dok se zacetci istog imadu traziti jos u vrieme 
Kozima Medicejskog (1389—1464). 

Joste danas promatramo s udivljenjem ostatke drago- 
cjenih sbirka umjetnina i starina, koje sabra Lovro u 
svojoj palaci u Firenci, a po knjiznicama divimo se sjajno 
opremljenim rukopisima grckih i latinskih staroklasicnih 
djela, koja i poslije tolikih stoljej^a sbore o odabranom 
ukusu i knezevskoj darezljivosti nekadanjeg njihova vlast- 
nika, te podjedno nam se ukazuju vidljivim znakovima 
one krasne dobe dusevnog preporoda. 



— 27 — 

Carna Firenca postade zudjenim ciljem za sve one^ 
koji uzivahu u uskrsnucu slobodne misli te u Lovr 
Medicejskom vidjahu veleumnog i mocnog vjestnika iste^ 
Oko njeg se sabra kitni sbor slavnih muzeva, a zvucna 
imena Manuela Krizolora, Marsilia Ficina, Kristofora 
Landina, Angela Policiana, Ermola Barbara, Pika od 
Mirandole i tolikih drugih, ostat ce zlatnim pismenima 
za viekove ubiljezena u povjesti Lovrine vladavine, dok 
ce staroslavna Italija vazda u njem harno spominjati 
jednog od najglavnijih promicatelja narodne svoje knji- 
zevnosti. 

Koliko mora u nasim o5ima uzvisiti Drag.sida, sto 
ga vidimo u blizini toli znamenita muza, koji mu iska- 
zuje vanrednu svoju naklonost, izabravsi ga u^iteljem 
svojih sinova Ivana (kasnije pape Lava X.) i Petra! 

Mnogobrojnih imademo dokaza, koliko je Lovro 
Medicejski cienio znanje i ina dobra svojstva Jurja 
Dragi§ica. Cesto prisustvova i sam poduci svojih sinova, 
a u raznim sgodama obrati se radi riesenja te§kih i za- 
mrsenih bogoslovnih pitanja na njega, uvazivsi vazda 
duboko zamisljene, iz cista srca potjecuce njegove nazore. ' 

Tako, kada oko god. 1486. najvisa rimska crkvena 
oblast okrivi cuvenog Ivana Pika od Mirandole, da se 
je jednim svojim spisom tezko ogriesio proti katolickoj 
vjeri. Lovro ucini sve i sva, da odkloni zle posljedice 
nepovoljna crkvena suda od svog Ijubimca. Napose dade 
obranu piScevu Dragisicu prouciti i na temelju tako ste- 
cena suda, koji izpade povoljan za njegova stideni!<a, on 
se stavi posve na njegovu stranu 

ZnaSajna u pogledu odnosaja medju Lovrom Medi- 
cejskim i Dragisicem, jest pismena poruka Lovrina,. 
kad po svom tajniku Petru iz Bibiene dostavi prije 
spomenutu obranu nasem zemljaku: „Jer ne priznajem 



' Vidi: Reumont. Lorenzo de' Medici II Magnifico. Lpzg. 
1883. H. na str. 69. 



— 28 — 

ucenijeg i cestitijeg covjeka, a niti ne vjerujem, da bi ta- 
kovog bilo, s toga ovu knjigu tebi sa opomenom namje- 
njujem, da kako ja u nijednoj stvari proti istini ne radim, 
isto tako i tebe kod pohvale ili prikora samo neka 
istina vodi."' 

Godine 1490. bude Dragisic izabran ministrom svog 
reda za provinciju toskansku, a u isto vrieme sliedilo ]e 
njegovo imenovanje za profesora metafizike i bogoslovlja 
na sveucilistu pizanskom, gdje je poucavao do godine 
1494., uz godisnju placu od 150 zlatniii cekina. Pizansko 
sveuciliste, utemeljeno ]o§te u XIV. stoljecu, uzpostavljeno 
bjese tada od kneza Lovre te na nov zivot probudjeno. 

Godine 1492., dok je Dragisic joste boravio u Pizi, 
preseli se u vjecnost Lovro Medicejski, ta sjajna zviezda 
u povjesti umnog napredka i s njime izgubi Dragisic 
^eledusnog i briznog svog pokrovitelja. 

U isto negdje doba upoznao je Dragisic fratra Je- 
ronima Savonarolu, ciji zivot, teznje i okrutna smrt, 
spadaju medju velike i sudbonosne dogadjaje u firen- 
tinskoj povjesti, te sacinjavaju jednu od najpotresnijih 
tragedija u povjesti covjecanstva. 

Usred tadanjeg moraino i politicki skroz i skroz 
pokvarenog druztva ustade cedni dominikanski fratar 
Savonarola, te kako veli Villari'^ „kao idealom krscanstva 
zaokupljena dusa, navjescuje suvremenicima, da bez krie- 
posti, bez samozataje i bez moraine velicine covjek i 
druztvo moraju propadati." 

Dragisica zapade zadaca, da u javnim disputacijama 
sa Savonarolom pobije one njegove nazore i izreke, koje 
bijahu nepocudne rimskoj stolici, ali doskora upoznade 



* Fabronius. Monum. ad Laurentii Medicis Magn. vitam 
per. Vol. II. str. 289. 

* La Storia di Girolamo Savonarola. Firenze 1888. I. na 
strani XV. 



— 29 — 

nesebicna i krepostna nastojanja fratra Jeronima, te bude 
njegovim vjernim i osvjedocenim pristasom.' 

U svom tiskanom djelcu: „Propheticae solutiones 
pro Hieronymo Savonarola Ord. Praedic. (Florentiae, per 
L. de Morgianis, 1497.)." daje tomu javnog izraza, te 
kod druge prigode desivSi se prolazno u Rimu, i osobna 
se zauzima za Savonarolu, kojemu u obce vazda zasvje- 
docuje svoju privrzenost. 

Kada se pako stvar fratra Jeronima sve vise po- 
gorsala i kad se njegova raspra sa Rimom zaostrila do 
licne borbe sa papom Aleksandrom VI., mnogi njegovr 
prijatelji bijahu prisiljeni napustiti ga i tada vidimo i 
Dragisica, gdje valjda iz istog razloga, poslije boravka 
od skoro petnaest godina ostavija Firencu, da ne bude 
svjedokom zalosne smrti svog sticenika, koji napokon 
morade podleci i na lornaci mukotrpno izdahnuti. 

Dragisic se je svakako vrlo nerado dielio od tos- 
kanske priestolnice, koju kroz toliko godina vrlo zavolt 
i gdje je uzivao §tovanje odabranog kruga veleumnih 
muzeva. Firenca ostala mu je vazda u najugodnijoj 
uspomeni i kada, bivsi vec u Dubrovniku, sa zahvalnoscu 
otklanja ponovni izbor za profesora sveucilista firentinskog,. 
naziva se u svom listu od 17. siecnja 1497.: „servitore 
e figliolo affectionatissimo ... piu obligato a Firenze chea 
tutto il resto del presente mondo."- 

U Firenci opet jo§te se dugo spominjalo ime i dje-^ 
lovanje Dragisidevo, toli u poboznom puku, koji je vazda 
najvecom nasladom slusao krasne njegove propovjedi, 
sacuvane nam do danasnjeg dana, zajedno s onima, sta 
izrece u razno doba, u Pizi, Urbinu, Dubrovniku i drugdje,. 
koli kod harnih mu ucenika, koji mu bijahu odani si- 
novskom privrzenosdu. 

Jedan od ovih, franjevac Antun Sassolini, u svom 



' Delia storia del Padre Girolamo Savonarola. Livorno- 
1782. na str. 141. 

^ Fabronius. His. Acad- Pisanae. I. na str. 114. 



— 30 — 

djelu „De Illuminata Conscientia. Florentiae 1512.," daje 
nam sliedecu sliku Ijubijenog svog ucitelja: „To je jedan 
od najodlicnijih bogoslova, §to ih imade seraficki na§ red 
sv. Franje. Svojim znanjem i ucenoscu svojom zavriedio 
je po sadasnjem uzvisenom papi Juliju 11. motu proprio, 
imenovanje za biskupa grada Cagii. Time, a jos vecma 
njegovom visokom naobrazbom, sveta nasa vjera u velike 
se nalazi uresena i pocascena". 

Nadalje veli Sassolini: „0d moje 17. godine, a sve 
do danas, kada ih brojim 37, on mi bijase uciteljem, 
ocem, dobrociniteljem i gospodarom, i ne samo da sam 
od njeg primio ono malo znanja, sto imadem, vec punih 
deset godina uzivao sam plod njegova znoja, jer me je 
odievao i hranio, te mi pruzio zaklon i okrepu u svakoj 
mojoj nepogodi."* 

U Firenci takodjer izidjose na svjetlo prvi plodovi 
marljivog i zasluznog knjizevnog rada Dragisiceva. Na- 
pose izdade tiskom god. 1488. svoju tada vrlo cuvenu 
radnju „Dialectica nova secundum mentem s. Thoma de 
Acquino" i Lovri Medicejskom posveceno djelo „Mira- 
bilia LXXVII reperta in opusculo Nicolai de Mirabilibus 
(1489)." Joste napisa ,.Opus de Gratia", koje se nalazi 
u rukopisu, docim njegov ostali knjizevni rad pada u 
kasnije doba. 

Prvih dana godine 1497. nalazimo Dragisica u Du- 
brovniku, kamo bijase pozvan, da na drzavni trosak 
poucava m'adez u bogoslovnim naucima i da javno 
propovieda u stolnoj crkvi. Suvremena biljezka kaze 
nam, kako je propoviedao a i poucavao uz veliko ucestvo- 
vanje pred nadbiskupom, senatom i citavim narodom,^ 
a Dubrovnik vrlo se je ponosio prisucem toli ucenog i 
glasovitog muza. 



' Dobrotom gosp. bibliotekara Chilovia, dobio sam ovaj 
prepis iz „Narodne knjiznice" firentinske. 

^ Adamovic Vicko. Gradja za istoriju dubrov. pedagogije. 
Zagreb, 1885. I. na str. 42. 



- 31 — 

Dragisic, posjetivsi prije na kratak cas rodnu svoju 
Bosnu, stupi sa cuvstvom iskrenog ganuca na tlo du- 
brovacke republike. „Vracajuc se poslije trideset godina 
u nepoznatu mi domovinu, kao tudjinac vlastitoj braci 
i rodbini svojoj, vi me u Ijubavi primiste i pokloniste 
mi gostoljublje, velikodusje i vjernost Vasih prosvjetljenih 
sinova " Ove rieci upravija dubrovaCkom senatu u po- 
sveti svog djela „De natura celestium spiritum", gdje 
takodjer spominje, kako se je vazda po duznosti harno 
sjedao Dubrovnika, „jer smo po naravi samoj upu(5eni, 
da ona mjesta Ijubimo, gdje se kao djeca kretasmo". 

Dosasce Dragisidevo u Dubrovnik pada u vrieme 
najbujnijeg razvitka nase hrvatske Atine. Mudrost po- 
glavara republike bude cvrstim stitom proti izvanjskim 
neprijateljima a poduzetnost i marljivost gradjana bjese 
naplacena silnim razvitkom trgovine i brodarstva. 

Uz blagostanje i imuctvo krasno se poce razvijati 
i dubrova5ka knjizevnost. U Dubrovnik takodjer pade 
tracak onoga velikog kulturnog pokreta, s kojim se Dra- 
gisic posvuda susrece, te koji se i kod njega u poletu 
slobodnije misli odrazuje, dok vecina njegovih djela 
prama njegovim naucima nosi biljeg skolastike. 

Mnogi cuveni vjesnici klasicizma, ostavljajuc za uvjek 
podjarmijenu grcku domovinu, prolazno boravise tada 
u Dubrovniku, te ostavise tragove blagotvornog svog 
djelovanja. 

Tada se vec u zacetcima javlja bujni §estnaesti viek, 
toli dican i plodovit za nas prosvjetni napredak, a u 
stihovima Siska Mencetica, Gjore Drzica i drugih, hrvatsko 
umjetno pjesnictvo casno se prikazuje svietu. Od latinskih 
pisaca i pjesnika sloviSe u isto vrieme : Ljudevit Crievic, 
nazvan Cervarius Tubero, glasoviti povjestnicar i Damian 
Benesa, Dragutin Pucic i Elia Crievic, pjesnici, koji u 
kicenim pjesmotvorima slave takodjer i Dragisica. 

Ljubljen i visokocienjen boravio je isti oko tri go- 
dine u Dubrovniku, te je i tuj vrlo marljivo radio na 



— 32 — 

knjizevnom polju. Ovdje sastavi ve6 prije spomenuto 
djelo „o naravi nebeskih duhova (angjela)", tiskano go- 
dine 1499. u Firenci. U to] vrlo zanimivoj knjizi pisac 
raspravlja u druztvu mladih dubrovackih plemica, (Bu- 
nica, Gradica, Gundulica, Palmotica, i. t. d), u obliku 
razgovara o svom. predmetu, te kod tog zasvjedocuje u 
velikoj mjeri vanredno svoje znanje u filozofiji i bogo- 
slovju, sto opetovano nalazimo priznato sa vrlo mjero- 
davnih strana. Dne 10. srpnja 1498. podieli dubrovacko 
viece DragiSicu podporu od 30 cekina, za stampanje 
tog djela.^ 

Nadalje sasiavi u Dubrovniku svoju opseznu drugu 
radnju o dialektici, (Artis dialecticae praecepta vetera 
ac nova), koja bje§e 1520., u godini njegove smrti u 
Rimu objelodanjena, te koju po obsegu mozemo smairati 
novlm na mnogo siroj podlozi zasnovanim izdanjem 
istoimenog njegova djela od godine 1488. 

Napokon nam se sacuva i nadgrobni govor, sto ga 
izrece Dragisic prigodom smrti dubrovackog patricija 
2unja Gjorgjica dne 13. ozujka 1499., u franjevackoj crkvi. 

Na glavnom franjevackom zboru, sto se je obdrzavao 
god. 1500. u Ternu u Umbriji, bijase Dragisic jedan od 
onih magistra, sto izdadose „Constitutiones Alexandrinae 
pro Minoribus Conventualibus". Pocev pako od godine 
1502. (17. lipnja), nalazimo ga u rimskom samostanu 
sv. apostola, gdje je mnogo godina u miru svojim 
vjerskim duznostima, naucima i knjizevnosti zivio. 

Dne 21. svibnja 1507. uzvisi ga veliki njegov §to- 
vatelj papa Julio 11. na cast biskupa grada Cagli, a ovom 
znaku milosti i priznanja sliedilo je sa strane istog pape 
god. 1512., za vrieme petog lateranskog sbora, gdje je 
i Dragisid slavno ucestvovao, njegovo imenovanje za 
nadbiskupa nazarenskog, sa sjedistem u Napulju. 

Koli cuvena i vriedna muza bijahu zapale visoke 
ove casti, svjedoCe nam izkazi mnogih suvremenih i ka~ 

^ JireSek C, u Arkiv f. slav. Philologie. XIX. sv., na str. 43. 



— 33 — 

snijih odlicnih pisaca, koji ga spominju u svojim djelima 
o zivotu i radu znamenitih clanova franjevackog reda. 

Od premnogih spominjem Ughellia, koji u svom 
monumentalnom djelu „Italia sacra- o njem veli: „m 
primes sui temporis Theologos numerandus", a Sbaraglia, 
baveci se vrlo obsirno Dragisicem, naziva ga: „Sacrae 
Theologiae doctor illustris, et concianator eximius".* 

U to zasjedne (i5i3.), pod imenom Lava X. papinsku 
stolicu bivsi ucenik Dragisidev: Ivan Medicejski, jedan 
od najizobrazenijih muzeva onog doba, cija neumorna 
nastojanja oko prosvjetnog napredka pribavise cielom 
dobu presiavnog njegova pontifikata ponosni pridjevak 
.-zlatnog vieka". 

Na dvoru Lava X. opet ozivi slava medicejska i na 
novo procvjetase davno prosli fiorentinski dani. „Tkogod 
se cutio vrsnim pjesnikom, riecitim govornikom, naobra- 
zenim i spretnim piscem, pob/za u Rim i nadje u Lava 
X. Ijubezni primitak i knezevsku placu.' 

Tada se Dragisic vec bija§e priblizio visokoj sta- 
rosti, te u godinama, gdje drugi vec davno odlazu pero, 
on jos uviek neumorno radi oko Ijubljenih svojih nauka. 
Napisa oko god. 1512. djelo ..Liber der Raptis", kojeg 
se rukopis cuva u bolonjskoj franjevaCkoj knjiznici. Izdaje 
iz zabrinuta prijateljska srca poteklu obranu urbinskog 
kneza Franje della Rovere, kad ova] usmrti kardinala 
Allidosia, te svojim djelom „De assumptione P. Virg. 
Mariae", i od Sassolinia vrlo hvaljene radnje „Comentar. 
in 4. libros Sententiarum", ucvrscuje glas vrsna bogoslova. 
Joste se spominju bez potajnije naznake djela njegova 
„Tractatus de rebus moralibus" i franceskom kralju 
Franji L posvecene „Contemplationes chrlstianae.'*' 

Uz to mi je napomenuti posvetno njegovo pismo. 



' Suppl. et castigatio ad script, trium ord. S. Francisci a. 
Waddingo, aliisque descriptos. Romae, 1806. sub MDCII. 770. 

' Tiraboschi G. Storia della letter, italiana. Modena 1777 
VII. na str. 13. 



— 34 — 

sto se odstampano nalazi u djelu Petra Galatina ,,Opus 
. . . de arcanis catholicae veritatis. Orthonae 1518", 
gdje mu se prilika pruzila, dotaknuti se toli omiljele mu 
starojevrejske knjizevnosti, a skoro poslije tog, vec pod 
konac zivota, po zadnji put stupa u javnost, da obrani 
cuvenog jednog pisca, od zestokih napadaja vjerskih 
fanaticara. 

Znameniti njemacki ucenjak i poznavalac iztocnih, 
a napose evrejskog jezika, Ivan Reuchlin, bijase jednim 
svojim spisom, koji prozva „Ocnim zrcalom" (Der 
Augenspiegel. 1511.) ustao proti nastojanju prerevnih 
njemackih dominikanaca, koji nahuskani od pokrstenog 
nekog izraelca Pfefferkorna, pokusase zadobiti carsku 
dozvolu za 7apljenu i unistenje svih po Njemackoj rasi- 
janih jevrejskih knjiga, koje proglasise stetnim po krscan- 
sku vjeru. 

Tomu protuslovi Reuchlin, te dokazujuc neduznost 
cnih knjiga, iztaknu ujedno, da se upravo krscanska 
vjera, osniva na pradavnim svetim knjigama izraelskim. 

Predaleko bi nas vodilo, kad bi htjeli pratiti onu 
stvar, koja je u svoje doba silno uzrujavala duhove i 
ogorcila zadnje dane zasluznog ucenjaka Reuchlina. Sva 
skoro evropska sveucili§ta izjavise se tada o toj stvari, 
a velikim dielom u prilog Reuchlinovih nazora. 

Napokon dodje prepirka i pred samog papu Lava 
X., a taj imenova komisiju, da ista ustanovi, da li je 
Reuchlin doista svojim spisom uvriedio krscansku vjeru 
\ nedopustenim nacinom izkazao u prilog izraelcima, 
kako to uztvrdise njegovi protivnici. 

U toj komisiji bio je i Dragisic i kada bijase pro- 
ucio okrivljeni tiskotvor, otvoreno se izjavi za Reuchlina 
i da potkriepi svoje mnienje pred cielim svietom, izadje 
posebnim djelcem na njegovu obranu. 

Naslov prerietkoj toj knjizici jest sliedeci : „Defensio 
Praestantissimi viri Joannis Reuchlin, .... a Reverendo 



— 35 — 

patre Georgio Benigno Nazareno, archiepiscopo Romae 
per modum dialogi edita. — (Coloniae) Anno Nativi- 
tatis Dei. 151/. mense Septembri", a posvecena je caru 
Maksimilijanu, kojem Dragisic preporuca Reuchlina, u 
veiike hvali njegovo znanje i cisti njegov znacaj, te 
u duhu progonjenog pisca raspravlja o napadnutim 
knjigama. 

Reuchlin i njegovi privrzenici radosno pozdraviSe 
neocekivanu pomoc sa strane „toli casna, ucena i glaso- 
vita muza", docim protivnici u daljnjem tecaju pravde 
lukavo i lazno razglasise, da to nije sastavak Dragisicev, 
a ime casnog tog nadbiskupa da je nedopustenim na- 
cinom rabljeno.' 

Dne 23. lipnja 1520., poslie dugog oklievanja, izrece 
papa po predlogu vedne doticne komisije, da se Reuchli- 
novo djelo imade unistiti i tako pobiedise njegovi pro- 
tivnici, docim nije poznato, da ii je Dragisic ovu odluku 
joste dozivio, jer dan njegove smrti, koja je uzsiiedila 
iste godine u gradu Bari, dosele nije poznat. 



Godine 1898., kada sjajno proslavise u Firenci 
400-spomendan inucenicke smrti Jeronima Savonarole 
uz veliko ucestvovanje crkvenih i svjetskih krugova, 
pade i riec o odvaznom njegov u branitelju, malobracanu 
Jurju Dragisicu. 

U isto vrieme sabirao sam podatke o zivotu i radu 
slavnog ovog naseg zemljaka, te u velikim potezima 
iznio sam evo plod mojih potraga sa zeijom, da vrsnije 
pero, sluzec se i ovdje iznesenim podatcima, vremenom 
savije dostojan vienac uspomene krasnoj pojavi iz davnih 
vremena, — Jurju Dragisicu, Bosnjaninu, 



' Vidi: Geiger dr. Johann Reuchlin. Lpzg. 1871. na strani 
400 i dalje. 



* 



36 



I ova] na§ zemljak, nesrecom mukotrpnog svog na- 
roda otudjen domu i rodu, casno je ispunio svoje mjesto 
u svietu i posvjedocio, koliko umne snage i plemenitog 
dusevnog poleta krije u sebi onaj divni nas hrvatski 
narod u Bosni, koji je pozvan, da ozivotvori toliko i 
toliko nasih nada za zajednicku sretniju buducnost. 

Vienac 1899. 




Ivanu Polikarpu Severitanu, 
Sibenicaninu. 



Ill redu starih na§ih pisaca nalazimo i Ivana Poli- 
f(]^ karpa Severitana, Sibeniganina. No vijesti o torn 
na§em zemljaku bijahu dosele vrlo oskudne, a napose 
u nas, po mojem znanju, napomenu ga u kratko jedini 
Ivan Kukuljevic u krasnom svom uvodu akademickom 
izdanju „Pjesama Marka Marulica". 

Ime mu joste zabiljezi dominikanac Vinko Pribojevic, 
Hvaranin, u znamenitom svom djelu: „Oratio de origine 
successibusque Slavorum", stampano uMlecima g. 1532, 
a franceski pisci Quetif i Echard u „Scriptores ord. Prae- 
dicatorum, Paris 1719—21", vele da je Severitan zivio 
oko g. 1500, i da je napisao povjest grada Gubbia u 
Umbriji. 

ovo] povjesti, koja inace nije poznata, istaknut mi 
je slijededu biijeSku, koju sam nasao u predgovoru god. 
1678. u Macerati stampanog statuta grada Gubbia, ado- 
nasam ]u doslovce jer sadrzaje vrlo castnu pohvalu za 
naseg pisca: „De regibus ijsdem & eadem antiquitate 
saepe, atque honorifice auctoritate & vetustate Historici 
gravissimi meminit in suo libro Joannes Polikarpus Se- 
veritanus Sibenicensis Dalmata Praedicatorum Ordinis. 
Quoniam vero magnum hunc Virum citatari ciebro sumus, 
propterea quod multa de Eugubio verba fecerit; operae 
pretium erit illius virtutem estendere, ut ad nostra inde 
scripta plus etiam auctoritatis accedat. Asserunt qui de 
Policarpo loquuntur, fuisse ilium in Philosophiae, ac 



— 38 — 

Theologiae scientijs, alijsque etiam litteris, ac disciplinis 
versatissimum". 

Ove podatke znatno dopunjuje, jedno dosele sasma 
nepoznato djelo Polikarpa Severitana, koje se nalazi u 
mojoj knjiznici, te sadrzaje vrlo vaznih vijesti o zivotu 
pisca i o kulturnim prilikama onog doba u Dalmaciji. 

Naslov knjizi jest slijedeci : „Dionisii: apollonii: do- 
nati : de octo orationis partibus : libri octo ad nouam : 
& optimam limam deducti : Senece Junioris : catois : cor- 
dubesis ethicorum; libri quattuor: cum commentarijs. M. 
Jo. Policarpi Severitani Sibenicensis : dalmate predica- 
torum ordinis: opus aureu nup. ad ungue excussum, 
(Na koncu:) Impressum fuit hoc opus Perusie opud 
Leonem: per Cosmum Blanchinum Veronensem: Anno- 
1517. die 22. Januarij." 

Na naslovnom listu, koj je u vjernom snimku pri- 
dodan ovom flanku, vidimo lovor-vijencem ovjencana 
pisca, gdje poucava jednog svog ucenika, a izpod slike stih: 
Cognomen policarpus erat: non barbula falso: 
Pompilius: quidam quod tribuere mihi: 

Ovdje se dakle (i opetovano u samom djelu) Seve- 
ritan ogradjuje, proti nadjenutom mu pridjevku Barbula 
(talijanski Barbetta), te narocito ocituje da on to ime ne 

prima, jer da se pravo zove Poiikarp Severitan. („ 

hoc enim est cognomen meum ex parte parentis mei 
gaudentii: quoniam mysorum lingva unde oriundus fuit 
bobaico urbe cognominabat poh'carpus, expositio cuius 
non potest recte exprimi illyrica lingva nee ea mee matris 
cui erat nomen et cognomen Leta severitana". 

Ovim rijecima o imenu i porijetlu PoHkarpa Seve- 
ritana, ispravljam doticnu stavku u prvom mom clanku^ 
a glede onog pridjevka treba primjetiti, da sw istog nosill 
u starije doba clanovi nekih vjerskih druzba, a nasem 
piscu iz nama nepoznatog razloga ne bijase po cudi. 

Time nam se odkriva zanimiva cinjenica, da su Iv. 
Poiikarp Severitan i Ivan Barbetta jedna te ista osoba, i 






rionu^ p4vribut5 libn ocro ad noiuin: 7 

oprirrunii liuum ocducri ti Scnecc 

"imuo:it^:c3toii5:coidiibcrii5 ct^v* 

conim:Ub:i c}iMtmo2:ctt comcn 

ucrir^iu ^ibcmccnri55:0^ 
mm p:cdic4to:um 6idi 
mivoputi aurciT nup 
,, ad vnguc crciiiTum 







- 40 - 

dobivamo daljnih podataka, za zivotopis ove pod dvo- 
strukim imenom poznate licnosti. 

Pod imenom Barbetta ved visokoumni Eneja Silvio 
Piccolomini, kasniji papa Pio II., spominje Severitana, te 
ga hvali kao cuvenog pisca i povjestnicara, samo sto ga 
pometnjom cini rodom iz Krete. Za njim se povedose 
mnogi drugi, ali vecina pisaca biljezi ispravno, da se je 
rodio u Sibeniku, sto napokon i sam najbolje posvje- 
docava, u svojim djelima. 

Od vrijednosti jest takodjer, kako je sudio o Se- 
veritanu, zemljak njegov Dubrovcanin Ambros Gucetic, 
u svom djelu : „Catalogu5: virorum ex familia praed'ca- 
torum, Venetiis 1605"., koj se ovako izrazuje: Fr. Joannes 
Barbetta Sicensis sacrae Theologiae Magister maximae 
expectationis, fuit in Historijs mirabilis in scientijs rarus, 
in Poesia exceilens et exquisitus. Scripsit librum — De 
laudibus Illyriae, Ciaruit anno 1480." 

Po svim predlezecim podatcima, dade se ustanoviti, 
da se je Severitan rodio godine 1472. u ^ibeniku, od 
ubogih roditelja. Otac njegov bio je mornar, te je i po- 
ginuo na moru, docim mu je majku shrvala nemila 
bolest. 

U 25. svojoj godini ostavio je domovinu, te se od- 
putio na nauke u Italiju. Iz svog rodnog grada pratile 
ga neugodne uspomene i on ga naziva „ingrata mea 
patria". Spocituje Sibenicanima da malo mare za nauke, 
i bolna se srca sjeca tuzne mladosti svoje. 

Kraj svega toga on ostaje vjernim sinom domovine 
svoje, i gdje mu se nadaje prilika, toplim cuvstvom go- 
vori o Dalmaciji. Tako napose gdje se dotiSe mnogo 
raspravljanog pitanja o domovini sv. Jeronima i gdje 
mnostvom dokaza pobija one, koji htjedose ugrabiti Dal- 
maciji slavu velikog njezina sina. Na jednom mjestu veli: 
„Dalmacija mi je domovina, a Ijubim ju, ne, sto bi bila 
velika i slavna, sto ipak nekad bijase, vec jedino s toga 
sto ju mogu svojom nazvati. 



— 41 — 

Nauke je svoje svrsio na sveuCilistu padovanskom, 
^dje mu bijahu ucitelji Palladio Fosco (pisac djela „De 
situ orae Illyricae"). Marcantun Sabeliko, Pomponio Leto 
i Ivan Sulpitio. Uzivao je prijateljstvo i dobrocinstva 
biskupa Pavla od Midelburga, kojem je i posvetio u mene 
nalazece se djelo, a uz to mu je u dio pala naklonost 
knezova urbinskih, koje slavi u nekim svojim pjesmo- 
tvorima. 

U Vicenci stupi u red dominikanski, te zasluzi vre- 
menom Castni naslov meStra bogoslovlja. Znatnim knji- 
zevnim i naucnim svojim radom pako, dodje veoma na 
glas i stece priznanja i pohvala svojih suvremenika u 
velikoj mjeri. Gdje i kada je umro do danas nam nije 
poznato. 

Najvise moramo zaliti, sto se je posve zameo trag, 
njegovom povjestnickom djelu o Dalmaciji, koje se od 
svih njegovih knjizevnih radnja najCesce spominje. Isto 
je jamacno ostalo netiskano, a danas nam nije poznat 
ni sadrzaj. Vecina pisaca kaze, da bijaSe povjest Dal- 
macije („Historia Dalmatiae vel de laudibus Dalmatiae"), 
docim Gucetic govori o djelu „De laudibus Illyriae". 
Neki zabiljezise da je napisano oko god. 1480., sto 
svakako nije ispravno, jer Severitan sam potvrdjuje na 
jednom mjestu, da se je rodio 1472. godine. 

Ostali njegov knjizevni rad, u koliko do danas zna- 
demo, jest slijedeci : 

1. Joannis Barbulae Pompillii sicensis dalmatae . . . Solimaidos 
libri tres. — Impressum Romae, arte Stephani GuilHreti 
MDIX (1509). 

2. M. Jo. Policarpi Severitani Sibenicensis: Dalmatae predica- 
torii. Solimaidos libri tres. Impressum Venetiis, per fratr. 
de Rusconibus Anno Domin. MDXXII (1522). Die V Augustii. 
(II izdanje gornjeg djela, promienjenim imenom pisca). 

3. Magistri Joannis Policarpi Severitani Feretreidos 

Libri Tres. — Impressum Venetiis. per Fratr. de Rusconibus, 
M.CCCCCXXII. (1522.), die XXIV Julii. 
4. M. Jo. Policarpi Severitani Sibenicensis. Monoregia, ex qua 
conijcitur totius humanae vitae modus, libri quatuor. — 



— 42 — 

Impressum Venetiis, per fratr. de Rusconibus. Anno^Domini 
M.DXXII. die secundo Augusti. 

5. Commentariis ethicorum Senece junioris catonis, (izdano 
g. 1494.). 

6. Regulas grammatices. (valjda netiskano). 

7. Commentaria in Isocratis moralem philosophiam (valjda 
netiskano). 

Jos mi je napomenuti da se jedan kratki pjesmotvor 
Severitana, nalazi na koncu djela Jakova Bunica, Du- 
brovcanina: „De vita et gestis Christi. Romae 1526.," 
i time sam iscrpio sve sto sam mogao saznati, o torn 
kod nas dosele gotovo nepoznatom piscu, koj bijase u 
svoje doba slavan kao povjestnicar, kao pjesnik i kao 
umni tumacitelj starih latinskih pisaca, te koj je potpuno 
zavrijedio, da mu se ime i rad ovjekovjeci. 

Vienac 1894. 




tiskanim izdanjima larulifieve 
,Judite." 



^,>^ako se ove godine navrsuju cetiri stotine godina, 
m sto je besmrtni Marko Marulic spjevao mnogo 
spominjanu svoju „Juditu", neka bude mjesta i biblio- 
grafiji tiskanih izdanja toga najstarijega poznatoga nam 
djela hrvatskoga umjetnoga pjesnistva. 

Upravo u zoru sestnaestoga vijeka. godine 1501., 
dovrsio je Marulic svoju „istoriju svete udovice Judit" 
namijenivsi je onima, ,,ki nisu naucni knjige latinske aliti 
dijacke", to jest, jezgri neotudjenoga hrvatskoga naroda. 
Time je sam Marulic svomu djelu dao obiljezje prave 
pucke knjige, a sto ga je ponukalo, da usred tuznih 
vremena svomu narodu u hrvatskim stihovima isprica 
za sve slabe i poti§tene tako utjeSljivu povjest nejake, 
ali pobozne Judite, liepo i vjesto nam je nacrtao u ogle- 
dalu onih dana Petar Kasandric u prvoj svesci „Glasnika 
Matice dalmatinske". 

U Marulicevo doba bijase pucka knjizevnost u drugih 
sretnijih naroda u najbujnijem razvitku. Godina rodjenja 
slavnoga nasega Spljecanina (1450.) donese svijetu prve 
vidljive znakove veiicanstvenoga i u svojim posljedicama 
zamasnoga obreta stampe gibivim slovima, te zlatni 
plodovi uma i duha svih viekova postadose svojina 
svega covjecanstva. 

Uz omasna djela crkvenih otaca, uz folijante grckih 
i rimskih klasika pojavise se na knjizarskim trzistima l 



— 44 — 

razni proizvodi pucke literature, poCevsi od pradavnih 
almanaka (kalendara), bukvara, gospodarstvenih i drugih 
slicnih knjiga do najodliCnijih vrsta popularnoga smjera, 
tako zvanih bajoslovnih i junackih pricanja, kao i 
pjesnickih obradba dogadjaja iz staroga i novoga za- 
vjeta svetoga pisnia. 

Tuj zauzima povjest o Juditi i Olofernu vrlo zna- 
menito mjesto. Ne ide u okvir ovoga sastavka iskati 
tragove „svete udovice" po evropejskim knjizevnostima, 
gdje bi se jamacno naslo uz talijansku „Storia di Giu- 
ditta" i francusku „Histoire de Judith mise en cantique, 
tiree de 1' Ecriture sainte, ou il est traite de la maniere 
qu'elle a vaincu Holopherne, pour delivrer le peuple 
d' Israel"' i drugih imenjakinja Maruliceve ,Judite" iz 
suvremenoga i kasnijega doba, koje bijahu u davno 
pro§lim danima i omiljelim predmetom dramatickoga 
prikazivanja. 

U prijatno domace pjesniCko ruho zaodjeta ,Judita'' 
se pozudno cltala po svoj Dalmaciji, jamaCno su je 
s osobitim zanosom uzimale u ruke divne one dalma- 
iinske zene i majke, sto po mnogim sacuvanim nam 
iskazima usred grdnih valova tudjinstine u govoru, nosnji 
i obicajima vazda ostadose Hrvaticama, te kojima pri- 
pada golemi dio slave, sto se samosvijest hrvatskoga 
naroda kod tolikih nesreca i jada u proslim stoljecima 
mogla odrzati. 

Znatan broj suvremenih izdanja Marulideva pjesnic- 
koga djela najbolje nam dokazuju tadasnju zivu potrebu 
hrvatskoga stiva, gdje gotovo u isti mah traze tiskana 
izdanja ,Judite" iz Spljeta, Zadra i Dubrovnika. 

Kako se tesko moralo osjecati, sto u Dalmaciji 
nema nijedne Stamparije, u vrieme, kad se vec i mnoga 
zakutna mjesta u Njemackoj i Italiji mogu diciti svojom 
tipografijom i kad svjezi dah renesance dopire i do 

^ Vidi: Nisard Ch., Histoire des livres populaires. Paris, 
1864. II. na str. 225. i dalje. 



— 45 — 

obala hrvatskoga mora ! Ostat ce jednom od najzalosnijilr 
pojava u kulturnoj nasoj povjesti, kako je zlosretni 
mletacki utjecaj u podrucju svoga gospodstva znao 
sprijeciti uvedenje toga jakoga pomagala zaopcu obra- 
zovanost i umni napredak, a jamacno ]e mnogo gorke 
istine i u onoj (po Ljubicu priopcenoj) cudnoj vijesti, 
da su Mlefani nekoga dubrovackoga tiskara zapovijedili 
ugrabiti, ]er bi se inace tesko moglo tumaciti, kako kod 
poznatih nam ozbiljnih nastojanja i sama nasa hrvatska 
Atena tek pod konac XVIII. vijeka dobiva prvu svoju 
stampariju. 

Pod okriljem mocnoga lava u oholoj Veneciji, gdje 
su se vec poCevsi od godine 1483. stampala hrvatska 
bogoslovna djela i gdje su izlazila od god. 1505. gotovo 
sva prva izdanja po svoj Evropi cuvenih Marulicevih 
latinskih knjizevnih radnja, ugleda svjetlo i prvo dosele 
poznato nam izdanje „Judite'' godine 1521. 

Natpis je dragocjene ove knjizice, koje se jedini sa- 
cuvani primjerak nalazi u franjevackoj knjiznici u Du- 
brovniku, ovakov: 

^Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi 
Istoria Sfete udouice ludit u uersih haruacchi slosena 
chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische 
gnegoue j i oslobodi puch israelschi od ueliche pogibli. 
© Prodaiuse ubnecih umarcarii ustacu chidarsi libar sa 
signao.- (Knjizarski znak: knjiga, a nad njom kruna.) 

Na koncu, na listu 38. cita se: „Oudi sfarsuiu 

Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete 

udouice ludite | Stampane ubnecih Pognom I i nastoianiem 

Petreta Srichichia Splichianina i Nasuem bogu Huala 

Amen. 

In Vinegia per Guilielmo da Fontaneto de Monte- 
ferrato ad instatia de maistro Marco libraro al signo 
del libro . Nel Anno del Signor . M.D.XXI . Adi XIII . 
Agusto . Linclito Antonio Grimano Principe uinente." 

Knjizica je stampana liepim i jasnim oblim slovima 



40 



u cetvrtini, ima 38 listova, a na cetvrtom listu nahodi 
se i malena slicica Juditina. Na drugom listu nalazi se 
posveta „Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru 
splizchomu gospodinu don Duimu Balistrilichiu." 

Marulicevu sugradjaninu Petru Sricicu, kojega 
ovdje i u ostalim izdanjima „Judite" susrecemo kao 
izdavaca, nemamo potanjih viesti. Moglo bi biti, da je 
bio u rodu s nasim zemljakom Ivanom Franjom Fortu- 
nijem (Sricicem), cuvenim piscem prve talijanske gra- 
matike, kojega nalazimo vec god. 15J9. u Mlecima, gdje 
je sastavljao pohvaie „presvijetloj republic!", a i inace se 
knjizevnoscu bavio. 

Dne 29. sijecnja 1522. izadje drugo izdanje „Judite" 
u istom obliku, takodjer oblim slovima stampano i s istim 
malim drvorezom na cetvrtom listu. 

Natpis se sa svim sudara s nadpisom prvoga izdanja, 
a pod njim nalazi se slika hodocasnika. Ime stamparevo 
nije naznaceno, pa se i po znaku ne moze odrediti, jer 
jedini za sada poznati tipograf, sto je u Mlecima upo- 
trebljavao znak hodocasnika („segno del pellegrino), bio 
bi po H. F. Brownu' neki mnogo kasnije oko godine 
loOO. zivuci Giambattista Bertoni. Po spoljasnjem pak 
lieu sudeci bit ce valjda i ovo izdanje stampao Fonta- 
neto iz Monteferrata. 

Na listu 38. zavrsuje se knjizica s ovim riecima: 
„Impressa in Vinegia ad instantia de Miser Jacomo | di 
Negri da Lexandria de la Paia habita in Ragusi: nel 
M.D.XXII. adi XXIX . de Zenaro. Linclito Antonio | Gri- 
mano Principe uiuente." 

Odavle doznajemo za nekoga u Dubrovniku nasta- 
njenoga, valjda knjizara, Jakoba Negrija iz Aleksandrije 
u Italiji, koji tada vec cuvenu .Juditu" o svojemu trosku 
nanovo stampa, da bi se knjiga rasirila po dubrovackom 
kraju. — Jedan iztisak ovoga u nas sasvim nepoznatoga 
izdanja imade bavarska dvorska knjiznica u Monakovu. 

' The Venetian Printing Press. London 1891. na str. 416. 



— 47 — 

Iste godine, dne 30. ozujka, dakle odmah iza dva 
rajeseca, osvanu ^Judita" u trecem izdanju po narudzbi 
nekoga Jerolima Mirkovica u Zadru. 

Pod nepromienjenim se natpisom £ita: „Prodaiuse 
vzadri dierolima mirchouichia." Zatim dolazi slika iz 
IV. pjevanja, koja prikazuje boj ; a na koncu : ,,In 
Vinegia per Bernardino Benalio. Nel anno del Signore. 
M.CCCCCXXII . A di XXX. Mazo. Linclito Antonio Gri- 
mano Principe viuente. 

Ovo je izdanje tiskano krupnim gotickim slovima, a 
resi ga osam slika u samom tekstu. Vrlo zanimljivi drvo- 
rezi, sto prikazuju razne bojne prizore, nisu svi u iz- 
ravnom savezu s predmetom Maruliceve pjesme, te su 
valjda sluzili za ukras raznih vec i prije izdanih viteskih 
romana. 

Sveucilistna biblioteka u Zagrebu imade jedini po- 
znati egzemplar s vlastorucnom posvetom darovatelja 
Ivana Kukuljevica. 

Kao cetvrto izdanje imademo knjizicu u malo] 
osmini, tiskanu godine 1627. Natpis je toga nelijepoga 
tiska, koji imade svu silu tiskarskih pogrjesaka, a vrlo 
los papir, ovakov: 

„Libar Marcha Marvla Splikyanina Vchomse, vzdarxi 
Jsctoria Sfete vdouice ludite u versih haruaschi sloxena: 
chacho ona vbi voyvodu Olopherna Posridu voyske 
gniegoue: ioslobodi puchisraelski od veliche pogibili. 
— Con privilegio. — " Iza toga dolazi slika justicije i 
naznaka: ^In Venetia, MDCXXVII . Appresso Agostin, 
& Alessandro Bindoni . Alia Libraria della Giustitia a 
S. Luca." 

Potanjim ispitivanjem ukazalo mi se ovo izdanje 
pravim bibliografijskim kuriozitetom. ^tampano je po 
naznaci na natpisnom listu god. 162/. u stampariji brace 
Agostina i Aleksandra Bindonija. U istinu pak radili su 
oni odjelito, svak pod vlastitom tvrdkom, po prilici 
od god. 1510. do 1530. Znak pravednosti („ justicije"), 



48 



sliku okrunjene zene, §to sjedi s macem u desnoj rucF 
i s tezuljom u lievoj, upotrebljavao je samo Aleksandar, 
dok je ovdje pretvoren u knjizarski signet. U zadnjo] 
cetvrti XVI. vijeka nestaje u opde traga clanovima vrlo 
razgranjene obitelji Bindoni medju mletaCkim stamparima. 

Bije nadalje u oci, sto 106 godina iza spomenutoga 
prvoga izdanja jo§te uvijek „Judita" izlazi „pomnjom i 
nastojanjem Petreta Sricica", kako je u zaglavlju izrijekom 
zabiljezeno. Napokon je vrlo sumnjivo ono „con privi- 
legio" na natpisnom listu, dok najkasnije pocevsi od 
god. 1623. poradi tada uvedene stroge crkvene cenzure 
ta stavka vazda glasi: „con licenza de' superiori e pri- 
vilegio." 

Premda se ne usudjujem o torn zadnju kazati, ipak 
isticem, da hi ovo izdanje moglo pripadati XVI. stoljecu, 
a godina da je mozda pogrjesno stampana, t. j. umjesto 
M.D.XXVII. (1527.), za sto imade i drugih zanimljivih 
primjera u povjesti starije knjizevnosti. Sudec pak po 
artiji, slovima i spoljasnjem obliku opet nije nemoguce, 
da je to stampa nekoga zakutnoga i po imenu nepozna- 
toga stampara ipak iz XVII. vijeka, koji je iz nama ne- 
dokucivih razloga patvarajuci i nakazujud starije koje 
izdanje „Judite" bez sudjelovanja hrvatskomu jeziku vjeste 
osobe tu valjdaza sajmovnu prodaju namijenjenu knji- 
zicu izdao i u promet stavio. — Od ovoga se izdanja 
nalazi po jedan primjerak u sveucilistnoj knjiznici u 
Zagrebu, u narodnoj biblioteci u Parizu i u jednoga 
privatnika u Zagrebu. 

Spominju se takodjer i druga izdanja „Judite", 
dijelom ocito pogrjesno, dijelom opet bez dovoljne potvrde, 
pa se zato i ne osvrcem na njih. 



Kad u zamjernim ilirskim danima devetnaestoga 
vijeka hrvatskom narodu svanu dusevni preporod, zasja 
i uspomena umnoga Marka Marulica novim svjetlom. 



— 49 — 

Jugoslavenska akademija stujuci predaje hrvatske 
preporodne epohe izdade god. I860., kao prvi svezak 
..starih pisaca hrvatskih", u omasnoj knjizi od LXXVII 
i 339 strana „Pjesme Marka Marulica", a na prvom 
mjestu njegovu .Juditu" u novo], valjano] redakciji prof. 
V. Jagica. 

Kao uvod iznio je zasluzni Ivan Kukuljevic krasni 
svoj sastavak „Marko Marulic i njegova doba", plod 
mnogodisnjega truda i divan primjer odusevljena, domo- 
Ijubna rada na gotovo neuzoranom tada polju hrvatske 
knjizevno-kulturne povjesli. 

Sada se sprema i „Matica Hrvatska", da mnogo- 
brojne svoje clanove nadari novim raskosno opremljenim 
izdanjem „Judite" sa zgodnim uvodom, te time doiiCnim 
nacinom podsjeti na vidljivi pocetak (u istinu mnogo 
starijega) lirvatskoga umjetnog pjesni§tva. 

Nova izdanja „Judite" najjasnije pokazuje visoko kul- 
lurno znacenje pojave Marka Marulica u davnoj proslosti. 

Gradja za povj. knjiz. hrv. III. 



^^ 




oporuci Marka Marulica i o najsta- 
rijim izdanjima njegovih djela. 



I „Starinama" Jugoslav, akademije knj. XXV. pri- 
v^ opcio je neprezaljeni akademik dr. F. Racki 
oporuku slavnoga hrvatskoga pjesnika i latinskoga pisca 
Marka Marulica, Spljecan'ma, koju je u starom prijepisu 
dobila akademija iz Dalmacije s pomocu svojega po- 
krovitelja. 

Ova oporuka sa prilogom vrlo zanimivoga popisa 
knjiznice Maruliceve, doista je od vanredne vaznosti za 
staru kulturnu i knjizevnu povjest hrvatsku i zasluzuje, 
da se njom §to tocnije upoznamo. Samo moramo po- 
zaliti, da u prijepisu, kojim se je sluzio vrli akademik- 
izdavatelj, ima krupna pogrjeska: oporuka je toboze 
god. 1501. izdana, a u istinu ju je Marulic svakako na- 
pisao tek g. 1521. u dobi od 71 godina, nedugo prije 
svoje smrli. 

Za dokaz tomu, bit ce dostatno napomenuti, da 
Marulic u oporuci ostavlja svojoj sestri Risi srebrn sat, 
sto ga bijase dobio od hrvatskoga bana, biskupa Petra 
Berislavica, ( ■ . . quod ego olim dono acceperam a D. 
Petro Berislavo, bano quondam Croatiae . . .) a biskup 
Petar Berislavic bio je banom od god. 1513. do 1520., 
dakle ga je Marulic mogao nazvati hivsim banom tek 
iza ove potonje godine. 

Time se dakako ispravlja sama po sebi i ona stavka, 
da Marulic u oporuci izbraja svoja djela, koja su do 



51 



god. 1501. izasla na svjetlo, jer takovih u istinu ne ima. 
Za prilog staroj knjizevnoj nasoj povjesti iznosim ovom 
prilikom sve ono, sto sam mogao pronaci o najstarijim 
tiskanim izdanjima Marulicevih djela i o prvom njihovom 
izdavacu. 

Dne 25. veljace 1504. zamoiio je Franjo di Con- 
sorti iz Luke '(Franciscus Lucensis), kantor crkve sv. 
Marka u Mlecima, u mietackoga vijeca povlast na deset 
godina, da on jedini smije na svijet izdavati razna knji- 
zevna djela, koja poimence napominje. Medju ostalima 
spominje i djelo: ..Marco Marullo spalatensis de instittUione 
bene vivendi per exempla sanctorum, cum nitre sue opere . . . 
numquam impressae'. Zatrazenu povlast on je i dobio 
{Fulin R. Documenti per servire alia storia della tipo- 
grafia veneziana. Venezia 1882., na str. 75.) 

Izdavac ove isprave, koja se cuva u arkivu mietac- 
koga kolegija (notatorio del collegio), za cudo nije mogao 
pronaci, da sc je receni Consorti posluzio dozvolom, koju 
je dobio, nu ja sam na osnovu izvornih izdanja iz svoje 
knjiznice ustanovio, da je on doista bio prvi i vrlo revni 
izdavac Marulicevih djela i da je on ulagao mnogo truda 
u to, da svijet upozna s umnim radom velikoga nasega 
Spljecanina. 

Ovo je njegovo nastojanje naslo i javnoga priznanja, 
jer (na primjer) u pocetku Maruliceva „Evangelistara" 
ima pjesma, njemu prikazana, koja se ovako pocinje: 

Quanta tui est Maruli scribendo gloria, tanta est 
Laus tua, qui Marulum vivere posse doces . . . 

a i drugdje se pohvalno spominje njegov trud. 

Prvo, dosele sasma nepoznato izdanje djela „De in- 
stitutione bene vivendi per exempla sanctorum", tiskano 
je u Mlecima kod Bernardina de Vitalibus, dne 10. ve- 
ljace 1505. U mene ima dobro sacuvan primjerak toga 
izdanja. Tisak je (gotickim slovima) lijep i pravilan, nu 
tiskarskih pogrjesaka ima toliko, da njihovo nabrajanje 
zaprema citavih sedam strana na koncu knjige, te se 



— 52 — 

izdavaC (Consorti) radi toga posebice ispricava. Na po^ 
cetku, kao i kod svih kasnijih izdanja, ima posveta pisceva 
Jerolimu Ciepidu Trogiraninu, kanoniku spljetskomu, a 
zatim pohvalna pjesma Jerolima Makarelica, nadbiskupa 
trogirskoga, u slavu piscu. 

Djelo se ovo silno raSirilo, te je vec god. 1509. 
izaslo drugo izdanje, a u XV. i XVI. vijeku (koliko zna- 
demo) dozivjelo je oko trideset daljnih izdanja u Italiji, 
Franceskoj, Njemackoj, Svicarskoj i Nizozemskoj. Ujedno 
je djelo prevedeno na talijanski, njemacki i francuski 
jezik. Moram odmah ovdje istaknuti, da knjiga „Pola- 
cithra Christianarum Virtutum. Coloniae 1686.", sto ju 
spominje Kukuljevic (Pjesme Marka Marulica, str. LVIII), 
nije posebno djelo, vec jednostavno novo izdanje gor- 
njega djela, samo s promijenjenim natpisom. 

Vrijedno je i to spomenuti, da je Ivan Fouler iz 
Bristola god. 1577. priredio novo izdanje ovoga djela,. 
te je, kako sam veli u posveti cuvenomu kardinalu Karlu 
Boromeu, mnoga mjesta ispravio i dodatcima snabdio. 
Isti Fouler ne ima dosta rijeci, da se nahvali velike uce- 
nosti Maruli(!eve, te u dugoj pjesmi, koju posveduje 
Marulicevoj uspomeni, daje tomu odusevijenog izraza. 
Foulerovo je izdanje izaslo prvi put u Antwerpenu 
g. 1578. Ja ga imam u pariskom tisku od g. 1586. 

Marulicev „Evandjelistar" zauzima po dobi drugo 
mjesto. Nije nam dosele tocno poznato, kada je prvi put 
ugledao svjetlo, a za onu staru rukopisnu biijeSku, koju 
spominje Kukuljevic (da je naime ugledao svijetlo god. 
1501.) ne ima potvrde. Nasuprot potvrdjuje Consorti u 
zakijucnim rijecima „parabola", da je „Evandjelistar" 
tiskan izmedju god. 1504, i 1510. 

I ovo djelo bijase vrlo na glasu, te je vi§e puta iz- 
dano i na talijanski jezik prevedeno. Ljubic veli, da je 
bilo tekstom u Franceskoj (Ogledaio II. str. 367.); su- 
vremenici ga spominju s pohvalom i priznanjem. 

Godine 1510. izidjose na sviet prije spomenute 



— 53 — 

„Quinquaginta parabole", posvecene Tomi Nigru, kano- 
niku spljetskomu, prisnomu prijatelju Marulicevu i pjes- 
niku na glasu, a god. 1519. liepo djelo: „De humilitate 
et gloria Christi", sa Marulicevom posvetom Augustinu 
Muli, senatoru mletackomu (od 12. travnja 1518.) Od 
ovoga djela ima takodjer talijanski prijevod od g. 1596, 
i novo hrvatsko izdanje od F. Ch. Segvica. 

Sve su ove radnje izasle trudom Franje Consortia, 
te sacinjavaju najstarija izdanja Maruiicevih djela, koja 
su tiskana (u koliko je dosele poznato) do g. 1520. U 
velikoj su cesti uzornim nacinom popisana u krasnom 
Kukuljevicevu sastavku „Marko Marulic i njegovo doba" 
(Stari pisci hrvatski, I.), gdje su takodjer priopcena sva 
ostala tiskana i netiskana hrvatska i latinska djela Maru- 
liceva. Ovi ce redci sluziti donekle i kao popuna onim 
ondje iznesenim bibliografickim podatcima. 

Vienac 1897. 






Prevodi Maruli6evih latinskih djela. 

\iM§ mnogobrojnim i za tadanje doba vrlo znamenitirrr 
1^^ latinskim djelima, slavnog naseg Marka Marulica, 
zrcali se duboka njegova ucenost i temeljito poznavanje 
grckih i latinskih pisaca, kao i vaskolike crkvene knji- 
zevnosti. Onim svojim radom postade Marulic poznat i 
uvazen po cielom evropejskom krscanstvu i kako ga 
za zivota suvremenici obsipase zvucnom i zanosnom 
pohvalom, tako i dugo poslije njegove smrti odzvanjase 
slava njegova imena u svim skoro kulturnim zemljama^ 
te u raznim jezicima izadjose prevodi njegovih bogo- 
slovno filozofickih latinskih knjizevnih radnja. 

Od cuvenog njegovog djela „De institutione bene 
Vivendi per exempla sanctorum", sto prvi put izadje u 
Mlecima g. 1506, te ponovno do g. 1686. u daljnim 
19 izdanjima, u Mlecima, Baselu, Kolonji, Solingenu,. 
Antverpiji i Parizu, imade najveci broj prevoda. 

Kao prvi, spomenut mi je prevod talijanski, iz pera 
plodnog pisca Remigia Nanninia, sto je kao Remigio 
Fiorentino pripadao redu dominikanskom. On izdade svoj 
prevod u Mlecima pod naslovom : „Opera circa 1' insti- 
tutione del buono e beato vivere secondo I' essempio 
de' Santi, del vecchio, e nuovo testamento. In Venetia 
appr. Franc. Bindoni, 1563.", od koje knjige imade do 
god. 1610. daljnih 11 izdanja. 

U posveti fiorentinskom patriciju Lovri Buonaccorso- 
Pitti, iztice Fra. Remigio vrstnost djela i kako se je^ 



55 



spoznavsi koliko bi isto moglo koristiti svietu, sa mnoga 
Ijubavi dao na prevod, te ga na veliku svoju utjehu 
sretno dovrsio. 

Godine 1568. bje u Kolonji tiskan prvi njemacki 
prevod, sliedeceg naslova : „Der Catholischer- i Christen 
Spiegel. Darinnen mancherley und hochtrostliche Histo- 
rien und Exempeln, Beide des Alten und | Newen Te- 
staments, und vieier Heiligen Got- tes begriffen sein^ 
Auss welchen jheder frommer Christ, ein heiisam un« 
terich- tung schepffen mag, eines Gott- seligen Wandels 
und i Lebens. Hiebevorn, durch den Hochgeiehrten Herren 
Marcum Marulum Lateinisch beschrieben : Jhetzt aber . . , 
verdeutscht, Durch Christianum Kemmer . . . Canonicum 
zu S. I Stephan in Mentz. — Collen, j durch M. Cho- 
hnum. M.D.LXVIII." 

Ovu danas vanredno riedku knjigu, koju prevoditelj 
Kemmer naziva prvim plodom svog pera, prikazao je 
isti nadbiskupu u Maincu, knezu Danielu. Prevadjajuci 
samo Cetiri poglavja (od sest), kaze u predgovoru 
„so . . . solches Ewer Churfurstlichen Gnaden, und dem 
gemeinem Volck angenehme zu sein, Wil ich solches 
vermehren und bessern". 

Biti ce, da ovaj nedovrseni prevod nije udovoljivao,. 
te da je doskora i zaboravljen bio, jer god. 1583. iz- 
dade augsbur§ki biskupski fiskal Herman Baumgarter 
u Dilingenu, novi podpuni njemacki prevod, koj se je 
do god. 1694. (u koliko je meni poznato), joste pet 
puta na novo prestampavao. 

Knjizi jest naslov : M. Maruh' Spalatensis Sechs 
Bucher. Von gedachtnusswurdigen Reden und Thatten 
Oder: Von Lehr und underweisung I das Leben wol 
und selig anzustellen nach form der Heiligen Lebens 
Altes und Newen Testaments. HochvonnOthen den ge- 
mainen Landpriestern ■ dem Volcklin daraus allerhand 
A\ateri Exempel fiirzutragen : Auch den Klosterpersonen [ 
und sonst alien gemeinen Manns und Weibspersonen | 



56 



so die wolgebauete Strass zum Himmel wandlen und 
selig werden wollen. In Teutsche Sprach gebracht Durch 
Herman Baumgartern — Dillingen, d. J. Mayer, 1583." 

U prcdgovoru bavi se prevoditelj vrlo obsirno svim 
vrlinama Maruliceva djela, te izticJe, kako ga je njegov 
biskup potaknuo, da na njemackom jeziku iztumaci vrstnu 
tu knjigu, koja se nijednim slicnim njemackim djelom 
uzporediti nedade, te koja ce biti od velike dusevne 
koristi za diivne, svecenike i za pobozni prosti puk. 
Medju ostalim doslovno kaze: „Nun seye aber gemelts 
M. Maruli Werk ein solches Buch | dass von Hoch- 
verstendigen bisshero nicht gnugsam habe mogen gelobt 
werden." 

Talijanskim i njemackim prevodima, pridruzi se u 
dalekom Lisabonu i portugisko izdanje, cuvenog malo- 
bracanina, Fra Marka de Lisboa. 

Priobcujem po naznaci u bibliografickom djelu Diega 
Barbose „Bibliotheca Lusitana," tocni nadpis ove pre- 
riedke i u nas sasma nepoznate knjige: 

„Livro insigne das perfeigoens das vidas dos glo- 
riosos Santos do velho, e novo Testamento ordenado 
para as iliustrissimas virtudes Christas; para mostra da 
gloria de Nosso Senhor, e seus Santos, e para grande 
consolacao, e doutrina de todos os Christios; por Marcos 
Marulo Spalatense de Dalmacia: novamente traduzido 
em lingoaqom por Fr. Marcus de Lisboa frade Menor, 
por grande fruto, que fara em todas as almas, que 
o lerem. — Lisboa, for Franc. Correa. 1579. 

Spominje se i spanjolski prevod, kojem ali i kraj 
najpomnijih potraga, nemogoh potvrde naci. Po jednoj 
biljezci pako (u: Antonio Nic. Bibliotheca hispana.) 
drzim da ga u obde neimade, te da se radi o pometnji 
sa gornjim portugizkim prevodom. 

Francezko izdanje od god. 1604. dokazuje nam, 
kako se je i na poCetku sedaninajstog vieka, kada se vec 



— 57 — 

priblizavala stogodisnjica smrti velikog naseg Spljecanina, 
cienio knjizevni njegov rad. 

Po primjerku sto se nalazi u narodnoj knjiznici u 
Parizu, opisujem u slijedecem zanimivo to izdanje. 

Naslov glasi: „Le Tresor Sacre des hommes illustres 
contenant Vies faicts et diets plus remarquables des 
saincts et sainctes par exemples desquels un chacun 
pourr apprendre a saintement vivre avec un (raite tres 
excellent du Jugement dernier. Recueilles en six Livres 
par Marc Marulle personnage de grand doctrine et mis 
en frangais par M. Paul Du Mont. — A Douay, de 1' 
impr. de B. Bellere au compas d' or, 1604 " 

Iza naslova, Maruliceva predgovora i popratnog 
slova knjigotiskara, dolazi zanosni pjesnicki: „Discours 
du seigneur de Betencourt gentilhomme de la Maison 
du Roi sur cest ouevre excellent et divin de Marulle", 
gdje se u dugom pjesmotvoru od 88 stihova, pjeva slava 
bozanstvenog Marulica, njegova neumrla djela, te ujedno 
u kicenim riecima uzvisuje prevoditelj Pavao Du Mont. 

Za primjer evo nekoliko znacajnih redaka: 

Quel rameau porte honneur encernera ton front 

Quel eiseau gravera ton beau nom et ta gloire 

Sur le marbre plus dur du temple de memoire 

Pour nous avoir toui-ne'ce grand ecrivain 

Qui au sein de Vertu nous conduit par la main 

Et nous enseigne au doigt le chemin qu'il faut suivre 

Pour vivre en mourrant et en mourant vivre. 

Sliedi, takodjer u stihovima razgovor nekog Gillona 
o samom prevodu, 3 pohvalna soneta i aprobacija knjige 
[po crkvenoj oblasti u Arvasu od god. 1603. 

Na koncu knjige, imade francezki prevod Maruliceve 
)jesme „Carmen de doctrina d. n. Jesu Christi pendentis 
In cruce", sastavljen po Charles Didyeru. 

Ova se pjesma nalazi kod svih izdanja djela „De 
institutione", a uz to odtisnuta je i u posebnoj knjizici 
[Erfordiae, per Joa. Canappum, 1514). Na hrvatski ju 



58 



je jezik preveo Andrija Vitaljic Komizanin, te sa nad- 
pisom „Razgovor meu Jssukarstom na krizu, i meu 
Karstyaninom", dodao liepom svom pjesni5kom djelu 
..Istumacenye Pisnih Davidovih. V Bnecih 1703. 

Od inih knjizevnih radnja Marulicevih, iztaknut mi 
je ovdje, po sadrzaju prije spomenutom djelu veoma 
slicni „Evangelistarium'-, od kojeg imade 12 latinskih 
izdanja. Tuj treba osobito zabiljeziti vrlo liepo mletacko 
izdanje od 1516. gdje na koncu imade u inim izdanjima 
manjkajuca pjesma „Ad virginem beatam", sto ju je na 
talijanskom jeziku sastavio Franjo Petrarka, a Marulid 
na latinski preveo. Ostala izdanja tiskana su u Bazelu, 
Kolonji, Parizu i Antverpiji. 

U talijanskom prevodu izasao je „Evangelistarium" 
u Fiorenci god. 1571., trudom Silvana Razzia, clana 
reda kamaldolitanskoga, pod naslovom: „Evangelistario 
di Marco Marulo Spalatense, Opera veramente evange- 
lica. Divisa in sette llbri, sotto i titoli deila Fede, Spe- 
ranza, e Charita". 

Nazivajuc po njemu prevedeno djeio „santo libro" 
Silvano Razzi veli u svojoj posveti, da je cuo od mnogih 
osoba, i to od ucenih i umnih licnostih, da nijedna 
knjiga, koju su citali za svog zivota, nije ih znala po- 
taknuti na pobozni zivot i na preziranje svjetske tastine, 
koliko ova „la quale in somma non e altro che un' 
Etica, per dir cosi; divina, et un raccolto di tutte le 
virtu christiane, fondato nell' Evangelio, e sopra la dott- 
rina de gl' altri llbri sacri-'. 

Nadalje imade talijanski prevod, liepog Marulicevog 
djela „De humilitate et gloria Christi", sto je tiskano u 
Mlecima god. 1519. Isto tamo izadje god. 1596. i taj 
prevod dominikanca Gioseffa Alchainia, koji knjigu pre- 
porucuje, kao „opera bella, curiosa & devota". U naj- 
novije doba izasao je hrvatski prevod Kerubina Segvica. 
(„Ponizeni i uzviseni Isus. Zadar 1892."), a Dr. Resetar 
spominje ^eski prevod: (Vidi : Jagicev Archiv Fur Sla- 



— 59 — 

vische Philologie. XXIII, Bd.; na str. 639.— 40.) „Cesta 
do Nebe. Aneb : Knjzka katholicka o cztwere Trpeliwosti 
kfiwde I sskode | nemocy ! a dobrowolnem mucedl- 
nictwy | pro Gmeno Pana Gezisse a Wjru Swatan katho- 
lickau kiest'anskau n<'kdy prede sta Lety od Marca 
Marula Spalatynskeho w jazyku Latinskem (wssak pod 
ginym Titulem) sepsana | mnohym Duwody Stareko y 
Noweho Zakona | a Prjklady Swatjch otcuw | obogjho 
Pohlawj muzskeho y §enskeho stwrzena : A nynj w techte 
nassich zarmancenych a wssech neresti plnych Letech | 
k potwrzenj a wrbuzenj k Swate, Trpeliwosti w Jazyk 
nass czesky | pfelozena a w nowo wubec wydana od 
Symona Jana Lomnickeho z Bud^e. Leta Pane dobjha- 
gjcjho MDCXXI." 

Preostaje mi zabiljeziti talijanski prevod Marulicevog 
historickog djela „Dialogus de laudibus Herculis. — (Ve- 
netiis 1524.)," sto je na svjetlo iza§ao u Mlecima, te 
imade nadpis : „Dialogo di Marco Marullo, Delle eccel- 
lenti virtu, & maravigliosi fati di Hercole . . . tradotto 
per Bernardino Clirisolpho. In Vinegia appr. Battista & 
Stephano cugnati 1549. 

Knjizica posvedena ]e „Alla saggia, et dottissima 
Donna, Madonna Martia Chrisogona nobile zaratina". 
kojoj je isti Chrisolpho vec i prije drugo jedno svoje 
djelo („Oratione d' Isocrate") posvetio bio. 

Dodajem, da je jo§te pod konac devetnajstog vieka, 
jedno Marulicevo djelce (Quinquaginta parabole. Ve- 
netiis, oko 1510. i ponovno kasnije), u talijanskom pre- 
vodu izdano i vrlo laskavim riecima za pisca, popraceno. 
Knjizica imade naslov: „Cinquanta parabole di Marco 
Marullo liberamente tradotte dal prof. Gius. Gazzino. 
Genova 1881. 

U vrieme kada slavimo 400-godisnjicu odkada dika 
hrvatskoga naroda, Marko Maruli6, dovrsi mnogospomi- 
njanu svoju „Juditu", te nam time podade vidljivi po- 
cetak umjetnog pjesnictva hrvatskog, neka nas ovaj popis. 



- 60 -- 

podsjeti, koliko imademo razloga ponositi se velikim 
nasim zemljakom, koji je pred stranim svietom sebi i 
svom narodu osvjetlao lice, u onim davnim, po hrvatski 
narod inaCe vrlo nesretnim danima. 

Iznasajuci na temelju znatnog broja u mene se na- 
lazecih izvornih izdanja Marulicevih djela, kao i biblio- 
grafickih mojih biljezaka sastavljeni ovaj pregled, ugodna 
mi je duznost napose zahvalno spomenuti takodjer i 
Ijubezno susretanje veleucenog gosp. Dra. M. Resetara, 
koji me je obiinom gradjom podpomagao kod mojih 
potraga. 

Prosvjeta, 1901. 




K slici Pranje Gruiidulica 



I rijetkom talijanskom djelu, koje nize spominjem^ 
§^^ te gdje sc opisuju vojevanja proti Turcima u 
drugoj polovici XVII. vijeka, sacuvala nam se ovom 
clanku pridodana slika vojskovodje Franje Gundulica^ 
starijeg sina neumrlog hrvatskog pjesnika, priopcena po 
meni prvi put u „Prosvjeti" godine 1895. 

Franjo Gundulic, rodio se u Dubrovniku god. 1632^ 
te se posvetio vec u ranim godinama vojnickom stalezu. 
Slava mu je zapocela u carskoj sluzbi, prigodom spa- 
njolsko-portugalskog rata, gdje za svoje junastvo steCe 
cast viteza zlatnog kljuca, te postade pukovnikom. 

Po zelji beckog dvora ozeni oko g. 1671., groficu 
Margaritu Strozzi, prvu dvorsku gospodju carice Leonore,. 
dobi naslov tajnoga komornika, te bude vlasnikom jedne 
konjanicke pukovnije. Ove dogodjaje javio je tadanji fran- 
ceski poslanik na beCkom dvoru Gremonville, svom kralju 
kao predstojece, • a Appendini, koji je imao na uporabi 
razne spise o obitelji Gundulic, potvrdjuje, da se je 
doista tako zbilo.'^ 

Ilsti Gremonville, tijesni prijatelj brace Gundulica» 
preporucuje ove g. 1669. franceskom ministru Lionne-u^ 
sa molbom da se njima u prilog zauzme kod mletackog 
poslanika, jer da ih mletacki vojnici uznemiruju na vlas- 
[itom zemljistu, a popracuje preporuku s primjedbom^ 

' „Monumenta" jugosl. akad. XIX. str. 204. 
- „Notizie ist. crit." II. str. 192. 



- 62 — 

-da bi ovi zasluzni muzevi mogli jos koristiti franceskom 
kralju. — Ministar odgovara tri tjedna kasnije, te obecava 
zatrazeno posredovanje. ' 

Dvije godine iza toga, nadje sklonost Gundulica slu- 
ziti franceskog kralja, jasni izraz, u ponudi naseg Dubrov- 
canina, da de poci u svoj rodni grad, te tamo za njega 
skupiti hrvatsku vojsku, (d'aller lever en son pays qui 
est Raguse, un regiment de trois mille Crauates, . . . .)■^ 
koja je isprava ujedno, vazni i vec ponovno priopceni 
dokaz hrvatstva Dubrovnika. 

Nu poznato je, da Gundulic nije nikada stupio iz 
<:arske sluzbe, vec se je u istoj tecajem vremena, u vise 
zgoda odlikovao, te je vojevao u Lorenskoj, Flandriji i 
Nizozemskoj, kao i u Ugarskoj proti Turcima, a umro 
je god. 1700., u svojoj 68 godini, dotjeravsi do visokog 
vojniSkog stepena carskog podmarSaia. 

Njegovo nastojan^e pako, da unaprijedi nakanu svoga 
brata Sismana, da se tada stampom izdade „Osman", 
pjesmotvor velikog njihovog oca, (u cem zaliboze neus- 
pjese), dodjeljuje mu mjesto u redu starijih kulturnih 
pregalaca hrvatskih.^ 



Ovim redcima dodajem kratki izvadak iz u uvodu 
spomenutog djela, („La sacra lega contro la potenza otto- 
mana. Successi delle armi imperiali, polacche, venete e 
moscovite Con una descrizione di tutte le citta e fortezze 
dcir Austria — Schiavonia, Bossina, Croazia, Dalmazia . . . 
In Napoli, 1692—1696")- gdje se u velike slavi hrvatsko 
junastvo, te gdje ujedno nalazimo vrlo zanimivu vijest 
o tadanjem pojmu narodnosti hrvatske, u stranom svietu. 

Na str. 130—139. prvog sveska, imade opis: „Cam- 
pagna prima dell' anno 1683, fatta da Croati", i evo u 
vjernom prijevodu uvod pisca : „Bojao bih se sagrijeSiti 

' .Monumenta" XIX. str. 121. 122. 

' „Monumenta" XIX. str. 205. 

^ Vidi clanak Dr. L. kn Vojnovica. Nar. Nov. 1895. br. 181. 




JTrn: i-zr. 



— 64 — 

proti samomu sebi, kao pouzdanom povjestnicaru, da ne 
bi vjernosti i junastvu plemenitog hrvatskog nitroda (della 
generosa nazione croata), posvetio posebni izvjestaj. Za 
bolje poznavanje povjesti, istaknut mi je, da se pod ime- 
nom Hrvati, razumijevaju svi oni narodi, koji granice 
Turskoj, te imadu svi jedan zajednicki jezik, slovinski. 
Po torn danas ubrajamo u Hrvate, stanovnike (uze) Hr- 
vatske i Slavonije, nadalje one Stajerske i Kranjske, kao 
i Morlake i Dalmatincc". 

Kako pod imenom Morlaci prolaze u stranom svijetu^ 
stanovnici dalmatinskili gorskih krajeva, a pod imenom 
Dalmatinci, jamacno se isticu dalmatinski primorci, to 
nam se i ovdje dokaz pruza, da se je Dalmacija i tada 
smatrala iskljucivo hrvatskom zemljom. 

Uz to je paznje vriedna i ona stavka, gdje opet na 
vidjelo dolazi sinonim, da Hrvati slovinski govore, dakle 
da imadu ova dva izraza samo jedan pojam, sto je u 
ostalom vec i drugim dokazima dostatno potvrdjeno. 
Prikljucenje pako i drugih napomenutih zemalja Hrvat- 
skoj, uci nas, da misao sjedinjene Hrvatske nije tako 
mlada, kako to razni na§i protivnici razglasuju. 

Poslije uvoda slijedi zanosni opis hrvatskih vojevanja 
proti Turcima, koji se savrsuje ovim rijecima: Nitko se 
ne usudi suprotiviti se sili Hrvata, te lako pade jedna 
tvrdjava za drugom .... a i kaniska tvrdja, poznata 
pod imenom „zeljezna vrata", ne ce na dugo odoljeti^ 
mjedenim prsima junackih Hrvata". 

Predaleko bi me vodilo, kad bih htio iznieti sve ono, 
sto je uz to Hrvatima u cetiri omasna sveska napi- 
sano. Veliko ono doba, okrunjeno uspjehom, konacnog 
oslobodjenja Slavenije ispod turskog jarma, na§lo je 
vrstnog pisca u dicnom nasem povjestnicaru Tadi Smi- 
ciklasu. Ja sam ovim redcima samo htio, da uspomenom 
na jednog clana obitelji Gundulica, spojim prilog slavi 
i velicini, hrvatskog imema. 

Prosvjeta 1895. 




Josipu Yolticu, Istraninu. 
I. 

istarskom mjestancu Tinjanu, u poreckom kotaru, 
rodio se za mletackog vladanja, dne 27. siecnja 
1750. seljackim supruzima Ivanu i Kati Volti(^, najstariji 
sin Josip. 

Voltici, starosjedioci u Tinjanu, bijahu vec tada 
Ijudi vrlo ugledni, te cesto obnaSahu Cast seoskih sudaca 
i starje§ina, a i danas je porodica Voltid tamo vrlo 
poznata i razgranjena.' 

Svrsivsi u rodnom mjestu pocetne nauke, prodje 
nas Josip na goricku gimnaziju, §to nam posvjedocuju 
po Milceticu pronadjene neke njegove knjige, gdje se 
je god. 1768. i 1770. zapisao, kao ucenik, one tada od 
Isusovaca vodjene skole. Inih viesti o njegovu boravku 
u Gorici ne imademo, jer Isusovci kod svog odlazka 
god. 1780,, poniese sobom sve skolske spise. Niti se 
ne dade stalno odrediti, kada je zapoceo a kada dovr§io 
gimnazijske nauke, jer mi se navod, da je god. 1770. 
polazio VII. razred, ne cini dostatno utvrdjenim. 

Tekar godine 1777. susrecemo opet Voltida i to 
kao sluSatelja prava na beckom sveuCiiistu. Tamo je 
reCene godine upisan, kako sliedi: „Voltiggi Josephus 

' Ove i neke druge podatke, kojima se djelomice takodjer 
sluJim u ovoj mojoj radnji, iznio je prof. I. Milcetid u svonr 
liepom sastavku o Josipu Voltidu, kojim je vriedni pisac uobce 
na novo ozivio uspomenu na tog zaboravljenog na§eg zemljaka. 
(Spomen cviece . . . izdala „Matica Hrvatska". Zagreb, 1900. na 
str. 403-416). 

5 



— 66 - 

Istria Italiae provinciae Antonaniensis Nobl. jurista".^ 
Kako za dosta veliko razdoblje ne imademo toCnih po- 
dataka o Yo\i\6u, nije mogude ustanoviti, da li je tada 
u Becu zapoceo sveucili§tne nauke ili ih ]e mozda na- 
stavljao, prelazeci sa koje druge visoke skole. 

Bilje§ka nam ova pokazuje, da si je Voltic vec kod 
svog dolazka u Bee ime potalijancio bio, a pridjevkom 
plemida, koji ga nije i§ao, nalazimo ga ovdje prvi ali 
takodjer i jediniput. 

Opet imade praznina od preko jednog desetgodista 
u zivotu Volticevom, za koju nam nedostaje gradje. Ne 
ima dvojbe, da je dobrim uspjehom dovrsio nauke na 
sveucilistu, jer cemo vidjeti, da je to bio covjek bistra 
duha, velike naobrazbe, a uz to zive i neustrasive cudi. 

Vidjet cemo takodjer, kako se je, stupivsi kao sa- 
mostalan muz u sviet, litio posvetiti javnoj drzavnoj 
sluzbi, u cem ali kraj svega nastojanja uspio nije. 

Godine 1789. javlja se knjizicom sliedeceg naslova: 
„Lettere viennesi di Giuseppe Voltigi. (Si tibi vera vi- 
detur, dede manus; et si falsa est, accingere contra. 
Lucret.) Vienna, Presso la societa tipografica. 1789." 

U tom danas vrlo riedkom i po sadrzaju dosele 
sasma nepoznatom nam tiskotvoru, rise pisac vanredno 
ostrim i duhovitim nacinom politicke i druztvene prilike 
jozefinske dobe, a napose zestoko se obara na zlopo- 
rabe i nasilja onog iskvarenog i u velikoj cesti neukog 
Cinovnictva. Po gdjekoja jedka riec odkriva nam uz to 
i licne neprilike i gorka razo5aranja, sto snadjose naseg 
Istranina vec u onim mladjim godinama dosta nemirna 
njegova zivota. 

Knjizicu popra($uje na prvom listu odtisnuta cuvena 
naredba cara Josipa II. od 11. lipnja 1781., da se ne 
smije zabranjivati izdavanje knjiga sa kritikama javnih 



' Iz glavne maticine knjige be£kog sveucili§ta. Dobrostivim 
posredovanjem g, dra. M. Resetara. 



— 67 — 

iire^aba i osoba, ponajpace pako, kada pisac svojim 
imenom zajamcuje istinitost svojih navoda. 

U predgovoru kaze Voltic, kako je uceci njemaCki 
jezik u svrhu prevadjanja ove svoje sastavke napisao, 
za koje ga prijatelji nagovorise, da ih stampom objelo- 
dani. Ipak cedne i pitome te rieci nisu u nikakvom 
skladu sa sadrzajem knjige, niti se ne slazu sa zakljuckom 
uvoda, koji doslovno glasi: ..Nastojao sam da kazem 
istinu po najboljem svom uvjerenju. U ostalom cienim 
svakog Covjeka, stujem svako druztvo i odan sam vladi; 
kadkada se sladko smijem Ijudskim pretjeranostima ; 
poznato mi je, koliko svi drzimo do naSeg znanja i koli 
malo u istinu svi znademo." 

U prvom i najobseznijem svom listu razpravija o 
vladi i o ciljevima cara Josipa II., kojeg naziva velikim 
vladarom, ali ujedno i covjekom podvrzenim obdm 
Ijudskim strastima i slabodama. IztiCe silne potezkode u 
drzavi, kakova je njegova, napucena toli raziicitim naro- 
dima. Tuj spominje na prvom mjestu „ratobome, slabo 
imucne, ali dobrocudne Hrvate." 

On doduse nalazi, da Josip II. svojom drzavom 
vlada na sveobce zadovoljstvo, ali dalnji njegovi nazori, 
kada iste citamo u savezu sa realnom tadanjom ger- 
manizatornom politikom, kao da ne zajamCuju podpunu 
iskrenost ove Volticeve stavke. 

Jer na postavljeno si pitanje, kako da se stvore 
zakoni, §to bi mogli svima udovoljiti, gdje treba da se 
monarkija saCuva na temelju privrzenosti i zadovoljstva 
njenih naroda, vise nego silom oruzja i strogih zakona, 
on odgovara sliedece: „Vladati Ijudima naravnim na- 
cinom, uviek obzirom na njihove narodne obicaje i 
domorodnog im jezika, bez da se uvriedi prirodna 
osjetljivost toli raznolikih naroda, znaci ciniti ih vjer- 
nijim, zadovoljnijim i pripravnim zrtvovati blago i zivot 
2a svog viadara.'- 

„Najdivniji prevrati u republikama, monarkijama i 



— 68 — 

usred samih naroda, rodiSe se iz presitnih razfoga^ 
kakogod i bure nastaju od neopazenih skoro vjetrica." 
On to veli cuvstvom i revnosdu osvjedocenog republi- 
kanca, kojem hi se vrlo na zao dalo, kada hi se u 
suvremenoj mu filozofickoj dobi stvorila klica kasnijem 
zatoru ovih ideja. 

Skoro svim ostalim granama unutarnjeg ustroja i 
izvanjske politike austrijske monarkije posvecuje Voltic 
takodjer po gdjekoji redak u ovom svom veoma slo- 
bodoumnom i trieznim shvacanjem napisanom sastavku. 
Doticuci se primjerice poznatih crkvenih reforma carevih, 
on doduse povladjuje dotiSnim namjerama Josipa II., 
all nalazi, da nacin izvr§ivanja nekih njegovih naredaba 
i zakona ne bijase uviek bezprikoran. Hvalec tako u 
stanovitim granicama djelovanje slavnog i umnog onog 
vladara, zavrsuje vrlo razboritim ocitovanjem, da su 
pohvale tim istinitije, cim su umjerenije. 

Sliedeca cetiri lista, §to zapremaju glavni dio knjige, 
upravljena su na nekog dvorskog savjetnika, te sadrza- 
vaju Volticeve nazore o Cinovnickom stalezu u ob^e, a 
napose opet o tadanjim austrijskim drzavnim cinovnicima. 

Neimenovanom onom dostojanstveniku ponajprije 
spocitava Voltic, kako samo njegovom krivnjom nije 
mogao postignuti ni mjesto zadnjeg pisarCica. „Rekoh 
Vam tko sam, kakovog sam znaCaja, sto sam naucio, 
koje jezike govorim i koja su moja izkustva. Dodao- 
sam smjernim nacinom, da sam iskrene i nehinjene na- 
ravi, mirne i radine cudi i zahvalan svakome, koji mi 
dobro cini ; ali da ne imadem novaca za pokloniti Vam 
ih, da sam bez prijateljstva, bez podpore zenske milostiV 
bez sklone mi stranke te nesposoban otvoriti si put 
podlim ulagivanjem ; da me poradi toga uzdignuti mogu 
jedino kriepost Vasa i spoznanje duznosti Vaseg zvanja". 

Nadalje odkriva u svojim nadama prevareni Voltid 
nesmiljenom upravo iskrenosdu sav trulez, sto mu se 
prikazao za onih cetrnaest mjeseca, kada se je po via- 



— 69 — 

^titom izkazu, trazec namjestenje, vukao od ureda do 
ureda. Tamo su — kako veli — predstojnici okruzeni 
Tieznalicama, kico§ima i propalicama, te ne trpe na- 
obrazene podcinjene, jer drze, da su oni, koji tek znadu 
^itati i pisati mnogo vjerniji, poslusniji i tocniji, a uz 
to nisu u stanju podvrgnuti kritici djelovanje poglavara 
svojih. 

Voltic poziva gospodina savjetnika, da s njime prodje 
-austrijskom monarkijom, svim pokrajinama, kotarima, 
^radovima i selima, te da se tamo ubaviesti o naobrazbi, 
postenju, marljivosti i tocnosti raznih tih vi§ih i nizih 
cinovnika. „Vidjet dete, kako se sve pogreSke, nepravde 
i tuzbe, kao i sva podjarmljivanja naroda dogadjaju 
krivnjom takovih nevaljanih Sinovnika i kako se carski 
zakoni vrse izdajnickim, naopakim nadnom, na zator 
svakog Ijudskog prava." 

Podaleko bi me vodilo, da iznesem sve ono, §to 
tias pisac joste pri5a o nemoralnim i inim neliepim 
svojstvima tadanjih politickih i sudbenih cinovnika, ne 
stedec kod toga niti preko svake mjere zazorne mu 
odvjetnike. Bit ce dostatno iztaknuti, kako bi po nje- 
govom nazoru lih trebalo namjescivati osobe prosvjetljene, 
skladne i dobrozelece, jer: tada bi prestale tolike poli- 
ticke trzavice, narodi bili bi sretniji, viadari slavmji, a 
poglavari postovaniji. Oni su Cuvari naseg zivota, nase 
casti, siobode i imetka." 

Kada govori o zapostavljenim valjanim mladicima, 
plemenitom njihovom nastojanju, da budu od pomoci 
covjecanstvu i vladaru i o njihovim patnjama radi ne- 
izpunjenih im nada, lako spoznajemo u onim toplim i 
srdacnim riecima, da nam pisac tuj odkriva dio samog 
sebe, napose pako, kada se pun ogorcenosti ovako izra- 
zuje: „Tko se nije za ciele svoje mladosti naucio, te 
neprestano pognut nad knjigama zrtvovao si i zdravlje, 
samo da postane koristnim i valjanim gradjaninom, ne 
moze pojmiti i u svom srcu cutiti, koliko boli, vidjeti 



— 70 — 

se zapostavljenim jatu neznalica i izkljucen od javne 
sluzbe, prije nego ju je i nastupiti mogao." 

Napokon poletni pisac razvija svoje misli, kako da 
se svemu zlu doskoci. On predlaze primjerice, da bi 
sami profesori na sveucilistima i na inim visim ucevnim 
zavodima preporucivali najvaljanije mladice, koji bi tada 
imali bezuvjetnu prednost kod namjestivanja. Nadalje 
svi Cinovnici iz glavnog grada Beca morali bi se na to 
stanovito vrieme porazdieliti po pokrajinama, da se tako 
upoznadu nuzdnim naSinom obicajima i potrebama do- 
ticnih naroda, kojih jezike trebali bi takodjer nauciti. 
Nasuprot valjalo bi cinovnike iz pokrajine namjestiti u 
Be5u, da dodju u priliku nauciti vladajuci jezik. Dostajao 
bi malen broj po drzavi pladenih odabranih odvjetnika, 
docim bi se onoj velikoj mnozini nevriednih, sto zive 
lih na trosak po njima uzrujanog obcinstva, imao one- 
moguciti obstanak. 

Vodjen neboticnim svojim zanosom daje sliku za- 
mjernog stanja, sto bi se razvijalo u drzavi, gdje vladar 
pomocju prosvjetljenih i valjanih Sinovnika, na temelju 
malobrojnih ali prokusanih zakona, vlada na srecu drzave 
i svojih podanika. Ali na kraju kano da mu zanos ma- 
lakse i spokojno kiice: Oj sretna monarkijo! koli si 
lahka i naravna, toli se cini§ tezkom i gotovo neizve- 
divom, — Oj pricanje uzaludno! 

U prvi mah moglo bi se priciniti, kao da su te 
erne slike samo plodom licne srcbe u svojoj samosviesti 
duboko uvriedjena covjeka. Nu kada poblize zavirimo 
u povjest onili vremena, morat demo priznati, da je 
Voltidevo pricanje skroz prava i neizkvarena istina, a 
time dobivaju njegovi listovi znacenje valjanih priloga 
za poznavanje onodobnih kulturnih prilika. 

Neka bude dokazom, kako o istom predmetu sudi 
poznati zivotopisac Josipa IL, Gross-Hof finger, koji se 
onim cinovnicima ovako izrazuje: Demoralisirte un- 
taugliche Menschen ohne Kenntnis, Patriotismus und 



— 71 — 

Redlichkeit ... nur dem eigenen Vortheil frohnend, be- 
stechlich, ungerecht, rachsiichtig, willkurlich, heuchlerisch 
und treulos, hatten sich oft in den wichtigsten Aemtern 
eingenistet und sich der hochsten Wiirden bemachtigt . . , 
Allenthaiben kiagte man laut iiber gesetzwidrige Hand- 
lungen der Staatsbeamten. ^ 

Dainji listovi (imade ih u svemu deset) ticu se 
pretezno beckih lokalnih odnosaja, nu imade i u njima 
obce zanimajucih podataka. Govoreci o tadanjoj beckoj 
iiteraturi Voltic se ruga vedni plitkih pisaca, §to ne- 
zrelim knjizevnim plodovima dnevice poplavljuju beCko 
knjizarsko trziste. Istice kao castne iznimke neke u Becu 
stanujuce vriedne i valjane pisce, a medju njima i naseg 
pjesnika Josipa Krmpotica, LiCanina, kojeg naziva jednim 
od najSuven'jih pjesnika iiirskog naroda, (L' ab. Kerm- 
potich di Lica neila Daimazia (!), cappellano di Corte, 
e uno dei piu famosi poeti dell' illirica nazione), kao i 
cuvenog latinskog pjesnika Dubrovcanina, opata Dolcia. 

Posebno poglavlje posvelio je Voltic kritici novi- 
narstva i novinara, kojima se ne pokazuje osobita 
sklonim. On nalazi, da su novinari najvecim dielom po- 
vr§ni brbljavci, koji se usudjuju bez svake naucne 
podloge strancarskim nacinom, odlucivati o svim gra- 
nama javnog zivota i Ijudskoga znanja, napose da 
svatko od njih svojim nacinom tjera veliku politiku u 
izravnoj opreci sa pravim stanjem stvari. „Istina i kritika 
neka budu jedini vodic^i postenih novinara." Ovo poru- 
cuje, uz ine savjete o zadatcima novinarstva, nekom 
svom prijatelju novinaru, te se nada, da se isti ne ce 
uvriediti i da mu se on i njegovi drugovi ne ce osvetiti 
u javnim glasilima. 

Imade joste clanak o tada sirecoj se moralnoj raz- 
uzdanosti, kojoj bi trebalo po Volticevom nazoru svim 
mogucim sredstvima na put stati. Bavi se uz to i nu- 
tarnjim prilikama beckim, te nije bez pikantne primjese, 

' Geschichte Josephs des Zweiten. Leipzig, 1847. na str. ISX 



— 72 — 

kada iztice Becane kao potomke Niemaca, Talijana, 
Francuza, Ceha, Magjara, Grka, Slovenaca i drugih, §to 
se tecajem vremena naselise i udomiSe u BeCu, te kojih 
se upliv opaza u obicajima, znacaju i opacinama beSkih 
urodjenika. 

Konacno obara se na lihvarstvo i na time u savezu 
stojece gadne nerednosti kod obskrbe ratujuce vojske, 
^to je tada silno uzrujavalo duhove, te sklonulo vladara 
na razpis nagrade od 500 cekina za najbolju knjigu, 
koja bi kadra bila potaknuti na valjane mjere proti za- 
ma§nlm onim nepodobstinama. 

To je jezgra sadrzaja Volticeve vrlo zanimive knjige, 
koja piscu doista u velike na cast sluzi. — Primjerima 
za slicne pokuse utjecaja na javno mnienje nije osku- 
dievala druga polovica XVIII. vieka. Od mnogih spo- 
menut cu samo glasovite englezke Juniusove listove 
(„Letters of Junius"), §to ponajprije izadjoSe od god. 
I?t9. — 1771. u londonskom dnevniku „The Public Adver- 
tiser", a kasnije u bezbrojnim posebnim izdanjima i 
prevodima. U tim riedkom stilistickom vjestinom pisanim 
listovima napadao je tajinstveni pisac, o kojem se je 
toliko nagadjalo, jednakom zestinom kralja, ministre, 
parlamenat, sudove, drzavne cinovnike, kao i tadanje 
glavnije englezke politicare, a po obcem misljenju vo- 
dila ga kod toga — kao i kasnije naseg Voltida — 
duboka iz prevarenih nada proizasla gorcina, sto ana- 
logije radi doduse biljezim, neupustajuci se ipak ni u 
kakovo sravnivanje. 

„Beckim listovima" ne nalazimo nigdje spomena. 
Bit 6e, da je ova u tudjem, sirim slojevima nepoznatom 
jeziku napisana knjizica kod obcinstva gotovo neopa- 
zena pro§la, a u krugovima, kojih se najvise ticala, 
slabo bijase mara za izvanjske poticaje na bolje. Viek 
Josipa II. primicao se kraju. Sam car, videci propast 
svojihi osnova, izdahnu izmucenu svoju dusu na po&etku 
godine 1790. Kod vlade u^estase ratne i ine siine brige, 



— 73 ~ 

te nadodjose dani reakcije, gdje se sve trsilo, da pri- 
krije stare nepocudne uspomene. — Plemenite rieci 
naseg Istranina jamacno ostadose glasom vapijuceg u 
pustinji, te ih zadesl nezasluzena sudbina podpune za- 
boravi. 

II. 

Kada Voltid onako ganutljivo predocuje sudbinu 
vriednih i valjanih mladica, izkljucenih od javne sluzbe 
— kako i on sam — predstavlja iste zrtvam Ijudske 
mrznje, potiStene siromastvom, te prisiljene traziti si 
gorki svagdanji kruh kao novinari, u5itelji ili kao kukavno 
nagradjeni sukromni namjestenici. 

To 6e takodjer biti djelomicna slika liCnih prilika 
Volticevih, kojeg su po vlastitom izkazu kao privatnog 
ucitelja sa cednim i nestalnim dohodkom vazda pritiski- 
vale mnoge brige („quoniam multae me curae in dies 
invadunt"). 

Sretnim slucajem dobi za ucenika visokog drzavnog 
dostojanstvenika baruna Franju Carnea-Steffanea, koji 
Imenovan (oko godine 1801.) carskim punomocnikom i 
izaslanikom za Istru, Dalmaciju i Albaniju, pomo(^u Vol- 
ticevom ucase hrvatski jezik, toli potreban mu u onim 
pokrajinama. 

Barun Carnea-Steffaneo, ugiedan i bogat plemic na 
beckom dvoru (bio je i dvorskim mestrom nadvojvode 
Ferdinanda), zivo se zanimao za knjizevnost i umjetnost, 
imao liepu knjiznicu, koju je umnozavao prigodom cestih 
svojih putovanja, te bija§e u saobracaju sa raznim po- 
znatijim knjizevnicima, a od nasih i sa Appendiniem u 
Dubrovniku. 

Izticuc se rado velikim stovateljem hrvatskog (ilirskog) 
jezika potakne Voltica, da slozi novi hrvatsko-talijansko- 
njemacki riecnik, pocinjudi hrvatskim riecima, te ga iz- 
dade o svom trosku. 

Tako izadje u omasnoj knjizi od LIX i 610 strana 
poznati: ,,Ricsoslovnik (Vocabolario, Worterbuch) Illi- 



— 74 - 

ricskoga, Italianskoga I Nimacskoga Jezika S Jednortt 
Pridpostavljenom Grammatikom Illi Pismenstvom : Sve 
Ovo Sabrano I Sloxeno Od Jose VolUggi Istrianina. U 
Becsu. U Pritesccenici Kurtzbecka." Bez naznake godine, 
sa predgovorom od listopada 1802., te po torn valjda 
dotiskano godine 1803. 

Volticevom rjecniku izaSle su jo§te za zivota 
pisCeva razne slrukovne ocjene, a takova i od samog 
Dobrovskog u „Slovanki" (sv. I. na str. 224—225.), gdje 
uz napomenu raznih pogresaka i nedostataka nalazimo 
i sliedecu stavku: „Hatte Voltiggi auch gar nicht mehr 
geleistet, als dass er den Micalia durch eine bequemere 
Orthographic lesbarer machte und das Deutsche hinzu- 
setzte, so wurde er schon Dank verdienen." U najnovije 
doba padao nam ]e MilSetic u spomenuto] svojoj radnji 
Hep kriticki prikaz djela, tako da se tog tudjeg mi 
predmeta poblize dotaknuti ne trebam. 

Ipak i nestrukovnjaku u oci pada zanimiva cinje- 
nica, da je otudjeni, skoro polovicu vieka od domaceg 
ognjista udaljeni Voltid kadar bio izdati rjecnik, sto se 
mogao korisdu rabiti, te koji je doista jedno vrieme 
prakticno] svojoj svrsi podpuno odgovarao, dok se u 
Kranjskoj pace upotrebljavase i po skolama. Liep je to 
doista dokaz riedke marljivosti i neobicnih umnih spo- 
sobnosti Volticevih. 

U joste vecoj mjeri pako iznenadjuje topli i sim- 
paticki naSin pisanja o ilirskom narodu i jeziku, §to 
ga nalazimo u obsirnom latinskom predgovoru knjige. 
Sluzim se u giavnoj cesti i tuj Milceti(ievim prevodom 
znacajnih mjesta, te izticem, da Voltic nabraja dugi niz 
hrvatskih i inih slavenskih pisaca, koji mogu — kako 
on veli — ujedinjenim duhovima i silama pronieti iHrsku 
slavu i Cast. 

Koli krasno govori Voltic o slavnim djelima ilirskih 
kraljeva i o prastarom slavnom imenu ilirskom! Kojim 
zanosom predlaze, da se za sjaj i velicinu svega ilirskog^ 



— 75 — 

plemena iz rieci svijuh nariecja stvori jedan uceni jezik^ 
koji bi sabran u rjecniku bio pristupan obcoj porabi, te 
da se ovako zaprie^i ponizenje a mozda i propast ovoga . 
prastarog i prekrasnog jezika. 

Dok veliki slavista Dobrovsky preko VolticJevog 
predloga o svim Slavenima zajednickog knjizevnog je- 
zika prelazi jedkom ironijom, mi sami na cas zabo- 
ravljamo i razmisljavati o izvedivosti istog, vided kojim 
poletom pisac kod toga uzvelicava siavensku uzajamnost, 
izrazavajuc zivu svoju vjeru, da svi Slaveni sacinjavaju 
jedan narod. 

Osvaja nas ono uzkrsnuce gotovo izgubljene hrvatske 
duse, u vrieme najbiednijeg politickog stanja na§e do- 
movine; kada doista trajaSe ponizenje i progon castnog 
i prekrasnog jezika hrvatskog. U predvecerje jadniii onih 
dana, o kojima raztuzeni rodoljubni pjesnik kaze: 

,Vre i svoj jezik zabit Horvati 
Hote, ter drugi narod postati." 

javlja se Josip Voltic nadepunom svojom porukom, sto 
je jamacno i u hrvatskim krajevima oduSevljavala malo- 
brojne borioce za narodna prava, koji i prije zore ilirskih 
dana osjecahu sveti zar narodne ideje. 

Svojim rjecnikom postade Voltic poznat sirim 
nau(^nim krugovima, napose u siavenskom svietu. O 
raznim njegovim svezama sa znamenitijim liCnostima 
(medju ostalim i sa zagrebackim zupnikom Adamom 
Baricevicem) nalazimo po gdjekoji podatak u spome- 
nutom njegovom predgovoru i u listovima Dobrovskog 
i Kopitara, a to znademo iz jednog pisma Volticevog na 
Appendinia, od god. 1814. (§to se cuva u sveuciliStnoj 
knjiznici zagrebaSkoj), da je i s ovim zasluznim dubro- 
vackim ucenjakom cesce dopisivao. 

U predgovoru rjecnika najavljeno svoje obsirno po- 
vjestnicko djelo „De Illyrico illustrando" nikada izdao 
nije te valjda niti dovrsio. Godine 1814. pako javlja 
Appendiniu, da sprema za tisak ,,Epistolario di sessanta 



— 76 — 

quattro letterati" molec ga, da mu za taj sbornik listova 
poSalje pisama svojih i brata si (Urbana). Steta da nam 
o toj naumljenoj, po naslovu sudec zanimivoj ediciji 
dalnje poznato nije, dok listovi sami, sto bi vrlo sgodno 
dopunili poznavanje Voltidevih literarnih sveza, sa ostalom 
njegovom knjizevnom ostavinom valjda vec davno pro- 
padose. 

Kako i u kojim je prilikama Voltii prozivio ono 
desetgodiste od god. 180 J. (kada izadje ricoslovnik) do 
1814. nije poznato. Napose bi nas zanimalo znati, da 
li mu je knjizevni trud povoljno uplivao na materialno 
stanje. Kanonik Stankovic u biografickom svom djelu 
o znamenitim Istranima tvrdi, da je Voltic pocam od 
god. 1810. namjesten bio kod becke policije, sto ali 
nicim utvrdjeno nije te se i kosi sa kasnijim sgodama 
njegova zivota. Po istom Stankovicu spomenuta brosura 
Volticeva, sto izadje u Becu iste god. 1810. kao pre- 
poruka tehnickog izuma nekog Rossi-a dokazuje nam, 
kako je nas okretni Tinjanin svojim perom u najrazli- 
citije svrhe ravnati znao. 

Godine 1814. kada ga joste vldimo oko knjizevnog 
posla, bijase vec dostigao 64. godinu svoga zivota, a 
u samom Becu prozivio ih je skoro cetrdeset. Da nam 
je ostavio svoju autobiografiju, imali bismo kraj vjestog 
mu pera, velezanimiv prilog poznavanju onog suvre- 
menog mu, toli znamenitog i sudbonosnog razdoblja u 
povjesti austrijske monarkije. Voltic bijase vec zrelim 
muzem, kada umre velika vladarica Marija Terezija, 
prozivio je vremena Josipa II., prolazno doba Leopolda 
II. Toskanskog i najglavniji odsjek zamasnim sgodama 
prepletene vlade cara i kralja Franje I. Za zivota Vol- 
ticeva odigravahu se krvavi prizori francuske revolucije, 
tada zasja, te iza bezprimjernih svjetskih dogodjaja opet 
ugasnu sjajna zviezda slavnog Korzikanca Napoleona I. 

Voltic vec po svojoj cudi nije mogao ostati ravno- 
dusan naprama svemu onomu, sto se oko njega doga- 



77 



djalo. Kukavno ono staroaustrijsko doba sa stostrukim 
politickim i financijalnim neprilikama moralo mu je u 
du§i zazorno biti. Idealnog i slobodoumnog pisca „Beckih 
listova", koji je za cielog svog zi(^ sanjao o sredi i 
slobodi covjecanstva, bolno se morade dojmiii onaj kruti\ 
svim reformama neprijatni konzervatizam i ona svakim 
danom rastuda moc tajnog redarstva, Uo u svakom po- 
kuSaju kritike javnih odnosaja nazrievase veleizdajstvo 
i prevratno nastojanje. 

Uz to smatra se Voltic po politickoj pripadnosti i 
po duhu svojih nauka vazda Talijanom, te je najradje 
obcio sa u Becu nastanjenim ili tamo prolazno bora- 
vecim odlicnijim Talijanima. Dogodjaji zbivsi se u Lom- 
bardiji i Veneciji, iza po beckom kongresu potvrdjenog 
zaposjednuca tih pokrajinah po austrijskoj vlasti, bez- 
dvojbeno silno ga uzrujase. Svojim valjda neoprezno 
izrazenim simpatijama za patrioticku i slobodozeljnu 
stranku, §to napose u Lombardiji pomoci dvoliCnog sa- 
veznika Austrije, kralja Murata napuljskog, nastojase 
oko uzpostave kraljevine Italije i oko sjedinjenja i ostalih 
dielova domovine, postade zrtvom jednog od bezbrojnih 
douSnika, kojima doista nije oskudievao blazeni Metter- 
nichov viek. 

Neimenovani taj poStenjakovid, zelec si zasluziti po- 
hvalu svesilne redarstvene oblasti, te zlorabec povjerenje 
Voltidevo, podnese dne 14. rujna 1814. proti njemu 
prijavu na ministra policije baruna Hagera.* — U torn 
na francuzkom jeziku sastavjjenom pismu veli prijavnik^ 
da se je u dvorskoj knjiznici upoznao sa nekim Vol- 
tiggiem, rodom iz Poreca u Istri, stanujuci u Becu vec 
preko trideset godina, koji zajedno sa joste cetiri tali- 
janska pisca iz Bre§e namjerava izdati veliko djelo a 
Italiji u prilog bivsoj vladavini Napoleonovoj, a uz ne- 
povoljnu kritiku postojede vlade cara austrijskoga. — 

' Sa ostalim spisima o Voltidu, u arkivu c. kr. ministarstva 
unutarnjih posala u BeCu. Prepisi u mene. 



- 78 — 

Volti(3 da je od prijavnika zatrazio saobcenje raznih 
statisti5kih podataka, potrebnih mu za spomenuto djelo, 
nu njemu poznata njegova Cuvstva nepromjenljive pri- 
vrzenosti austrijskoj vladi nisu dopustala, da bude dio- 
nikom toli pogubncg i buntovnog poduzeda, te on 
savjetuje, da se §to strozije iztraze namjere Voltica, 
„covjeka, kojem se ne moze poreci cedno neko znanje 
na polju jezikoslovlja, nu koji se nikada nije mogao 
uzdignuti nad povrsnost, te nije ino, nego obicni zu51jivi 
brbljavac (un simple folliculaire)". 

Nekoliko dana iza toga (20. rujna), saobcuje isto 
celjade, da je po primljenom nalogu posjetio Voltida, te 
od njega doznao potanjih viesti o naumljenom djelu, 
ati da mu nije uspjelo saznati sva imena suradnika izim 
onoga nekog Franje Apostoli-a, izrazitog demokrata i 
Ijutog neprijatelja Austrije. 

Sliede podatci o dosta burnom zivotu tog navodnog 
druga Volticevog, kojima mogu dodati, da je Apostoli 
oko god. 1790, doista dulje vremena u Becu zivio, te se 
tada valjda i sa Volticem upoznao. 

Posljedak denuncijacije bijase dekret na nadravna- 
teljstvo beckog redarstva od 20. rujna, u kojem barun 
Hager trazi obsirno izvjeSce o Volticu te priobdenje, da li 
bi isti po poznatim svojim nacelima i po svom mislje- 
nju kadar bio, postaviti se na celo „toli pogibeljnog, 
drzavnim probitcima protivnog poduzeca", uz nalog, da 
se u torn slu5aju preduzme — pod izlikom potroSa- 
rmskog prekrsaja — kudna premetacina, te zapliene svi 
pronadjerri rukopisi. Ujedno bjese odpremljena (26. rujna) 
-zamolba na vrhovnog zapovjednika grofa Bellegarda u 
Milan, da se receni Apostoli i njegova korespondencija 
stave pod redarstvenu pazku. 

Kojim je uspjehom urodila nalozena iztraga i da 
li je u obce provedena, nije poznato, jer medju spisima 
manjka zatrazeno redarstveno izvjesce, te valjda nije ni 
podneseno. 



— 79 — 

Dne 1. lipnja godine 1815. nalazi se barun Hager 
ponukanim, na temelju primijene ubavjesti upozorjti po- 
liciju na sliedece: „Der hier befindliche Italiener Vol- 
tiggia (!) sol seit einiger Zeit in Bezug auf die Napo- 
leonischen Angelegenheiten sehr anstossige und selbst 
aufriihrerische Reden fuhren." — Poziva da se stvar 
iztrazi i u siucaju potvrde shodno odredi, a njemu uspjeh 
priobci. 

Dne 1. srpnja pozuruje Hager nerieSenu joste stvar 
te dodaje, da mu ]e naknadno priobdeno, da je Voltic 
bio takodjer tajnim agentom napuljskog kralja Murata 
(„ein im Solde Murats gestandener geheimer Agent"). 
Ministar se nada, da de to vec jednoc potaknuti poli- 
ciju na §to stroziju iztragu. Dne 20. srpnja opetovano 
pospjesuje zatrazeni podnesak. 

U prosincu pako upravlja pismo na dvorskog sa- 
vjetnika Sibera, u kojem se prituzuje, da na opetovani 
njegov poziv glede Voltica nista ucinjeno nije, te umo- 
Ijava, da se iztraga dodieli drugoj pouzdanijoj osobi. 
Sa vjerodostojne strane doznao je ministar, da Voltic 
kao demokrata, Jakobinac i napoleon'ufa huska proti 
austrijskoj vladavini, napose pako priobcena je ministru 
(uzasna!) (^injenica, da se je Voltic usudio na pred- 
brojnom arku, za neko po njem izdat se imajuce tali- 
jansko djelo uplatu od 10 forinta u papiru becke vriednote 
nazrraQti inrskim talijanskim izrazom „cartaccia", a uz 
to da siri medju pukom uniemirujuce vlesti o slcorom 
padanju vriednosti tog novca. 

Uiioda, onaj isti sto je Voltica vec i prije ocmio 
bio, nadalje iztice, kako Voltic idu(^ dnevice k misi, u 
gostionama, ducanima i po kucama napada dvor i vladu, 
te time prouzrocuje veliko zlo, Zavrsuje, da je na ne- 
srecu Voltid nepopravljiv („malheuresement il est in- 
corrigible") i da bi najskrajnije vrieme bilo uSutkati ga. 

Kakove imadjase posljedice ponovni ovaj postupak, 
nije tocno poznato, jer i tuj manjkaju redarstvena izvjesca. 



— 80 - 

Po onom kod MilSetica zabiljezenom, rekbi amo spa- 
dajucem hrvatskom pismu Voltidevom: „Dragi moj 
hrate ! Radi rici ja sam zatvoren u tamnici. Prosim te, 
po§alji mi tri sto dukati, all dojdi me pohoditi^', dalo bi 
se naslucivati, da stvar nije sasma povoljno po Voltida 
prosla. Dodalo se, po ustmenoj u Tinjanu sacuvanoj 
tradiciji, da ]e brat doista u Bee krenuo, nu za ino, a 
osobito, da li su se zlatni cekini iz daleke Istre uspjesnim 
pokazali, manjka nam dakako svaka potvrda. 

Znademo joste, da je god. 1822. Dobrovsky pri- 
poslao Volticu svoju slovnicu crkveno-slavenskog jezika 
kao uzdarje za svojedobno na poklon primljeni „rico- 
slovnik", a time sam izcrpio sve dosele pristupne mi 
podatke za zivotopisnu ovu crticu. 

Dne 21. rujna 1825. zaklopi Voltic umorne svoje 
oci u beckoj obcoj bolnici, daleko od domovine, koju 
ni pravo poznavao nije, osamljen u smrtnom casu, kako 
to bijase gotovo i za citavog svog vieka. 

Ono, sto znademo o njemu, daje nam stalno uvje- 
renje, da se pod utjecajem boljih i sretnijih prilika toli 
nadareni na§ Voltic nikada ne bi bio prometnuo u Vol- 
tiggia, a hrvatsko njegovo cuvstvo, sto, kako vidismo 
— ako i u vrlo cedno] mjeri — tinjase u zakutku nje- 
gova srca kao neki odraz davnih uspomena djetinstva, 
urodilo bi bilo kud i kamo bogatijim plodom za hrvatski 
narod, iz kojeg je proiza§ao. 

Vienac 1902. 



Proglas Pavla Rittera-Yitezovica oi 
god. 1696. 

Prigodom 250-godiSnjice Vitezoviccva rodjenja. 

pjosele nepoznati latinski tiskani proglas Pavla Rittera- 




&/i.''^x vitezovica, sto ga evo u vjernom snimku priob- 
cujem, ukazuje nam se vanredno zanimivim prilogom, 
potanjem poznavanju zamjernog kulturnog rada slavnog 
naseg Senjanina, te ujedno sgodno razsvietljuje knjizarsko- 
nakladnicke prilike na koncu XVII. vieka. 

Godine 1696., kada izdade ova] svoj poziv: „Svoi 
dvorskoj gospodi, zupljanima i plemenitim stanovnicima, 
te vladarima, upraviteljima i sudcima drzava, slobodnih 
varosi, i gradova, te poveljenih trgovista itd. Dalmacije, 
Hrvatske i Slavonije, Bosne, Srbije, Rase i ostalih kra- 
Ijevina slavnoga slovinskoga ili ilirskoga naroda", Vite- 
zovii bijase u naponii muzevne snage i pun najsretnijih 
nada i osnova. 

Tada je ved odavna slovio, kao muz riedkih vrlina 
i mnogostrane naobrazbe. Kao hrabrog borca proti Tur- 
cma obasjao ga sjaj divna junactva. Kao brizna i od- 
licna upravnog cinovnika, te Hrvata, koji je usred pre- 
tiiznih onih vremena, gojio i izpoviedao najcistije i 
najbolje namjere za boijak domovine, vidimo ga na celu 
najplemenitijih sinova Hrvatske. 

Njegovo znanje i prosvjetni cilj njegova nastojanja, 
priznava se od samog cara Leopolda I., koji mu povje- 
rava sakupljanje dokumenata o pravu hrvatske i ugarske 

6 



— 82 — 

krune. — MezimCe njegovo, zemaljska knjigotiskara u 
Zagrebu, nalazi se u najboljem razvitku, a hrvatski 
koledar od g. 1695., (prvo u obce njegovo djelo, sto 
ga u domovini izdaje), bijase, kao prekrasan dar, vec 
pao na krilo hrvatskom narodu. kojem je i odprije po- 
klonio razna svoja u tudjini izdana djela, medju kojima 
se iztiCe, iskrenim rodoljubljem prozeto „Odilenje Si- 
getsko" (1684). 

Neumorni njegov duh vazda na novo smisljava, 
kako da u Hrvatskoj probudi, sto zivlje zanimanje za 
knjizevnost i prosvjetu. To nam sjajnim upravo nacinom 
posvjedocuje njegov proglas, kojeg upravlja svekolikom 
narodu sirom prostranog Slovinstva, trazec od istog 
podpore i pomoci u zamasnom svom radu. 

Navjestujuc svoje djelo o vjerskom i obiteljskom 
zivotu ilirskih naroda, zelio bi prije toga, kao neku vrst 
uvoda, izdati rodoslovlje slavnih porodica ilirskih, te 
moli, da mu se u tu svrhu posalju sllke grbova u iz- 
vornim bojama i uz to priobce zasluge, slavna djela, 
javna zvanja, stara i nova sjedista, kao u opce sva 
povjest svake pojedine porodice. 

Dirljivim upravo nacinom, podsjeca potomke na 
dicnu uspomenu njihovih predja, „nada Sto — kako 
veli — ne imade nista slavnijega na svietu", te uticuc 
se njihovom veledusju, goji nadu, da de uz ocito po- 
manjkanje pisaca u zemlji, njemu omoguceno biti, podhvat 
ovaj izvesti. 

Obrada se nadalje na javne predstavnike, da mu 
naznaCe polozaj, postanje, osnivace, zastitnike, pokro- 
vitelje, nacelnike, prvake, kao i gradjanstva gradova i 
varo§i, te da ga izvieste o obicajima, opazkama, dosto- 
janstvima, vaznijim dogodjajima, nadpisima i grbovima 
i svem stogodj drze, da je dostojno i dicno izloziti 
oku svieta i da je vriedno buducem pokoljenju za vieke 
predati. 

Zakljucuje zamolbom, da mu se to sve u vjerodo- 



83 



stojnim izpisima dostavi u Zagreb, gdje ce djelo tiskano 
biti, te ujedno odredjuje i prinos u novcu, sto ga trazi 
u podporu djela i kao predplatu, i to : sa strane plemica, 
kojih ce se uvrstiti samo grb, §est carskih talira, od 
onih koji zele da se uz to obielodani i genealogija nji- 
hovih porodica, dvanajst, a od uprava gradova i varosi 
petnajst talira. 



Kada Vitezovic ovim svojim proglasom izadje pred 
javnost, lebdila mu pred ocima omasna i bogato ure- 
sena genealozka i topografijsko-historicka djela, kakovih 
tada vec odavna bijase u mnogim kulturnim zemljama.' 
— Onakovim naCinom htjede i on, pun zanosa i odu- 
sevljenja, u ogledalu povjesti domovine svoje i vasko- 
likog slovinskog plemstva, prikazati svietu velik dio 
slave mukotrpnog svog naroda. — Kao 5uveni genealog, 
kojeg se ime i rad priznanjem spominjase daleko po 
svietu, bio je on podpuno spreman za takav posao. 

U ono vrieme razvijao je Vitezovi(J najzivlju dje- 
latnost. Neutrudivo je sakupljao povjestnu gradju, listine 
i povelje, te savjestno biljezio podatke povjestne i ro- 
doslovne. Ved onaj dio knjizevne njegove ostavine, §to 
prije bijase u sbirci dra. Ljud. Gaja, a sada se nalazi u 
sveucili§tnoj knjiznici, prikazuje golemu njegovu radinost, 
a koliko se toga jo§te nalazi na drugim mjestima, koliko 
je pako tecajem vremena za uviek propalo! 

Tada zareda knjiga za knjigom, koli na hrvatskom 
toll i na latinskom jeziku. Joste iste godine 1696. izadje 
glasovita njegova „Kronika svega svita vikov", a kasnije 
sva ostala njegova djela, kojih imade do njegove smrti 
<1713.) na broju oko dvadeset. 

Nije danas moguce ustanoviti, kako bje primljen 



' jednoj 5esti tog djela, po rukopisu u nadbiskupskoj 
biblibteci u Zagrebu (pod br. 28.), vidi: Broz. Sitni prilozi. Na- 
stavni vjestnik I. 2. 



84 



Vitezovidev proglas od njegovih suvremenika. Mnogo 
toga iz njegova zivota i rada zastrto je gustom koprenom. 
Znademo, da ono bija§e gluho i zlosretno doba po hr- 
vatske zemlje, a od vjecitih krvavih bojeva izmuCenog 
onog pokoljenja, koje se iza minulih turskih ratova, na 
novo imalo boriti proti krutoj vojnicko-njemac^ko] inva- 
ziji, doista nije moglo biti mnogo pomoci Vitezovicevim 
knjizevnim osnovama. 

Potisteni narod nije bio u stanju, shvatiti daieko- 
sezne i prekrasne njegove namjere. Isusovci nazrievase 
u izdavanju hrvatskih, sirim slojevima puka namienjenih 
knjiga svjetovnog sadrzaja, pogibelj za vjersko osjecanje, 
te usljed toga zauzese neprijateljsko stanoviste proti Vi- 
tezovicu. Napokon i samo plemstvo, koje on htjede 
najvedma prodiciti, — sa malo castnih iznimaka — 
krivo prosudjivase uzvisene ciljeve njegove, a neki, kao 
primjerice knezovi Brajkovid zivljahu pace u bezraz- 
loznom strahu, da 6e u Vitezovi(ievom genealozkom djelu 
— radi osobnih razmirica — zlo opisani bili.' 

Kod takovog razpolozenja duhova, tezko da je bilo 
znatnijeg odziya. Vitezovi^ bijase poglavito upucen na 
vlastitu snagu i na zeljeznu svoju volju i on se je 
doista preko jednog desetgodista odiucno borio proti 
neznanju, zavisti i zlobi. U najtezim okolnostima izvr- 
sivao je on postavljeni si zadatak, dok konacno ne 
podlegnu u nejednakoj i jadnoj onoj borbi. 



God. 1701. izdade Vitezovic dobro poznatu svoju 
stematografiju, kao prvi i uvodni dio, na mnogo siroj 
podlozi zasnovanog djela. — Knjiga imade uvod pod- 
pisan „Viennae 27. Apr. 1701.", nu inace nikakove na- 
znake, gdje i kada je tiskana, a naslov iste (po mojem 
podpunom primjerku) glasi: „Stemmatographia, Sive 



Lopasic u Gradji za povj. knj. hrv. I. na str. 51. 







*' "ojocndx labor in tempore at; 

t'mrum ( ouorum vvou '^U ■ 




. (U'ft cinque. 
fu! terjia f'.:: 
:c partui ^romiffui barumj 

^ipra, (jui Sui Adajorumjue fttcnv): 






— 86 — 

Armorum lUyricoruni Delineatio, Descriptio, Et Restitutio^ 
Autliore Equite Paulo Ritter." — U pjesniekoj posveti^. 
upravljenoj grofu Bucelleniu, koj je Vitezovi(^u omogucio 
izdavanje djela, sbori isti u bujnim latinskim stihovima^ 
takodjer o sebi i o svom prosvjetnom radu. 

Spominje se i neko drugo popunjeno zagrebacko 
izdanje („Editio nova auctior-') od god. 1702., ali toj 
knjizi neimade nigdje traga, te vaijda u obce niti ne 
obstoji. Sliedec naznaku magjarskog bibliografa Szaboa, 
trazio sam isto pomocu gosp. bibliotekara Konstrencica,^ 
koji me je Ijubeznim svojim susretanjem i ovaj put na 
veliku hvaiu zaduzio, u muzealnoj knjiznici budipestan- 
skoj, nu bez ikakova uspjelia. 

God. 1741. izadje u Becu ^efarovicev „slaveno- 
srbski" prevod stematografije, a latinski izvornik bje na 
novo odtisnut u „Zagrabiense Calendarium ad a. 1808." 

Djelo niti iz daleka ne izpunjuje ono, sto se je po 
Vitezovicevo] osnovi ocekivati moglo. Granice Ilirstva 
sizu kod njega u nedogledne daijine, te tako uz grbove 
gotovo svih siavenskih zemaija od jadranskog do le- 
denog mora, redaju se u knjizi i grbovi turski, mletacki, 
ugarski, grc^ki, austrijski i pruski, a imade i drugih, sto 
posvema leze izvan okvira odredjena piscu po na^^lovu 
knjige, ili su dielom pace po auktoru samom izmisljeni. 
Izpod grbova raztumacene su u pjesnickoj latinstini, u 
kojoj znademo Vitezovica majstorom, alegorickim na- 
cinom boje i slike istih. — Bilo bi vriednom zadacom 
za kojeg od nasih stru6ijaka, da uz svestrani i temeljiti 
prikaz Vitezoviceva rada na polju genealogije, iznese i 
sud njegovoj stematografiji, prama siicnim stranim 
radnjama onog doba. 

Na koncu knjige (na str. 57.-68.), naiazimo uz 
kratkj uvod o heraldici, u alfabetskom redu najvaznije 
grbbslovne podatke za svaku pojedinu zemlju i doglavnu 
biljezku Vitezovicevu, da 6e ostalu gradju i fopograficko- 
historicke potankosti o zapadnim i iztoCnim Siaveno-Ili- 



I 



- 87 — 

rima, iznijeti u poduzetom svom djelu „De Aris et Focis 
Illyricorum". 

Ali Vitezovicu ne bijase sudjeno, da ovo izvrSi i 
da izdade svoju obsirnu historiju Ilirstva. Naslov onog 
objavljenog, nu nikada dovrSenog povjestnog djela, koje 
vec vidimo spomenuto u njegovom proglasu, podsjeca 
na poznatu i po Ciceronu rabljenu izreku iz starog 
vieka ,.Respublica non est in parietibus sed in aris et 
focis", (Repubiiku ne sacunjavaju sgrade i zidovi, ved 
vjera i porodica). 

Rukopisna ostavina Vitezoviceva, kao i tiskane nje- 
gove historicke radnje, zadrzavaju velik dio onom ro- 
doslovno-povjestnom djelu namienjeno bivse gradje, koju 
je kasnije upotriebio kanonik zagrebacki Bait. Ad. Kr- 
celic kod svog djela „De regnis Dalmatiae, Croatiae^ 
Slavoniae notitiae praeliminares". (1760.) 



Vitezovicev proglas zanimiv je i svojim spolja§nim 
oblikom kao tiskotvor. ^tampan na citavom listu samo 
na jedno] strani, poput takozvanih „letecih listova" (nje- 
macki : Einblattdrucke, Flugblatter), bez sumnje je izdan 
po tudjim primjerima, koje kako znademo Vitezovic 
rado sliedio, ako se je nadati mogao, sto valjana pri- 
vrediti domacem napredku. 

Nije mi dosele za rukom po§lo, pronadi sto pod- 
puno istovjetnoga u inim knjizevnostima. Kao sliCnu 
stvar nalazimo u njemaCkim knjizarskim popisima iz 

I XVII. i XVIII. vieka, razne predobjave znamenitijih na- 
kladnih poduzeca, a nurnberski knjizar Pavao Fiirst pri« 
mjerice, poziva u „Katalog der Frankfurter Herbstmessc,. 
1654.," da mu se za III. dio Sibmacherovog „Wappen- 
bucha", koji se je imao izdati unutar 10 mjeseca, dostave 
slike daljnih grbova („seither new gegebene, verbesserte 
und auch vergessene Wappen") da ih uzmogne u djelo 



- 88 — 

Nurnberg, oder in Marktszeiten nach Leipzig . . . Franck- 
furt . . . Wien . . . Linz . . ., oder Gratz."') — Za stalno 
nam je u takovim poslovnim objavama, traziti uzor Vi- 
tezovidevom proglasu, koji toli oblikom, koli i svojim 
liepim i kicenim sadrzajem, daleko nadmasuje suhoparne 
svoje njemacke predsastnike. 

Pronasao sam dragocieni taj list, zaliepijen u obe 
unutarnje strane korica, iz Vitezoviceve tiskare pro- 
izaslog djela „Szlusba Marialzka od Mihalya Simuniclia, 
u Zagrebu, Letta M.DC.XCVII. (1697.)," djela, koje se 
nalazi u mojoj biblioteci te tako pukim slucajem, toli 
castna hrvatska knjizevno-kulturna starina, poslije puna 
dva stoljeca, opet dolazi na svjetlo dana, kao novi list 
u lovor viencu, sto ga u harnoj uspomeni, majka Hrvat- 
ska vije oko cela neumrlom svom „zlatnom vitezu". 



' Vidi : Burger K. Beitrage zur Firmengeschichte . . . aus 
den Messkatalogen. Na str. 3—4. 
Prosvjeta, 1903. 





Nesto Titezovicevoj „Sibili". 



^emala zasluga ide slavnoga nasega Pavla Rittera- 
Vitezovica, §to je u vrijeme, kada je prosti puk 
hrvatski, osobito puk ovkraj Velebita, za dusevnu hranu 
dobivao tek po gdjekoji molitvenik na hrvatskom jeziku 
udario temelj puSkoj knjizevnosti, izdajuci na sviet djela 
namijenjena sirim slojevima na§ega naroda. 

U red ovih izdanja ide u prvom redu njegov ,,Ka- 
endarium iliti misecnik horvatski za leto 1695.", (sto 
ga moramo smatrati prvim pokusajem kod nas, da se 
izdaju kolendari), nadalje njegovo dobro poznato djelo 
„Kronika ali spomen vsega svita vikov (1696.)" i po- 
najpace cisto pucka izdanja: „Priricnik aliti razlike 
mudrosti cvitje (1703.)" i „Sibila", o kojoj sam nakanio 
Tiapisati nekoliko redaka. 

Djelo ovo ima na izdanju od g. 1783. ovaj natpis: 

„Lado horvatzki illiti Sibilla, zverhu mnenya dojducheh 

pripeciieny na devet vil razluchena po negdassnyem 

knezu Paulu Ritteru napravlyena za krachenye vremena, 

y dugogachazsapritizkana. Z dopuschenyem czenzure. — 

[Vu Zagrebu Pritizkana pri Plem. Iv. Thorn, od Trattner 

1783." Ovo i jedno ranije od g. 1781., koje se nalazi 

^■zabiljezeno u Trattnerovu popisu knjiga. najstarija su 

ioseie poznata izdanja „SibiIe". 

Sadrzaj je knjige dovoljno poznat, pa ne ce biti 
)otrebno opsirno ga tumaciti. Devet vila (ili poglavlja) 
jvaka sa 63 stiha, odgovaraju na razna pitanja (Budeshli 



90 



zdrav letos? Budeshli bogat?, Budelite tvoj mus biJ^ 
ali lyubil?, itd.), a gdje treba odgovor traziti, pokazuju 
hitci kocke, zabiljezeni pod imenom raznih hrvatskih 
gradova, koji su slovima u savezu sa pitanjima. 

Zanimiv je na pocetku knjige „Opomenek knjigo- 
tiskavcza k dobrovolynomu chtavczu", gdje izdavatelj^ 
istice, da nije izdao Sibilu „da po nyoj szrechu, ali ne- 
szrechu, ali oztala buducha vremena, y pripechenya 
navezti", jer je, veli, to „Otecz Nebezki szebi zadersal", 
vec da „ono vreme koje morebiti vu kerchmi, ali vu 
kojih pogibelynih meztih, z- bantuvanyem Bosjem, ali 
z- kvarom tugyega postenoga glasza, bi potroshil, doma 
z- igrum ovum szi prikratish". 

Igru ovu nije izmislio sam Vitezovic, vec ju je 
sastavio po slicnim tudjim radnjama, kojih se pocetci 
sezu do druge polovice XV. vijeka, te koje su u starijof 
njemackoj knjizevnosli poznate s imenom „Loos-und 
Wurfel'bucher"\ a kod Talijana s naznakom „libri delle 
sorti". 

Od onih radnja, koje su blize dobom te su mogle 
uzorom biti Vitezovicu, spominjem „Glucks-Radlein oder 
Wahrsagungs-Buchlein, darinnen Manns- und Weibs- 
Personen, Junggesellen und Jungfrauen, uff ihre Frage 
und Gewissen durch geringen Wurffel-Wurff, gevisse 
Anttwort erlangen konnen. Gedruckt im Jahre 1650.,^ a 
napose spominjem latinsko djelo, koje se nalazi u mene: 
Ludus fortunae ad recreandam societatem. Authore Joanne 
Sturmio, Mechliniano, Lovanii, 1633. 

Po ovom je djelu bez sumnje priredio Vitezovid 
svoju „Sibilu", jer je sastavak igre gotovo isti u jednom 
i drugom djelu. Mjesto svjetskih gradova Pariza, Frank- 
furta, Bruselja, itd. koje je zabiljezio Sturm, rabi Vite- 

' Vidi: Sotzmann, Die Loosbiicher des Mittelalters, »Sera- 
peutn, 1850— 51. « 

' Hayn Hugo. Die deutsche Rathsel-Litteratur. Centr. fur 
BibI, 1890. VII. 



— 91 - 

zovi(f dakako imena hrvatskih gradova, a napise po- 
glavlja: imena starogrckih mudraca Solon, Cleobolus, 
Thales itd. kod Sturma, pretvorio je Vitezovid u nase 
pitome hrvatske vile Polku, Zorku, Ruzicu i Milku, 

Prvo izdanje „Sibile", za koje se je vazda drzalo, 
da je na svijet izaSlo jos za zivota pisceva, ostalo nam 
je dosele sasma nepoznato. Sretnim mi je slucajem poslo 
za rukom, da zaliepljeno u koricama mojega primjerka 
Vitezoviceve „Stematografije," od g. 1702. otkrijem oveci 
ulomak (od 14 strana) onoga prvoga izdanja, koje je 
prema najvecoj vjerojatnosli izaslo iste 1702. godine. 

SaCuvaia nam se prva i druga vila potpuno, a u 
odlomcima treca, §esta i sedma. Ako po tom i nije mo- 
guce opisati knjizicu prema zahtjevima bibliografije, ta 
nam ovaj ulomak ipak pokazuje prvobitni oblik djela, 
pogledom na narjecje, kojim je napisano. 

Za primjer evo nekoliko stihova iz prvobitnoga i 
iz kasnijega izdanja. 

Iz izvornoga izdanja (1702) 
Vila Szedma Rushicza. 

1 Kada lebi drago; doba jeszt i vrinie; 
Divojastva Blago da zminis za brime. 

2 Lipo je zadoszti Bogasztvo, Poslenje: 
Imas je v'sztaroszti, i na vsze shivlyenje. 

3 Ovomu sze nimas csemu veszellitti: 
Neg, ak' druggo imas sto, mores shelitti, 

4 Iz te prosnye nistar nebude za szada : 
Zapisi v'registar, ako bude kad^. 

Iz kajkavsko(ja izdnnja (17S3.) 

Vila Szedma Rosna. 

1 Gda je tebi drago doba je vreme, 
Divojachtva blago da zmenish za breme, 

2 Lepo je zadozti bogaztvo i postenye. 
Imashje v- ztarozti y na vsze sivlenye. 

3 Ovomusze nemash k'chemu veszeliti : 
Neg che drugo imash moresh veszel bit!. 

4 Iz te proshnye nikaj nebude za szada, 
Szamo ti zabit naj ako bude kada. 



— 92 — 

U najnovijem zivotopisu Pavla Rittera-Vitezovica, 
kojim nas je obdario neprezaljeni Rade Lopasic,' citamo 
mnijenje njegovo, da se ]e izvorna cakavstina („Sibile") 
cestim pretiskivanjem prometnula u kajkavstinu. 

To u ovom obliku nije sasma tocno jer izdanje od 
g. 1783. (a svakako i ono od god. 1781.) narocito je 
priredjeno promijenjenim narjecjem od nepoznata kaj- 
kavskoga pisca, koji se krije na koncu knjige pod ovim 
stihovima : 

Nut poztalszem horvat, ki bilszem Dalniatin, 
To vchinil je nash brat, horvaczke zemlye szin. 
Koga nechu zdati, ar szam to neseli : 
Kibi pak rad znati, nyemusze to veli : 
Dolne szlove vzeml szim, y tarn premeshaj. 
Iz nyih znanost znemi, cheti tak zide kaj. 
Che pak ne zide tak, naj zvedlivecz biti, 
Neg vchini znasli kak? daj Boga moliti. 
(manhu ferkirs bannecz kip), 

a sva kasnija izdanja, gotovo do najnovijega vremena 
{kojih ima oko deset), sudaraju se potpuno sa prije 
spomenutim. Pravoga imena tajinstvenomu na§emu kaj- 
kavcu nisam mogao pronaci, premda sam i proti nje- 
govoj zeiji „zvedlivcem" bio. 



" Gradja za povj. knjizevn. hrvatske. I. na str. 39—50. 
Vienac 1898. 



Rugjer BoskoYic kod Zavera vojvode 
saksonskog. 

^^z stoljetna praha uskrsnuli nepoznati listovi i ruko- 
^^ pisni prigodni pjesmotvori velikog sina hrvatske 
Atine, slavnog ucenjaka i pjesnika Rugjera Boskovica^ 
sa njegova boravka u FrancezkojV potaknuse me, da 
se nje§to poblize pozabavim sa njekim momentima iz 
onog tako zanimivog razdobija u zivotu glasovitog naseg 
zemljaka. 

Godine 1773. po dokinucu isusovackog reda nala- 
zimo Boskovica po drugi put u Parizu. Prolazno bio je 
vec trinaest ili cetrnaest godina prije u glavnom gradu 
Francezke, kada mu, u Portugalskoj za^eti progon Isu- 
sovaca, onemoguci boravak u Italiji. Nu takodjer u 
Francezkoj ne bijaSe razpolozenje za clanove njegova 
reda osobito prijalno i tako doskora u svjetovnjackom 
odjelu prodje u Englesku (1760) gdje uceni krugovi odu- 
sevljeno pozdravi§e tako slavna muza, gdje je stvarao 
i izdavao nova djela, te napokon poduzeo znanstveno 
putovanje u Carigrad, vrativsi se odanle preko Bugarske^ 
Aloldavske i Poljske opet u Italiju (1763),- 

Kod drugog svog boravka u Francezkoj, kada po- 

' Izvorni listovi (10) od g. 1775 — 1782. u arkivu departe- 
menta del'Aube. Prepisi u mene. - Vlastorucne pjesme BoSko- 
viceve u mojoj zbirci. 

' Vidi: Rachi Fr. Zivot Rugj. Jos. Boskovica. Rad JugosL 
akad. LXXXVII. — XC, na strani 25-31. 



94 



stade ravnateljem optike za pomorstvo s godisnjom 
placom od 8000 francezkih lira, uz koje se s vremenom 
dovinu daljnem godisnjem dohodku od 7000 lira i gdje 
se je imao boriti, radi sta1i§a i polozaja svoga sa silnim 
protivstinama, sa strane velikog djela clanova akademije 
te inih ucenjaka stanovita smjera, nadje s druge strane 
^itav niz vrlo odlucnih rnuzeva, koji si smatrahu cascu 
iskazati mu svoje prijateljstvo. 

Spominju se kao osobito sklone mu licnosti, medju 
ostalima, nadbiskup sejnski kardinal de Luynes, marsal 
Mirabeau, ministri de Vergennes i de Sartines, te kraljev 
stric 2aver vojvoda saksonski. 

Ovaj potonji, (u Franceskoj poznat pod imenom 
grofa luzickog), god. 1730. rodjeni sin pokojnog kralja 
August III. bijaSe godine 1763—1769. za vrijeme malo- 
dobnosti nasljednog princa upraviteljem kraljevine sak- 
sonske, te ne mogavsi poslije toga, po zivoj svojoj 
zelji, zasjesti poljsko prijestolje, prodje u Francesku, gdje 
je vec otprije pripadao vojsci sa cinom generala. 

^ivio je u morganatickom, po papi godine 1777. 
priznatom braku, sa Chiarom-Marijom rodjenom gro- 
finjom Spinucci, koja kasnije poprimi naslov grofinje lu- 
zicke. Njena obitelj izgubila je dugotrajnom parnicom 
citav imetak, te u torn polozaju nadje ih nas Boskovic 
god. 1763. u Becu. Poznavajuci i cijeneci nekada vrlo 
uglednu kucu Spinucci joste iz Italije, bio je sav sretan, 
sto je mogao svojim uplivom unaprediti namjestenje 
mlade, tada 22 godisnje Chiarelte, za dvorsku gospodju 
izborne kneginje saksonske („dopo di avere in Vienna 
. . . cooperato molto alio stabilimento di questa Signora, 
quando di la ando dama di corte in Sassonia"). 

Ipak ta iz ijubavi sklopljena nejednaka sveza sa 
vanredno lijepom Talijankom, prouzro5i vojvodi mnogo 
neugodnosti, a i osjetljivih ponizenja, te i to bude 
uzrokom, sto se je volio odijeliti iz kraljevskih Draz- 



- 95 — 

djana, gdje su drazesnoj Chiaretti, pravom ili nepravom, 
kojesta prigovarali iz prijasnjih vremena. 

Vojvoda Zaver naginjao je po svojo] cudi najyise 
vojnickom zivotu, te se je opetovano iskazao na bojnim 
poljanama, Uz to bijase, kao vjerno cedo svog vremena 
i stalisa, pravi grand-seigneur vrlo fina i odabrana 
ukusa, Ijubitelj sjaja i raskosi, te velike gostoljubivosti, 
osobito naprama odlicnim i duhovitim Ijudima.' 

Na njegovom dobru Chaumot, a pocev od jeseni 
god. 1775. u divnom Pontu na Seini, koji bijase voj- 
voda u ono vrieme za blizu milijun lira kupio, te sjajno 
na novo urediti dao, susrecemo Boskovica u vise maha 
sve do god. 1782. kao rado vidjena gosta a u isto doba 
izmjenice i kod drugih njegovih prijatelja u Boynesu, 
Moussau-u i Naslonu. 

Kako iz njegovih tadanjih pisama razabiramo, van- 
redno mu se milio boravak u onim lijepim krajevima, 
u sklonom mu i tako otmenom druztvu, poslije raznih 
neugodnosti, sto ih je imao isprvice podnasati u Parizu. 

Pjesnicka njegova za sve lijepo zauzeta dusa, novo 
ozivljuje usred ubave prirode. Kolikom se nasladom 
citaju njegovi listovi, pisani tada pod dojmom naju- 
godnijih osjecaja. Spominjem napose one od kolovoza 
1775., gdje cestita odsutnom vojvodi njegov rodjendan, 
te mu salje (sada izgubljene) prigodne talijanske i 
latinske pjesme. 

Doziva u njima vojvodi u pamet najljepse dijelove 
Chaumota, jezero, poto5ic sto izvire i prolazi zelenom 
dolinom i blizim §umama. Spominje obiteljsku srecu, 
sto okruzuje visokog svog dobrocinca, Ijubezljivost ko- 
jom njega kao gosta opsipavaju i sjeca se njihova obi- 
£aja, za vedrih ve^eri zajedno motriti zvijezde, („il 
costume nostro nelle serate serene di contemplare gli 
astri"). 

' Vidi za sve potankosti : Thevenot A. Corespondance inedite 
du prince Fr. Xavier de Saxe. Paris 1875. 



- 96 — 

On sam nalazi, da ga je pjesniiko nadahnuce 

rijetko kada usrecilo u tolikoj mjeri, kao upravo onom 

prigodom, te zaii sto nije dostatno vjest u francezkom 

jeziku, jer bi pjesma zavrijedila, da bude Citana po 

Francezkoj. Iza tih, prirodjenom elegancijom napisanih 

redaka djeluje u istinu ganutljivo, sto je kao izkaz si- 

novske Ijubavi i njezna osjecaja u dalekom tudjem svi- 

jetu, u pjesmu upleo uspomenu na majku svoju („vi ho 

aggiunto I'eta di mia madre, giache essa e stata publico 

nelle gazette."). 

* * 

* 

Drustveni zivot kod vojvode 2avera nije se ni u 
cem razlikovao od onog, sto se je vodio kod inih cla- 
nova povlastenog visokog i najviseg plemstva, u ono 
doba lakoumnosti, bezbriznosti i razkosi. Napose za 
vojvodu se iztice, da je imao „un grand luxe d'ameu- 
blement et un train de maison tout a fait princier", i 
da su ga kraj velikog godisnjeg dokodka od preko pol 
milijuna lira, vazda tistili znatni i neugodni dugovi, koji 
s vremenom dosegose lijepu svotu od dva milijuna lira. 

U gospodskim dvoranama Ponta na Seini Cesto se 
sakupljalo najodlicnije po rodu tadanje druztvo, a sam 
Boskovic nacrtao nam je presjajnu svecanost, kada u 
rujnu god. 1777. proslavise rodjendan grofinje-supruge 
i objavu tada legitimiranog tajnog morganatiikog braka 
kuce domacina. 

Iza sve(5ane predstave u kazalistu slijedila bogata 
gozba u bajno rasvijetljenom i nakicenom parku, gdje 
se je Boskovic divio mnozini dragocijenog porculana u 
vrijednosti od preko 25000 cekina, piramidama slatkisa 
opterecenim stolovima i sjajnom plesu, kojim zakljucise 
dvodnevnu onu obiteljsku slavu. 

U sarenoj vrevi veselih gostova, kretao se u svje- 
tovnjackoj haljini, sa stitom na strani, nas uceni Du- 
brovcanin, te u uspjelim pjesnickim improvizacijama^ 



I 



I 



— 97 — 

kojima se ]e od vajkada odlikovao, izrazio svoje cestitke, 
biranim rijecima i u zamjerno lijepom obliku. 

Nalazimo u spomenutom rukopisu na broju sesnaest 
talijanskih i latinskih prigodnih pjesama, upravljenih 
grofinji-majci, kojoj Boskovic cestita na sreci kderke, 
te vojvodi 2averu i njegovoj supruzi. 

Potonjoj posveceni su i neki manji stihovi, kao 
primjerice, kada ona prima sa strane kudnog sambelana 
jurkovskog poklon lijepe minijaturne slicice bl. djevice 
Marije, sto mu je darovao 0. Ricci, zadnji predstojnik 
Isusovaca: 

Accetta il sacro don, o pia Contessa 
Mel die, chi pien di merto ancor reggea 
La truppa di Gesu al fin oppressa. 

Predaju kite ruza popracuje Bo§kovic ovim finim 
komplimentom : 

La pianta adorna di vermiglie rose 

Di Chiara Rosa esprime il nome, il volte 

Non gia, ne quelle labbra si vezzose. 

Na konac pake objeda, dize casu i nazdravlja 
svecarici „con un distico in stile bernescho" : 

Al fine del gran pranzo 

Beve, e grida un Abbate di Dalmazia 

Evviva la Contessa di Lusazia. 



Ovakoviugodni casovi bijahu za Bo§kovica pra- 
vom okrepom, iza naporna knjizevna rada, a poznato 
je, da je upravo tada stvarao gradju za svo] veliki 
zbornik znanstvenih radnja, kojima joSte pod konac 
zivota zadivljuje uceni svijet. 

Svjezi pak ladanjski zrak popravio mu je pore- 
meceno zdravlje u toliko, da se sam hvali izvrsnim 
svojim izgledom, dolikujuci covjeku od malo preka 
pedeset Ijeta, dok je on — kako veli — vec prevalia 
sedamdesetu godinu. 

Izvanrednom okretnoscu upravlja neprestano iz Ponta 

7 



— 98 — 

mnozinu pisama svojim prijateljima, koja su za pravo 
potpune rasprave o strukovnim pitanjima, koja ga za- 
nimaju. Rodnom Dubrovniku, kojem poklanja svoju 
Ijubav i svoje sile do zadnjeg daha, salje redovite 
izvjestaje. Vo^vodi Zaveru za volju, vodi vrlo opsirno 
dopisivanje, nakanom, da putem uglednih i mocnih svojih 
prijatelja izhodi imenovanje za kardinala, Dominiku 
Spinucci-u biskupu Macerate, blizom rodjaku vojvode, 
„prelato il piu rispettabile insieme e il piu amabile, di 
quanti ne ho conosciuto". 

Raduje se Barruelovom franceskom prievodu svog 
djela, sto pod naslovom „Les eclipses" g. 1779. izadje 
u Parizu i gdje mu se nadaje prilika u pjesnickoj posveti 
kralju uz iskaze zahvalnosti, spomenuti i Dubrovnik, 
koji je upravo BoSkovicevim posredovanjem bio sklopio 
trgovacki ugovor s Franceskom. 

God. 1782. izdaje tiskom nepoznati nam dosele 
pjesmotvor, prigodom rodjenja kraijevskog princa, a u 
isto se vrijeme sprema na put u Italiju, gdje kani izdati 
mnogobrojne svoje netiskane radnje. 

U jeseni iste godine, posjecuje po zadnji put Pont- 
sur-Seine, te se oprasta ljub''znih gospodara, a skoro 
zatim nalazi se opet u Italiji. 



Boskovic nije se nikada vise, kako mu to bijase 
zelja i nakana, vratio u Francesku. On ostade u Italiji, 
te god. 1787. tjelesno i dusevno srvan, ispusti veliku 
dusu svoju. 

Vrlih svojih prijatelja u Franccskoj, a medju njima 
napose vojvode Zavera i njegove porodice, vazda se 
je rado sje(5ao, te iste u svojim listovima cesto spo- 
minjao. 

Zasluzni rad naseg zemljaka na polju astronomije 
i fizike i poslije Citavog jednog stoljeda pocitanjem i 
priznanjem se spominje, po cijelom naobrazenom svijetu. 



- 99 - 

a odlicnim upravo naSinom napose u Franceskoj,' ne 
govorec o torn, kojim ponosom ga svojim nazivaju 
Hrvatska, gdje je ugledao svjetlo dana, i Italija, gdje 
je sproveo veliki dio svog zivota, te stvarao i izdavao 
najglavnija svoja djela. 

Vojvoda Zaver ostavi god. 1790. Francesku, kada 
mu se rovolucionarni pokret prikaze pogibeljnim za 
daljni njegov boravak. Odlazak slijedio je tako naglo, 
da si tek uzese vremena, ponijeti sobom blagajnu i 
najdragocjeniji nakit, docim bogato pokuctvo, knjiznica 
i arkiv uz dvorac Pont-sur-Seine i ostale nepokretnosti, 
postade svojinom drzavne vlasti, te budu 3. floreala 
godine VI. (1798.) konfiscirane. 

Na svom dobru Zabeltitz u Saksonskoj, kamo se 
bijase zaklonio, umre vojvoda godine 1806., dok mu 
se je supruga grofinja Chiara jo§te god. 1791. preselila 
na drugi svijet. 

Divni Pont-sur-Seine bje na javnoj drazbi prodan, 
a god. 1814. po cetama* princa virtember§kog zapaljen 
i posve razoren. 



' Vidi : Evelin F. Quid de rebus vel corporeis vel incorpo- 
reis senserit Boscowich. Paris, 1880. 
Vienac, 1901. 



Versi fatti dair Abb. Ruggiero Bosco- 
vich in Settembre del 1777. 



luesti versi furono fatti nella magnifica villa di S. 
^ A. R. il Principe Saverio di Sassonia, che vi risiede 
col titolo di conte di Lusazia accanto alia citta Pont 
sur Seine, di cui e Signore. In detto mese a 12 occorre 
la festa della Signora Contessa sua moglie, che si chiama 
Chiara Rosa, ed a 30 il giorno suo natalizio ; a 26 viene 
la nascita del Principe, che in quell' anno era partito per 
Strasburg per trovarvisi a 20 alia solenne traslazione 
del Corpo del Maresciallo di Sassonia nel nuovo magni- 
fico Mausoleo lo stesso era il giorno del suo secondo 
nome, e del nome del primo de due loro figli, ed il 
secondo per nome Giuseppe finiva in uno di quel giorni 
li 10 anni vi sono due distici per questi due figli e gli 
altri versi furono fatti all' occasione delle due magni- 
fiche feste, che il Principe dette per li sudetti giorni 
solenni della Signora, e all' occasione del giorno nata- 
lizio di esso, al quale furono mandati a Strasburg co' 
complimenti di tutta la numerosa figliolanza della Si- 
gnora, e di altre Persone attaccate alia Casa del mede- 
simo Principe. 

La Signora sposata da lui leggitimamente in Dresda, 
quando era Reggente di Sassonia nel minorita del nipote, 
ma privatamente si era chiamata Contessa Spinucci fino 
alia prima festa de 12, e aveva la Livrea sua partico- 
lare ; in quel giorno il Principe le fece prendere il nome 
di Contessa di Lusazia, e la Livrea sua commune per li 



— 101 — 

suoi servitori, facendo negli emblemi della festa in teatro 
e in tavola mettere la cifra C. L. Contessa di Lusazia, 
invece di C. S. Contessa Spinucci, che si era adoprata 
fino allora in simili sue feste, cioche fii una specie di 
pubblica dichiarazione del matrimonio, che si sapeva da 
tutti essere legitime, ma non vi era stata formalita di 
pubblicazione : a questa mutazione di nome sono allu- 
sivi alcuni de seguenti versi. Nel giorno natalizio di 
essa le regalo un bel Sigillo d' oro, in cui sotto una 
corona chiusa vi sono inquartate le armi del Principe, 
e di casa Spinucci. A questo Sigillo sono allusivi altri 
versi appartenenti alia seconda festa, e ve ne sono alcuni, 
che hanno servito per iscrizioni accanto ad alcune de- 
corazioni messe nel giardino, ed allusive alio stesso 
argomento, e al nome di Chiara Rosa. 

Ne versi mandati al Principe si allude alia solenne 
funzione della nuova inumagione del Maresciallo di 
Sassonia. Vi sono due distici fatti all' improviso in 
Tavola il di di S. Luigi, essendo venuto un trionfo di 
dolci, e fiori con una cima in un ovato da una parte la 
Lettera X. iniziale del nome Xavier e dall' altra Vive. 
Le due feste per la Signora riuscirono magnifiche in 
teatro, in giardino in tavola di 50 coperti ciascuna volta 
con abbondanza e sceltezza, e con gran quantita di 
Porcellane di Sassonia, valutate a pii!i di 15 mila Zecchini. 
Nella festa delli 30 ballando essa con estrema sveltezza, 
leggiardia fia pure fatto dallo stesso Autore un distico, 
e al fine di una gran Collazione della matina in giardino 
e al fine della Tavola, per far piii impressione nella 
fantasia del gran numero di Persone, che vi erano, face 
il Poeta risuonar il nome di Contessa di Lusazia in due 
distici Italiani Berneschi. 

Complimento da presentarsi il di 12 
alia Contessa Madre della Figlia nata 
in Italia, mentre gli altri complimenti 
erano in francese. 



— 102 — 

* 

Mia dolce genetrice, il fausto giorno 
Diede del tuo bel nome: al sacro fonte 
Tel diero i Numi, e 1' addattaro al merto. 
II chiaro sangue, e mille pregi illustri 
Brillanti in Fronte i homi e le maniere 
Gentili, e il cuor d' ogni virtude adorno. 
Chiara ti fero, un Prence invitto Eroe, 
Ti vide, t' ammiro, preso ti elesse 
Sposa degna di se la man ti porse 
Prence Regal, che il patrio regno oppresso 
Reggea tendendo al suo splendor primiero 
Felice me! che veggo in me trasfuso 
II bel chiaror de lumtnosi raggi. 

Per r abbandono del nome Spinucci il giorno di 
S. Chiara. (La Signora ha ambi i nomi Chiara Rosa.) 
Spinucciam obliti, Claramque Rosam que canemus 
Clara viro, spinis et sine es ore rosa 

Traduzione. 
Non piu Spinuccia, e Chiara, e Rosa il canto 
Mio ti dir^: di Chiara al regio Sposo, 
Di rosa a! volto hai senza spine il vanto. 

Per accompagnare il regalo, che le faceva il Sig.^ 
Ciambellano Jurkoski di una bella Madonna in miniatura 
datagli in dono dal P. Ricci ultimo Generale della estinta 
Compagnia di Gesii egli voleva espresso questo istesso. 

Accetta il sacro don, o pia Contessa 
Mel die, chi pien di merto ancor reggea 
La truppa di Gesu al fin oppressa. 

Pel giorno natalizio del Principe ito alia traslazione 

del Corpo del Maresciallo di Sassonia. 

Adventante die, que te sub luminis auras 

Extulit, o Princeps, carmina quisque parat 

Haerebam incertus, namque est nimis ampla canenti. 

Materies : inopem copia tanta facit. 

Cum subito ex alto Pindi se vertice Phoebus 

Hue tulit, et tales edidit ore sonos, 

Nonne vides ? tumulo heroem dum Gallia condit 

Saxonidem ; pectus percutit, ora rigat. 



103 



Die age: quid iacrimas, quid, Gallia fundis inanes? 

Jacturam reparat laetior ecce dies. 

Saxonides libi vivit adhuc fortissimus alter, 

Et longo sospes tempore vivet adhuc. 

En oUi post lustra novem jam tertius annus 

Incipit: ecce dies annua fausta redit; 

Atque alias decies denas promittit Appollo : 

Dum cano, fatidica personat ipse lyra. 

Nunc tibi tranquillos servat pax aurea fines : 

Nemo audet regnis bella movere tuis. 

Ast iterum si te male cautas provocet hostis; 

Hie referet palmas, ceu tolit ille novas: 

Nee solus: gemina ducet cum prole triumphos: 

Pars crescit magno natus uterque Patri. 

Sic ait, et rutilo se curru attulit in auras: 

Ipse cano: tremulis sequana plaudit aquis. 

Traduzione. 

Mentre si appressa il giorno fortunato 
In cui, Prence Regal, 1' augusta Madre 
Ti die la lace; ogniun prepaia i carmi, 
11 mio pensier sospeso, e taciturno 
Nulla mi suggeriva : 1' argomento. 
E troppo vasto, e le dovizie stesse 
Povero mi rendean colla gran coppia 
Quando in un tratto su dall' alta cima 
Del Pindo distaccossi, e qua ne venne 
11 biondo nume ispirator de vati. 
Mi scosse m' infiamiiio con tali accenti. 
Non vedi? mentre in urna maestosa 
Con gran pompa regal le gelide ossa 
Del suo Sasson Eroe ripon la Gallia; 
Pereuote il petto, e versa a fiumi il pianto. 
Dille: che fai? che piangi ? un di piu lieto 
Arriva e ti compensa i danni antichi, 
Sassone per un altro Eroe illustre 
Per te vive tuttor vivra lunghi anni, 
Prospero sempre e sano e vigoroso 
Compiti ha nove lustri e gia si avvanza 
Dello anno terzo il primo di felice 
Da celebrar con annuo stil festivo. 
Cento altri Febo ne promette, e metre 
lo sciolgo al canto il labbro, egli la eetra, 



— 104 — 

Cetra d' ogni destin nuncia verace 

Fa risuonar, e d^ il vigor a' carmi 

Or di pace tranquilla in sen, sicuro 

Riposa ogni tuo lido: alcun non osa 

Turbar coll' armi i campi tuoi felici. 

Ma se taluno sconsigliato e folle 

Ardisca provocarti, ecco 1' Eroe 

Che di palme mietute al par dell' altro 

La destra t' empira la fronte altera 

Ti cingera di sempre verdi allori 

Ne le vedrai sul cocchio trionfale 

Solo tornar dalle subblimi imprese, 

Al fianco avra la doppia prole : cresce 

Pari al gran Padre, e 1' uno, e 1' altro figlio. 

Si disse Febo, e sul brillante cocchio 

Veloce s' inalzo. Jo canto : applaude 

Senna gentil col tremolio dell' onda. 

Al Sig.: Luigino primogenito pel nome di S. Luigi 
nome pure del Re, e secondo nome del Principe. 

Nomen habes Regis, magni et, Ludovice, Parentis : 
Scilicet et Regi par eris, atque Patri. 

Al Sig. : Giuseppino altro figlio il giorno in cui corn- 
pi va 10 anni 

En decimus, Josephe, tibi bene desinit annus 
Sic decies decimus desinat opto tibi. 

II Giorno natalizio del Principe venendo in Tavola 
una piramide con de' dolci, e fiori, e in cima un ovato 
colla lettera X da una parte, e V I V E dall' altra. 

Crustula blanda super, Princeps, florumque corollas 
Nominis erigitur littera prima tui: 
Vive, retro est scriptum : centenos vive per annus 
Dulcior his, Princeps, floridiorque simul. 

Alia Signora Contessa il giorno della sua nascita, 
€ nome secondo pel regalo dell' anello colle armi in- 
quartate. 

Quam rutilat geminos prebens obtutibus orbes 

Artifici moles aurea sculpta manu ! 

Pars aquilas, equitesque ostentat dex stera binos, 



— 105 — 

Levam aquilam, et spinam, sidera terna, rosam 
Sarmatici agnosco notissima stemmata regni, 
Spinucc^ et gentis stemmata juncta simul, 
Hec pro natali festo, pro nomine sacro 
Dat sponse Princeps grandia dona sue: 
Sarmatidam Princeps Regum gnatusque, neposque 
Saxonce Princeps gloria magna domus, 
Qui clarum a factis, atque a virtutibus altis 
Plusquam Regali a sanguine nomen habet. 
Accipe et o! longos, felix matrona, per annos 
Appone hec chartis Regia signa tries. 
Quod decus hinc capiet tua littera missa per orbem. 
Quale novum o! veteris pignus amoris habes. 

Traduzione. 
Come brillano inchiusi in aureo cerchio 
A destra due Re d' augelli, e due guerrieri 
Pronti sui suoi destrier a grandi imprese, 
Ed in un altro incise alia sinistra 
Con un aquila pur, una gentile 
Spina, una rosa, e tre lucenti stelle, 
Delia Sarmazia 1' armi io ben lavviso 
Che air armi illustri de' Spinucci Eroi 
Industre man congiunse. E questi il grande, 
II d^no prezioso; che presenta 
Pel di natal, e pel festivo giorno 
Del secondo suo nome in oggi il Prence 
Al amata sua sposa; il Prence invitto 
Di due Sarmati Re figlio, e nipote 
E de Sassoni duci alto germoglio. 
Per le grandi virtudi, e grandi imprese 
Illustre piu che pel suo Regio sangue. 
Ah prendi, e fa, che le Regali impronte 
Per langa serie di felici lustri 
Fregino fortunate le tue carte. 
O quanto onor i pieghi tuoi n' avranno 
Scorrendo pel gran Mondo! O quale or nuovo 
Ricevi pegno dell' amor antico! 

Iscrizioni pel giardinetto. 
Sotto due catelloni, su quali vi erano due colombe 
per uno, che si baciavano. 

Cetris aves veneris junctos: sic corda animosque 



— 106 — 

Nominaque, et dulcis stemmata junxit Hymen 
Come qui mid due Colombe unite 
Cosi sappi i due cor congiunti, e i nomi 
Pel nodo marital, e le armi avite. 

Sopra un alberetto pieno di rose finte allusivo al 
nome di Rosa. 

Planta ornata rosis nomen Clar^que Roseque 
Exprimit: ora genos non satis ilia refert. 

La pianta adorna di vermiglie rose 

Di Chiara Rosa esprime il nome; il volto 

Non gia, ne quelle labbra si vezzose 

Complimento di un Uffiziale messo in un distico 
appena fatto da esso in prosa. 

Si quam noster amor, tarn sit tua vita superstes ; 
Numquam oberit vit^ Parca inimica tue. 

Sull' agilita del ballo della Signora. 

Talis nuc saltat, qualem alta vierna puellam, 
Qualem Uresda olim vidit, et obstupuit. 



Complimenti in stile Bernesco. 

Al fine della gran collazione in giardino, 
Ogniun ha gia la panza sua ben sazia 
Evvi'va la Contessa di Lusazia 

Al fine del gran pranzo 

Beve, e grida un Abbate di Dalmazia 

Evviva la Contessa di Lusazia. 



0^ 



pustolovu Stjepanu Zanovicu, 
Budvaninu. 



I. 

,^a skrajnem jugu Dalmacije, u gradiciu Budvi, ziv- 
'^^^ Ijase u osamnaestom stoljecu sitnic^ar Antun Za- 
novic i supruga mu Franjica rogjena Markovic. Oko 
polovice vijeka oslobodi se Antun onih tijesnih prilika 
i preseli se u Mletke, gdje proboravi kojih petnaest 
godina, na oko zabavljen trgovackim poslovima, u istinu 
pak kao strastven hazardista, pri cem stece — po sa- 
vremenim vijestima — velikih dobitaka. 

Antun Zanovic ne bijase osamljen u onom svom 
necistom zanatu. Venecija izdisala je tada u vazduhu 
besvjesnosti i polagana propadanja, a javne igracnice 
bijahu vazda pune sto domace djece zedne zabave i 
novaca, §to stranih pustolova i propalica. Nesto prije 
godine 1770. bude Antun Zanovic radi prijevarne igre 
izagnan iz MIetaka, odakle se opet vrati u Budvu. Na- 
savsi se sada u povoljnim imovinskim prilikama, ulozi 
jedan dio svog imetka u nepokretni posjed u Budvi i 
u Pastrovicima, a svoja dva starija sina, Primislava i 
Stjepana, koji se bijahu spremiii za vi§e nauke u nekom 
mletackom katolickom kolegiju, posla na sveuciliste u 
Padovu. Primislav imao se kasnije prikazati vojnickomu 
staiezu, dok Stjepanu namijenise da bude svecenikom. 

Stjepan se je rodio u Budvi dne 28. februara 1751., 
a bi krsten u tamosnjoj zupnoj crkvi sv. Ivana Krsti- 



108 



telja 28. jula iste godine, primiv§i ime Stjepan Hanibal.^ 
Krsni kum bio mu je: „I11'"° et Eccel'"*' Zorzi Balbi, 
Podesta di Budua", a kuma gospogja Apolonija Ivanis. 
Kako vidimo, sudbina obdari na§eg junaka pri prvom 
koraku u svijet vrlo zvucnim imenom i vanredno uglednim 
krsnim kumom u osobi samog nacelnika budvanskog, 
Mlecanina Balbija. 

Kada navrsivsi petnaestu svoju godinu Stjepan pogje 
u Padovu, bijase mladicem ncobicno bistra duha i laka 
shvatanja, a na sveucilistu u velike se okoristi znanjem. 
Marljivim uz to citanjem i proucavanjem staroklasickih, 
kao i novijih pjesnickih i filozofickih djela, u velike se 
obrazova i ugladi. Isticao se napokon vrlo simpatickom 
vanjstinom, okretnim ponasanjem, kao i rijetkim govor- 
nickim darom, sto mu je sve kasnije imalo olakoiiti 
onaj bezbroj drskih, a donekle i zenijalnih njegovih 
pustolovina. 

Za ratiije godine njegova zivota vrlo su mutnim 
vrelom vlastiti mu iskazi. U raznim evropskim zemljama, 
gdje se za svog vijeka pomolio Stjepan Zanovic, umio 
je on vazda svoju osobu prikazati u nekom tajanstve- 
nom svjetlu i zaodjenuti pla§tem nevina, od mocna i 
okrutna neprijatelja progonjena 5ovjeka. Napose volo 
je prikazivati Mlecane kao svoje progonitelje, a razlogom 
naznaci — protiv svake istine -- da mu se htjedose 
osvetiti radi njegovih junackih cina za oslobodjenje Crne 
Gore i Albanije ispod osmanlijskog i mletackog jarma. 
Tada razglasi, da je vec u svojoj sedamnaestoj godini 
bio vogjom hajducke cete u dalmatinskim gorama i kao 
lakova da ga u Mlecima osudise na smrt. Htjede pace 
ovjekovjeciti ona svoja nazovi mladenacka junastva i u 

' Supruzima Zanovic rodise se prije: Marko (1745.) Primi- 
slav (1747.) i Stjepan (1741), od kojih potonji nabrzo umre. Na 
ovim mucnim ispisima iz starog registra knjige rodjenih u zupi 
budvanskoj, zahvalit ml se je sto srdacnlje velecasnomu gospo- 
^iinu nadzupniku don Cirilu Rosicu u Budvi. 



— 109 - 

slid, sto je dodana jednomu njegovomu knjizevnomu 
izdanju („Pensees de Stiepan-Annibale. 1784."), a koja 
ga prikazuje pod naslovom .Stiepan . . . Combattant les 
Turcs, L'annee 1769.", sa britkom sabljom u desnici, a 
I na prsima nekim uresom u obliku zvijezde. 
f Katkada mu se svidjelo da se prikaze istovjetnim 
sa Stjepanom Maiim, laznim ruskim carem Petrom HI.,, 
koji u vrijeme vladike Save Petrovica II. osvanu god. 
1767. u Crnoj Gori i koji nakon sto je bio u istinu neko 
vrijeme gospodarom zemlje, poginu god. 1774. od uboj- 
nicke ruke Grka Casamugne, po odredbi skadarskog; 
pase Kara Mahmuda-Busatlije. 

Po Ljubicu zabiljezeno, meni u ostalom nepoznato 
Zanovicevo djelo: „Le fameux Pierre III, empereur de 
Russie, ou Stjepan-Mali, qui parut dans le duche de 
Montenegro, 1784.", imalo je mozda utvrditi besmislenu 
onu bajku, koju uz tolike druge njegove fantasticke 
iskaze i ocite lazi neki uze§e pod pravu istinu i zabi- 
Ijezise primjerice, da je Zanovic g. 1772. presao s ka- 
tolicke na grcko-istocnu vjeroispovijest, te bio izabran 
glavnim vojvodom crnogorskim, — da se je uspjesno 
ogledao na bojnom poiju sa ruskim marsaiom Rumjan- 
covom i mletackim generalom Wirtzburgom i da ga na- 
pokon Mlecani prisilise, te je morao bjezati iz zemlje i 
zakloniti se u Be5u.' 

Koliko se dade ustanoviti putovahu Stjepan i Pri- 
mislav Zanovic g. 1770. isprva zajedno Italijom, a tada 
— po raznim podacima — orobiSe u igri trgovca Si- 
monetija za 15.000 forinti, dok nekom Dalmatincu lukava 
izmamise daljnih 2000 forinti. Tada ih izagnase iz Mle- 
taka i oni proslijedise put juznih talijanskih pokrajina. 

U Firenci, gdje se desise godinu dana kasnije, upo« 

' Tako primjerice Eduard Van Biema u svojoj inace vrla 
lijepoj radnji: „Stiepan-Annibale, Prince d'Albanie. Un Aven- 
turier au XVIIIe siecle. Paris 1898^ koja sadrzaje gragju o Za- 
novicevu boravku u Holandiji. 



— 110 — 

2nase u krugovima lakoumne i rasipne mladezi devet- 
naestgodisnjeg engleskog lorda Linkolna i oplijenise ga 
pri kartanju za 28.000 cekina, sto u gotovu, sto u mje- 
nicama. Nije poznato u kolikoj je mjeri jedan ili drugi 
sudjelovao u tim prljavim poslovima, dok znademo, da 
je Primislav sam otisao u London i tamo unovcio mje- 
nice, primljene u pokrice gubitaka mladog lorda, koji 
je malo iza toga kao zrtva raskalasna zivota i umro. 
Mjeseca decembra god. 1771. budu zbog one famozne 
igre, koju biljezi u svojim memoarima i zloglasni Casa- 
nova kao ocevidac, a valjda radi inih prekrsaja, Primislav 
i Stjepan prognani iz Toskanske. 

Vazda spremni da se sto vise okoriste lakovjernoscu 
svojih bliznjih i da svoj zivot na tugji trosak sto udob- 
nije urede, nastavi§e tada Zanovici svoja putovanja, ne 
uvijek jednakim pravcem. Za Primislava znade se, da je 
putovao u vlastitoj ko5iji, sa krasnom mladom damom 
i pracen slugama. 

Desivsi se Primislav na povratku iz Engleske pro- 
lazno u Lionu, gdje ga bija§e dostigao Stjepan, znao 
je u tolikoj mjeri steci povjerenje tamosnje ugledne 
tvrdke Grenier, Aries i drugovi, kojima se predstavi 
kao grof (Conte Zannovich di Chiud), a svog brata 
kao pukovnika, te ovi trgovci pismeno preporucise „nji- 
hove ekselencije" trgovackoj kuci Chomel i Jordan u 
Amsterdamu, kad im se prohtjelo putovati u Holandiju. 

U decembru god. 1772. najavise se braca kod am- 
sterdamske tvrtke. Primislav zavede mlade i neiskusne 
one trgovce u toliko, te mu oni u dosta kratku roku 
izdadose na vjeresiju u novcima i draguljima oko 30.000 
forinii. Stjepan je ucestvovao pri torn tek nuzgredno, a 
nema sumnje, da je Primislav u tome intelektualni za- 
cetnik, a valjda i zavodnik svog mlagjeg brata, koji bi 
pod boljom rukom jamacno bio posao pravijim putem. 

A kada se otkrilo, da su mjenice, kao i druge 
novfane doznake, sto ih u pokrice trazbine izdade Pri- 



— Ill — 

mislav tvrci Chomel i Jordan, naprosto krivotvorene i 
bez svake vriednosti, drska varalica bijase vec u Hagu, 
gdje u zadnji cas vjesto izbjegnu uapsenju. Stjepan 
bijase megjutim jos prije isCeznuo i doskora osvanu 
— ako i prolazno — na sasma drugom i dostojnijem 
popristu. 

II. 

Na pocetku g. 1773. pojavlja se Stjepan Zanovic u 
Parizu i ostaje tamo do jeseni. Tadanji njegov prvi bo- 
ravak u metropoli francuskoj sacinjava njegovu prolaznu 
periodu u njegovu zivotu. U Parizu prikazuje se isklju- 
•^ivo pod svojim pravim imenom — s pridjevkom da- 
kako „conte" i sdodatkom nekog neodregjenog naslova 
akademika — krede se u odabranim krugovima pisaca 
i pjesnika, te izdaje knjizevne radnje, koje sacinjavaju 
svijetiu tocku u bespokojnu i zlosrecnu njegovu zivotu, 
pak su ujedno lijepim svjedocanstvom neospornih mu 
umnih sposobnosti. 

U svescidu njegovih sabranih literarnih i pjesnickih 
sastavaka, sto tada izagjoSe pod naslovom: „Opere 
Diverse Del Conte Stefano De Zannowich, Dalmatino, 
Accademico. Dedicate A! Signor Conte Antonio de Zan- 
nowich. (Tentanda via est, qua me quoque possim 
Tollere humo, Victorque virum volitare per ora.) Parigi, 
Presso F. A. Didot. M.DCC.LXXIII.", nalazi se naprvom 
mjestu sonet ispjevan u siavu pisca, gdje jc u prebujnim 
stihovima istaknuto, kako on svojim radom dokazuje, 
e i na pustu zalu uspjevaju „i Danti i Bembi, i Casa 
e i Torquati". (!) 

Predgovor piscev posvjedocuje vanrednu nacitanost 
i visok polet tadasnjeg 22-godisnjeg mladida. „Nema 
nista korisnijega, nego sve promozgati, a nista pra- 
vednijega, nego protusloviti svemu, sto ne moze da 
postoji pred svjetlom razuma" — veil u neobuzdanoj 
svojoj samosvijesti vjerni taj ucenik onodobnih mudro- 



- 112 - 

slova, koji bi htio na pragu zivota proniknuti pomocu 
filozofije u vjecne tajne Ijudske naravi, da pronagje 
lijeka svemu zlu na svijetu. Ipak uvigja, da i kraj tolikih. 
prouka covjek ostaje zagonetkom, njegovo b\6e tajnom, 
a zla sto ga tiste neizljecivima. 

On bi zelio, a i nastojace da stvori u knjizevnim 
svojim radnjama toliko zamamljivu sliku covjecanstva, 
e bi se i sam mogao osjedati srecnim, sto mu pripada. 
Uvjeren da ce po torn njegova djela biti utjehom cita- 
telja, zivjece zadovoljan sam sobom, kao prijatelj svojih 
bliznjih i kao koristan clan Ijudskoga drustva. — Ko- 
liko krasne misli i namjere u mladica njegovih godina, 
koje bi mogle da smire nas sud o proslim njegovim 
zabludama, budeci ujedno najbolje nade za buducnost! 

Jednakim nas osjecajima napunja njegovo pismo, 
prozeto lijepim i odabranim mislima, sto ga upravlja 
svomu ocu u Budvu o cdgoju mladezi, sa znacajnim 
francuskim stihom na celu: 

„Non, il ne faut, et mon coeur le confesse, 
Desesperer jamais de la jeunesse". 

U torn sastavku imade krasnih savjeta i mnogo 
zlatno zrnce moraine poduke. Ipak nas se preCudno 
kosnu iz njegova pera uzvisene rijeci: „Treba odabrati 
vodicem pravednost, a temeljem istinu, kao prve covjecje 
duznosti" — kada znademo, koliko je upravo on grijesio 
protiv ovih glavnih vrlina. 

Na svrsetku lista kicenim se rijecima sjeca daleke 
domovine i svoga roda, pa izrazava nadu, da ce se 
skoro povratiti u miran i ugodan zivot u ocev Ijetni- 
kovac u Babindonu (valjda Babindol predio u opcini 
budvanskoj). 

Uz „Razmatranja filozoficko-moralna", krcata zgod- 
nim citatima i uz pjesmu o dusi „(L' Anima"), prikazanu 
junackomu korzikanskomu rodoljubu Pasquale de Pao- 
liju, imade u knjizi pjesmotvor „I1 Solitario a! real parco 
di Versaglies", zanimljiv zbog posvete cuvenomu ze- 



113 



nevskomu velikanu Rousseau-u i zbog zarkih rljeci 
udivljenja, koje mu Zanovic upravlja u posveti i u do- 
danom sonetu. 

ZaHovic upoznao se sa Rousseauom, kada je taj 
pisac vec bio poodmakao u godinama, pa nakon burne 
proslosti u miru sprovagjao svoje stare dane u Parizu, 
Razna neugodna iskustva ucinise slavnog starca nepo- 
vjerljivim i ojagjenim samotnikom, koji je sa svijetom 
opcio koliko je samo manje mogao. 

Nema nikakove sumnje, da je Zanovic umio steci 
naklonost velikoga filozofa i da je trazio i primao nje- 
gove savjete. U tome nas potkrepljuju razni iskazi Za- 
novicevi, gdje odusevljeno govori o njihovu preugodnu 
saobradaju i gdje ga nazlva svojim uciteljem. (A Parigi 
finalmente J. J. Rosseau divenne il mio precettore.) 

Jos ne§to. U istoj svesci imade lijep Zanovicev ta- 
lijanski prevod Rousseauljeova „PigmaIiona". Ne usu- 
gjujem se dodu§e potvrditi istinitost dodana epigrama, 
gdje kano da sam Rousseau u toliko hvali lakocu sloga 
prevodioceva, da ga dize cak nad Ovidija i Horaca, nu 
sama cinjenica tog prevoda mogla je Zanovicu u veiike 
koristiti u ocima pjesnika, koga je toliko slavio. 

Ovidijeva prica o ciparskom kiparu Pigmalionu, 
koji stvori od bjelokosti kip djeviCanske Galateje, tako 
lijep, da se je silno zanesen i sam u njeg zaijubio, dok 
se umotvor kona5no ne pretvori u zivo bice, a bozica 
Afrodita biagoslovi njihovu Ijubav — posluziia je pod- 
logom Rousseauvoga pjesmotvora. Kasnije je skladao 
Rousseau i melodramaticku glazbenu pratnju ovomu 
svomu djelu, koje je i sam mnogo cijenio, a bilo mu je 
srcu priraslo kao spomen na ideainu Juliju u „Novoj 
Heloisi", o cem u jednom svom pismu veli: „ma Julie . . . 
cette image si tendre, dont je suis le Pygmalion". 

Kako je umio ugoditi svomu uzoru tim inako vrla 
uspjelim prevodom, tako nagje i u saobracaju sa dru- 
gim glasovitim muzevima tadanjeg francuskog literarnog 

8 



— 114 — 

svijeta pravi put, da zgodnim nacinom istakne svoju 
osobu. U pjesniCkoj poslanici poznatomu ucenjaku i iz- 
davacu velike enciklopedije D' Alembertu nada se taj 
„slavohlepni mladic sa obale Drine, iz ratoborne Dal- 
macije", da 6e mu biti sugjeno kretati se u onoj obitelji 
mudroslovaca i proslaviti se megju njima kao pjesnik. 
On se ved tada moze pohvaliti svojim dopisivanjem sa 
Voltairom, za cega ima potvrde u jednom pismu svi 
carskog knjizevnika Bonstettena povjesnicaru Miilleru. ' 

III. 

Znatni dugovi, radi kojih je imao odgovarati i pred 
sudom, a mozda takogjer i drugi nepoznati nam razlozi 
prisilise Zanovica, da u jeseni god. 1773. ostavi Pariz. 
Ako mu smjjemo vjerovati, namjeravao se tada vratiti 
u domovinu i probaviti neko vrieme u miru kod svoga 
roda. Sudbina protivna njegovim zeljama — kako sam 
veli — odluci drugacije. Pod konac godine bio je u Mi- 
lanu, gdje je izdao pod krivom naznakom „Ginevra 
1773.", drugi svezak sakupljenih svojih pjesnickiii sasta- 
vaka. („Poesie del Conte Stefano de Zannovich dalma- 
tino accademico ec. ec. Tomo secondo.) 

Veliki dio god. 1774. sprovede u Italiji. U Rimu 
zapleo se u neku skandaloznu aferu sajezuitima, sto je 
tada — po Zanovicevu navodu — prouzrocilo mnogo 
bruke. Napokon se u Napulju opet sastade sa bratom 
Primislavom, koji se bijase u Parizu od njega odijelio 
i tu se onda u novu obliku nastavi varanje, na racun 
amsterdamskih trgovaca Chomel i Jordana. 

Izmaknuvsi u svoje doba ovim dosta bezbriznim 
vjerovnicima, Primislavu bijase najglavnijom brigom, da 
ih kako umiri, uvjeravajuci ih u raznim svojim listovima 
uvijek nanovo, e ce se njihova trazbina — cim se uklone 
Jieke casovite zapreke — potpuno namiriti. Holandeska 
tvrtka dade se i opet zavesti, pace providi Primislava 
preporukama za neka talijanska mjesta. 



— 115 



1. ,„.._.__. 

^Hjkole Peovica, toboznjeg clana ugledne i bogate dal- 
^fatinske trgovacke kuce „ Nikola Peovic i drug", koja 
zeli zapodj&nuti trgovacke sveze sa Holandijom, te na- 
pose dalmatinske proizvode raspacavati na tamosnjim 
trzistima. Taj Peovic preuze kod Ciiomei i Jordana 
jamstvo za dugovinu „svog zemljaka Primisiava grofa 




Uh-' 



y^AbTRIOTTO D" ALB AVIE.| 




Stjepan Zanovic, Budvanin. 

Zanovica" i ujedno im najavi, da je opremio jedrenjacu 
„Minerva", krcatu dalmatinskim uljem i drugom robom. 
Kako je mogao da prilozi preporucno pismo mle- 
tackog diplomatskog zastupnika u Napulju, Cavallija, 
kojega Zanovici, na njegovu nesredu zavedose sljepa- 
J=ijom, predstavivsi mu siinu korist, sto ce proizaci iz 



— 116 — 

ovog zapocetog trgovackog prometa megju juznom Dal- 
macijom i Holandijom, dakako i u prilog materi zemlji 
— Veneciji, a pred kojim se iskazase svjedocbama du- 
brovackih konzula u Napulju i Jakinu, uspjeSe te nanovo 
ostetise amsterdamsku tvrtku za ovecu svotu novaca i 
]os za jednu dragocjenu posiljku dijamanata. 

Napokon se otkri ova besramna prevara. Prije svega 
ustanovilo se, da je lagja „ Minerva" plovila jedino u 
masti vrijedne brace i da je potvrda budvanskog na- 
celnika Contarenija, da je brod otplovio — bila naprosto 
krivotvorena. 

Pokus brace Zanovica, da podignu — navedavsi 
brodolom na otvorenu moru — znatan iznos, za kojeg 
bijahu osigurali fantasticku jedrenjacu, ne uspje, jer se 
jos na vrijeme odkrilo, da su svi spisi bill lazni. 

Nakon svega toga cini se, da su se Stjepan i Pri- 
mislav na neko vrijeme povukli u Budvu, te se odanle 
lacali razniii ponovnih pokusa, ne bi li ipak na temeiju 
osigurne isprave doSli do novaca, paCe otpravise u tu 
svrhu i dva svoja pouzdanika u Amsterdam, nu sve 
bez uspjeha. Neko vrijeme nema o toj stvari vise ni 
spomena, dok nakon vise godina — kako cemo posiije 
vidjeti, — ne uskrsnu opet na nov zivot. 

Primislav Zanovic malo zatim posve iScezava sa 
vidika. Imademo joste jednu vijest o njem (za koju 
blagodarim g. dru. M. pi. Resetaru u Becu), da je naime 
„vijece umoljeno" u Dubrovniku 24 jula 1776. zakljuciio 
izagnati iz Dubrovnika Primislava Zanovica i o tom iz- 
vijestiti njegova oca. Kasnije, vele, da je krenuo put 
Rusije, gdje je sjajno i raskosno zivio, dok ne prona- 
gjo§e taj izvor njegova blaga, uhvativSi ga pri patvo- 
renju ruskog novca. Osugjenu na sibirsku robiju, pro- 
mijenise osudu na tamnovanje u tvrgji Diinamiindi (kod 
Rige). Tamo da je na poziv zapovjednika, kojeg upo- 
zoriSe na nj, kao bivseg Sasnika mietacke vojske (?), 
rukovodio obranu tvrgjave protiv svedskog ratnog bro- 



— 117 — 

dovlja i prisilio ga na uzmak. Kako uopce — po do- 
brostivoj ubavijesti g. Alfreda lensena u Stockholmu — 
neke opsade od g. 1710. nije nikako ni bilo, romanticna 
ova pri^ovijest, koju i Wurzbach biljezi u svom bio- 
grafickom zborniku, kao i tvrdnja mu, da je zbog onog 
junackog Cina Primislav puSten na slobodu i kasnije u 
dalekoj Indiji naprasnom smrcu umro, ne mogu se uzeti 
pod istinu bez potanjih dokaza. 

IV. 

U tisini oceva doma, u onom od ostalog svijeta 
toliko udaljenom kraju, dozrela u Stjepana Zanovida 
misao, da pod zvuSnim knezevskim imenom, kao po- 
tomak slavnog arbanaskog junaka Jure Kastriote Sken- 
derbega, proputuje Evropom. 

Isprva drzao se grofovskog naslova, navodeci da 
mu pripada po ocu „knezu Antunu" i po povlasti, sto 
ju podijeli mletacka republika Pastrovidima, da zene od 
te loze, a udate za kojeg mietaCkog plemica, mogu upi- 
sati imena svojih sinova u „zlatnu knjigu". 

Ne znamo kako je Stjepan ovo protezao na sebe 
nu svakako je istina, da su se Zanovidi smatrali ple- 
midima i da su se neki ovog imena sluzili pridjevkom 
„kneza", a da nam nije poznato podrijetlo toga naslova. 
Neki Miroslav knez Zanovic izdao je pocetkom devet- 
naestog vijeka knjizicu „Misli i popjevke", a g. 1815. 
hrvatsko-talijanski prigodni pj^smotvor u slavu rogjen- 
dana Franje I. NeupuSfajuci se u potanja rodoslovna 
istrazivanja, svakako je izvan svake sumnje, da Stjepa- 
novo grofovstvo i knezevstvo (niti ne spominjudi zasad 
driige genealo§ke proizvode bujne njegove fantazije), 
bijaSe daleko izvan okvira jamacno vrlo Cedna plemstva 
ill starje§instva njegove porodice. 

Vremenom pocco je iznaSati mnijenja raznih ge- 
nealoga, koja je svakako on sam izmisljao, da po majci 
doista potjece od arbanaske knezevske ku(Je i da je je- 



- 118 — 

danaesti praunuk Skenderbegov. Najzad se bijase ta 
metarmofoza posve razvila, te odbacivsi vlastito svoje, 
kao i tolika druga imena, koja je poprimao u raznim 
prilikama, osvanu jednog dana kao Stjepan Hanibal 
knez od Albanije. (Stiepan Annibale prince d' Albanie.) 

Prvih je godina nastojao prikazati se putujucim fi- 
lozofom, zeleci da se upozna sa zivotom i obicajima 
raznih naroda i time usavrsi steceno znanje i objelodani 
svoja iskustva i opazanja u korist covjecanstva. 

Rijeci „postenje" i „krjepost" vazda su mu na 
ustima, i divni taj pustolov, koji zapada svaki cas u 
najvece opacine, neprestano ustaje u svojim spisima 
protiv Ijudskih zabluda i slaboca. Uz to ne propusta 
javljati svijetu i o plemenitosti i visokome umu svome 
i svoga roda. Kao klasican primjer neka posluzi ova 
njegova izreka, sto ju uvrsti na usta nekog Dubrovca- 
nina u jedno svoje izdanje; „Grof Stjepan Zanovic, sin 
kneza Antuna Zanovica-Cudskog iz Pastrovica, od bud- 
vanskog plemstva, biva kod nas, kao i po cijeloj Dal- 
maciji postovan kao muz vrlo ugledan i kao Voltaire 
svog naroda", a oca svoga spominje kao „uzor poste- 
nja, pravednosti i mudrosti", kao „savjetnika poglavara 
pokrajine" i napokon „najbogatijeg covjeka u zemlji-'. 

Takovim raspolozenjem duha pojavlja se g. 1775. 
u Be5u, po vlastitu navodu, u drustvu stanovitog proto- 
popa Nikole Davidovica. U Zanovicevim „Turskim listo- 
vima", kojima ce joste biti govora, imade opis Beca 
iz onog vremena, sa dosta zanimljivim podacima o ta- 
danjim beckim prilikama i uglednim osobama. Biljeske 
o carskom dvoru i caru |osipu II., o ministru Kaumtzu 
i o talijanskom pjesniku Metastasiu vrlo su zgodne, a 
nemanje i one o samome gradu i javnim uredbama. 
Treba spomenuti i njegovu primjedbu, da imade u Becu 
sva sila siromaha, jer bogatasi darivaju glazbeniku, pje- 
vacici ili plesacici stotinu cekina, a za stradalnicku kakvu 
obitelj nemaju ni pare. 



— 119 — 

Poznanstvo Zanovicevo sa velikim glazbotvorcem 
Gluckom, kojega toliko cesto spominje uz pridjevak 
„dunavskog Orfeja", pada svakako u ono doba. U svom 
djelcu *„Epitres et Chansonettes amoureuses (1779.)", 
biljezi Zanovic na str. 74. razgovor o muzici, kako veli 
— sa Gluckom. Ako smo voijni povjerovati mu, Gluck 
se je s njegova glazbenog dara i tankocutnog muzi- 
kalnog osjecanja toliko odusevio, da ga je prispodobio 
Memnonovu kipu, od kojeg se pod utjecajem suncanih 
trakova ragjahu melodije. 

Iz BeCa krenu Zanovic u Poljsku i Saksonsku, gdje 
ga izmjenice nalazimo na raznim mjestlma do sredine 
god. 1776. U Poljskoj stece prijateljstvo raznih uglednih 
osoba, napose u krugovima pristasa rodoljubne konfe- 
deracije, gdje je mnogo govorio o svom ugledu u Alba- 
niji i o vjernim svojim pristasama, vazda pripravnim 
da se na njegov mig late oruzja. Razmahao se i nekim 
svojim velikim imetkom i silnim dohocima i na temelju 
takovih pricanja izmamio gdjekojoj dobrocudnoj dusi i 
znatniju svotu novaca. Kartasku strast poljackog plemstva 
iscrpavao je takogjer izdasno u svoju korist. Poimence 
nagje u osobi velikog hetmana Litvanije, grofa Mihajla 
Kazimira Oginskog sklona i preko svake mjere veledusna 
prijatelja, koji ga je trajno primao iskrenim poljackim 
gostoprimstvom i mnogo za nj zrtvovao. 

Oginski bijase prava slika i prilika otmjenog po- 
ljackog „grandseigneura" stara kova i velik rodoljub. 
Godine 1771. stavi se na celo litavske konfederacije 
protiv Rusa, te morade nakon nesrednih bojeva ostaviti 
zemlju, kamo se vrati tek nakon pet godina. Visoko 
obrazovan, slovio je na daleko svojim znanjem i svojom 
Ijubavi spram knjizevnosti i umjetnosti, a bijase i sam 
majstorom u glazbi i vjestim risacem. Zasnovavsi i iz- 
gradivsi takozvani Oginskov kanal, sto spaja rijeke 
Dnjcpar i Njemen, a po tom Crno more sa istocnim, 
ovjekovjeCio je svoje ime za sva vremena. 



120 



U Slonimu, prekrasno uredjenom dvorcu grofa 
Oginskog, bija§e Zanovic cestim i rado vigjenim gostom. 
Od uglednih Poljaka, §to ih upoznade tamo i drugdje 
sirom zemlje, spominje grofa Wielskog, Ksavera Brzo- 
stovskog, kastelana Potockog i grofa Mihajla de Pac. 
— 2enski svijet vazda ga je vrlo volio, koliko radi 
otmjena i galantna ponasanja, toliko i radi casovita 
katkada izvjesna mu nehaja spram lijepog spola, §to je 
gdjekoje neiskusno zensko srce dovodilo u opasnost. 
Megju tolikim losim stranama njegova znacaja, istice se 
i cinjenica, da je vrlo Cesto svoju Ijubav poklanjao go- 
spogjama u dosta zrelim godinama. 

Mnogo su hvalili njegovo okretno druStveno pona- 
sanje i duhovite mu razgovore. Jednima je govorio o 
glazbenoj umjetnosti i o glumistu, sa drugima rasprav- 
Ijase dubokoumno o pjesnistvu i literaturi. Cinilo se, da 
sve grane Ijudskog znanja i umijeca bijahu predmetom 
njegovih prouka. Razmahao se dopisivanjem svojim sa 
Gluckom i Metastasiom, Voltairom i Rousseauom, Fri- 
drikom II., caricom ruskom Katarinom i s tolikim drugim 
na glasu licnostima. 

Sa mnogo simpatija govori o prijaznosti i dobroti 
nekih poljackih gospogja, s kojima se tada upoznao. 
Imenom navagja grofinjii Terezu Potocku, knjeginju Lu- 
bomirsku, grofinju Brzostovsku-Oginsku, a nekoj inace 
nepoznatoj nam mladoj Poljakinji prikazao je izlive svoje 
tankocutne duse, koje je objelodanio u knjizici „ Chan- 
sons amoureuses a Geltrude De Pologne. A la Haye (!), 
1779." To su talijanske i francuske lirske pjesmice, sa 
beskrajnima iskazima prenjeznih Ijubavnih osjecaja, oba- 
sjanih srebrnim tracima blijeda mjeseca i zaslagjenih 
milim pjevom slavujevim. 

Kada njegovi poljacki prijatelji valjda uvidise ill 
naslutise pravu istinu o osobi Zanovicevo], ugasnu na- 
pokon lazni njegov sjaj u ocima jednog djela prevarenih 



— 121 — 

^ostoprimaca, a on — ocutivsi kako mu se tlo odmice 
pod nogama — isCeznu zauvijek iz Poljske. 

Kasfiije, u njemaSkim zemljama, htjede i on da koju 
rece o jadnom politickom stanju Poljske, te u ono mutno 
i tuzno vrijeme iza prve diobe nesrecne one zemlje, 
izagje svojim djelcem: „Le destin politique de la Po- 
logne. Croja (!) 1778." (Takogjer pod naslovom: „L' Ho- 
roscope politique de la Pologne. Cetigne (!) 1779.") 

Tu se pisac dosta opsirno bavi beznadnim prili- 
kama Poljske i uplice u svoja razmatranja neosporive 
istine, nu koje u ono doba bijahu vet davno poznate i 
o kojima se 5esto razpravljalo u svakom pogledu. Biti 
ce dostatno, ako prenesem iz te knjige ovaj mali ulomak, 
da se vidi u kojem je smjeru napisana: „Vjerovati, da 
Va§a drzava jo§te obstoji, jer imadete zemljiste, kralja 
senat, vijede i visoke Vase castnike . . . bila bi pogrjeska 
i znacilo bi uzeti obsjenu pod istinu. Kada je cijelo 
drustvo razklimano, ona dalje ne obstoji i otkada je 
rijesena potpune neodvisnosti, nije vi§e gospodaricom 
svojih zakona. — $to se moze misliti o Poljskoj? Ne 
osjedate li u ovom trenutku, da niste ni§ta drugo nego 
pokrajinom tugje vlasti ? . . . ne uvigjate li, da je Vas 
kralj u istinu samo namjesnikom ruskih poslanika, koji 
vladaju u Varsavi?" Na koncu pakveli: „Poljska dijeli 
sudbinu najslavnijih naroda, koji poCese raspravljati o 
manama svojih vladavina tek onda, kada ve6 bijase 
prekasno naci im lijeka." 

Imade opravdana razloga, da se pripise Zanovicu 
i gadni pamflet protiv Poljaka, koji poput gotovo sviju 
njegovih izdanja izigje bez naznake imena, a nalazi se ko 
pridodatak nekim primjercima knjizice „L' Horoscope . . . 
de la Pologne", sa natpisom „ L' Orang-outang d' Europe, 
ou le Polonois tel qu'il est; ouvrage methodique qui a 
xemporte un prix d' Histoire naturelle en 1779". U torn 
besramnom istisku, koj nam prikazuje vrlo hrgjavu dusu 
^anovicevu, iznosi on — koji se je toliko dobra nauzio 



122 



megju Poljacima — u odvratnoj karikaturi sav privatni 
i javni zivot poljacki bas na najpodliji naCin. 

V. 

Pocev od jeseni god. 1775., desio se Zanovid neko 
vrijeme u Drazgjanima. Svoj dolazak opravdava time, 
sto se je ondje nadao sresti kneza Radzivila, palatina 
vilnanskog, koji ga nekada bijase posjetio u Dalmaciji, 
te uzivao gostoljublje njegovo i njegove obitelji. Knez 
Karlo Radzivil, o kojem se tu govori, bijase poznati 
protivnik kralja Stanisiava Poniatovskog i jedan od za- 
cetnika protiv toga kralja naperene litavske konfedera- 
cije. Zbog toga bi prognan i lisen svojih dobara, pa 
ostavi domovinu, i dogje g. 1774. iz Mletaka velikom 
pratnjom u Dubrovnik, imajudi uza se i tajnovitu pusto- 
lovku Tarakanovnu (samozvanku rusku cesarovnu Eli- 
zabetu).* — Tada valjda posjeti Radzivil i druga juzno- 
dalmatinska mjesta i mogase zaista biti casom i gost 
u Zanovica. 

Radzivilu, koj kasnije odabra Drazgjane svojim bo- 
ravistem, Zanovicev posjet nekako nije bio po dudi i 
on izmaknu sastanku, prepustivsi svojoj prijateljici gro- 
finji Brzostovsko], da primi neugodnog mu gosta, sto 
Zanovica vrlo razgnjevi i o cem se opetovano najo§trije 
izrazava u svojim pismima. 

Zanovic, provigjen joste iz Poljske dostatnim sred- 
stvima, zivio je isprva ugodno i bezbrizno u Drazgjanima 
i tu se osobito prisno sprijateljio s mladim grofom 
Wielohourskim, nedakom prije spomenute grofinje, a 
mnogo se je bavio i knjizevnim radom i literarnim do- 
pisivanjem. 

Svidjelo mu se, da se tada malo nasali svijetom, 
izdavsi nov svezak svojih pjesnickih i proznih sastavaka, 
kao svoju posmrcad. („Opere postume. Dresda, 1775.") 

' Vidi: Jirecek K. Poselstvi republiky dubrovnicke k ci- 
safovne Kataflne II. (1771.— 1775.) V Praze, 1893., na str. 52.-55. 



— 123 — 

Nije iskljuceno, da se je pod cudnom onom naznakom 
krila pi§ceva nakana, kako bi zastro proslost kao gustom 
koprendm i pripravio tlo za arbanasko knezevstvo. 

U vicentinskom listu „Giornale enciclopedico", imade 
paCe ve6 u februaru 1774. vijest o smrti Zanovicevoj^ 
koja ga je toboz snaSla u Kolonji, s dodatkom, koliko 
u5eni svijet mora zaliti gubitak toliko nadarenog i pre- 
rano umrlog pisca i pjesnika. 

„Opere postume" sadrzavaju razne pjesme, nekoliko 
filozofickim razmatranjima prozetih pisama ruskoj carici, 
Rousseauu, itd. i napokon kao najopsezniju cest knjige 
pismo pod imenom Avrama Levija, rabina sinagoge ca- 
rigradske, sa vrlo cudnovato i obijesno izrazenim mislima 
i nazorima o svijetu i Ijudima. 

Pod konac godine stize saksonsko] vladi, pismo 
njezina poslanika u Parizu (od 8. decembra 1775.), u 
kojem javlja, da se je u njegovoj prisutnosti izrazio 
mieta^ki poslanik na francuskom dvoru, Mocenigo, cuvsi 
o boravku stanovitog Barbandu (?) — Zanovica u Draz- 
gjanima, kako tog covjeka tamo zastaino ne bi trpjeii^ 
da su obavjesteni o njem i o njegovu znacaju; da su 
koliko Barbandu-Zanovie, toliko i njegov brat (Primislav) 
kartasi po zanatu i to od onih, koji umiju srecu na- 
vratiti po svojoj voiji i da bijahu zbog toga protjerani 
iz Mietaka. Nadalje upozoruje, da se Zanovici krivo 
isticu mletackim plemicima, te da ih ceka, budu li uhva- 
ceni u podrucju kojeg mletackog diplomatskog zastup- 
nika, zatvor i sudbeno izrucenje. 

Sadrzaj ove obavijesti priopcio se zvanicno Zano- 
vicu, te ga pozvase, da se opravda. On to uc^ini u 
jednom svom pismu na saksonskog ministra vanjskih 
posala grofa Sackena, koje u jezgri glasi ovako: 

S osobita pocitanja spram osobe gospodina ministra, 
koji po svom polozaju mora da je na cisto o stranim 
prido§licama, on dragovoijno izlaze povjest svoga zivota, 
makar i po posebnom filozofickom svom nacinu mislje- 



— 124 — 

nja vazda zeli ostati u skromnosti i ne voli se javno 
isticati (!). 

Doti5u(5i se raznih ranijih zgoda svoga zivota, pre- 
lazi na to, kako je dosao u Drazgjane, odakle zeli pu- 
tovati u Rusiju, da se tamo zajedno s vladikom crno- 
gorskim pokloni carici Katarini 11., od koje se lih radi 
njezina dobrotvorna duha nada izdasno] podpori, jer on 
— kako veli — nije nikada zudio za naslovom politi- 
cara, vec uvijek samo za onim filozofa i ucenjaka. 

To ga je imalo opravdati u ocima ministra, ' koga 
je hotio time uvjeriti, da i njegovo dopisivanje sa Fri- 
drikom 11., koje je toboz zapoceo joste u Dalmaciji, a 
sada u istom — literarnom smjeru — nastavljao, nema 
nikako politickog znacenja. U dokaz istine prilaze jedno 
pismo pruskoga kralja, koje je primio u Drazgjanima, da 
se vidi, koje je naravi njegova korespondencija sa „fi- 
lozofom u Sanssouciu". Ovo potonje spomenu, jer se 
bija§e rasprostranio glas, da je poiitickim agentom u 
pruskoj sluzbi, sto ipak nije niCim dokazano. 

Prelazeci na ,,osvade" Mocenigove, cini se, kao da 
mu nije ugodno baviti se njima, jer ih rjesava sasma 
nakratko, veleci, da ako se je koji Mlecic o njem nepo- 
voljno izrazio, bit de sto mu se htio osvetiti, jer ga je 
nekada napao u svojim „Dalmatinskim listovima".' 

Savladav§i srecno ovu casovitu neugodnost, mogao 
je Zanovic mirno boraviti u Drazgjanima, dok si izda- 
vanjem zloglasnih svojih „Turskih listova" ne naprti 
nova progonstva na legja. 

Izvorno talijansko izdanje, sto izadje u Drazgjanima 
pod krivom naznakom „Costantinopoli 1776." imade 
natpis: „Lettere Turche raccolte e stampate de Stiepan 
Pastor-vecchio". Kasnije bude knjiga prevedena ne fran- 
cuski (Lipsko 1777.) i na njemacki (Berlin 1777.), te 
pobudi osobito u Njemackoj najvecu senzaciju. 

' „Lettere Dalmatine", nepoznato i dosele nigdje spome- 
nuto izdanje Zanovicevo, kojega valjda ni nema. 



— 125 — 

U torn zborniku listova prestampana su mnoga Za- 
noviceva pisma, sto ih je on zbilja upravljao na razne 
ugledne licnosti, dok pretezniji dio Cine opisi i opazanja 
pisceva o mjestima i Ijudima, s kojima je dolazio u 
dodir prigodom svojih putovanja — sve to prepleteno 
licnim nazorima njegovim. Carici ruskoj Katarini 11., na- 
javlja u bombastickoj posveti, da dolazi u Petrograd i 
veli megju ostalim: „Iz najdivljeg kuta Evrope . . . do- 
lazim kao korilac opaCina i obracam se Tebi pokrovite- 
Ijici krjeposti. Masem zastavom istine, koja je posvuda 
omrazena i nalazi podpore i zaklona samo u Tvom 
krilu." 

Pro§avsi letimice dosta omasni svezak od malne 
300 strana, iskace poslanica poglavarima budvanskim, 
puna duhovite satire, gdje pisac na koncu izrazuje zelju, 
da ga zaborave kod rodnog zala i da ih nikada ne bi 
iiznemirivale vijesti iz daleka i toliko pokvarena svijeta,. 
u kojem se on nalazi. 

Mnogo se bavi vlastitom svojom osobom u pet- 
naestom pismu, isporegjujuc se glede svog bezocnog 
nacina pisanja sa zloglasnim Petrom Aretinom. Prozir- 
nom tendencijom nastoji da se prikaze sto zanimljiviji, 
iznasajuc sve ono sto svijet navodno o njem govori. 
Tako da ga jedni drze sinom bogata mletackog slasti- 
cara, drugi turskom uhodom, bivSim jezuitom ili sinom 
kardinala, dok oni koji misle, da ga najbolje poznadu, 
tvrde, da se u njem krije vladar crnogorski Stjepan Mali. 

Pri opisu Dubrovnika, sa vrlo zanimljivim podacima 
gradu i o unutarnjem ustroju republike, veli na jednom 
mjestu, da se je posjetivsi ponovno Dubrovnik mogao 
losvjedociti, kako su upravo DubrovCani pravi Dalma- 
tinci, to jest jedini, koji se u zemiji, kraj svih promjena^ 
mogose odrzati gospodarima vlastite volje. 

Kraj svega toga ne savjetuje nijednomu savremenu 
filozofu, da dogje u Dubrovnik, jer taj grad imade, kraj 
svoje rimokatolicko-apostolske vjeroispovijesti, svjetovnu 



— 126 — 

inkviziciju, koja je kruda od vjerske inkvizicije spanjolske. 
„Ipak ces naci u Dubrovniku i stotinu muzeva, koji o 
vjeri, kao i o drzavnickoj mudrosti, prosvijetljeno misle 
i sude." 

Hvaled Ijepotu grada, krasne palace, dobar odgoj 
gragjana, njegovanje znanosti i pothvatni trgovacki duh, 
prelazi i na dubrovacki krasni spol pa istice, da su 
gospogje umiljate i galantne poput samih Francuskinja, 
a sta joste vise vrijedi, u Ijubavi da su postojane i vjerne. 

Kao najvedi ures republike spominje poimence 
ugledne dubrovacke porodlce Orsato, Pucic, Ranjina, 
Faccenda, Bunic, Sorkocevic, Boskovic i Gundulic, a 
konacno bavi se uciteljima mladezi dubrovacke, bivsim 
Isusovcima, o kojima mu valja priznati — prem inace „te 
grobove covjecanstva" nikako ne voli — da su u Du- 
brovniku cedniji i uredniji, nego igdje po ostalom svijetu. 

Istaknut mi je joste posebno poglavlje o Veneciji, 
kao i pismo iz Lipskog, sa saijivim opisom tamo§njeg 
velikog vasara. U Lipskom upoznade se sa knezom 
Jablonovskim, vojvodom novogrodskim, kojemu prikazuje 
u knjizi neka razmatranja o besmrtnosti duse. Jablo- 
novski ostavio je radi nemira g. 1768. zauvijek svoju 
domovinu i stalno se nastanio u Lipskom, gdje je mnogo 
radio na prosvjetnom polju, izdavao razna djela na po- 
IjaCkom, latinskom i francuskom jeziku, a napose ute- 
meljio akademiju znanosti za unapregjivanje poljacke 
historije, politicke ekonomije, fizike i matematike, koja 
i danas joste postoji pod njegovim imenom. 

Gotovo sva ta pisma (imade ih na broju preko 
cetrdeset), dokazuju neobuzdanu cud i pretjeranost Za- 
novicevu, ali ujedno i vanrednu okretnost njegova duha. 
Svemu se ruga, sve ismjehiva i podvrgava jetkosti svog 
ostrog pera. Osobito zlo prolaze katolicki svecenici, a 
nemanje i sama glava rimske crkve. Ovo potonje, kao 
i razne biljeske o vladarskoj kud saksonskoj, u prvom 
xedu slika puna ironije, sto ju podaje o izbornom knezu 



— 127 — 

>(kasnijem kralju) Fridriku Augustu III., sklonu redar- 
^tvenu oblast, da ga izjuri iz Drazgjana i tako nam eto 
tog mladog filozofa opet na putovanju. 

O najblizem svom cilju nije valjda ni casak ko- 
lebao. le\\a ga vukia u Berlin. Tamo kraljevase na pri- 
jestolu pruskom Fridrik Veliki, a na glasu pokrovitelj 
i prijatelj Voltaira i Mirabeaua, onaj isti Fridrik, koji 
mu bijase pisao u Drazgjane i toliko laskavim nacinom 
blagodario na priposlatim knjizevnim sastavcima, koji 
se — kako se preuljudno izrazi — onako docekase, 
kako su po sjajnoj ucenosti svoga pisca i zavrijedili. 

VI. 

U Berlin stignu poSetkom jula godine 1776. Kao 
stranac iz gotovo nepoznata kraja Evrope, u neobicnoj 
i bogato uresenoj svojoj narodnoj nosnji, pobudi sve- 
opcu paznju. Zanovic sam pripovijeda, da su zene u 
Berlinu za njim gledale kao za kakovim medvjedom, a 
ni muskarci nijesu zaostajali za njima. 

Ved prvih dana nakon sto je prispio, a kasnije 
joste jedan ili dva puta, bude primljen u Postdamu po 
kralju Fridriku II. Ne znamo koliko je istine u prici, da 
se je Zanovic predstavio pruskomu kralju kao crno- 
gorski vojvoda i ujedno kao zakoniti nasljednik arba- 
naskog prijestola, te mu stavio na srce sudbinu Albanije. 
Utvrgjeno je naprotiv, da se Zanovic nije mogao pohva- 
liti osobitim kraljevim susretanjem, koji kano da je svojim 
pronicavim pogledom umah u pocetku u njem naslutio 
pustolova i varalicu. 

Dokazom sluzi nam izvjeStaj austrijskog poslanika 
u Berlinu, barona Van Swietena, koji dne 15. juna g. 
1776. javlja beCkomu dvoru o tome da je prispio Za- 
novic ovim karakteristicnim rijecima: „Es befindet sich 
hier ein Mensch, der sich bald fur einen Turken, bald 
fiir einen Befehlshaber der Montenegriner unter dem 
Namen Conte di Zanovich ausgibt und den allgemeinen 



— 128 — 

Gegenstand des Gespraches gemacht hat. Derselbe ist 
auch dem Konig vorgestellt worden, er hat sich aber 
keiner besonderen Aufnahme zu ruhmen ; allem Anscheine 
nach ist er ein blosser Avanturier, der auch als ein 
solcher und wegen Ausgabe gewisser Lettres Turques 
von Dresden bereits ist weggeschafft worden." 

Sto mu ne uspje u kralja, to on obilno nadoknadi 
u kraljeva nedaka, tadanjeg puskog nasljednika prijestola, 
a kasnijeg kralja Fridrika Vilima 11., u kojem nagje la- 
kovjerna prijatelja i zastitnika. 

Fridrik Vilim, izim vanredne svoje muzevne Ijepote,. 
daleko zaostajase za slavnim svojim stricem. Bijase co- 
vjek dosta cednih umnih sposobnosti, vanredne slaboce 
pram zenskog spola, sklon misticizmu i sujevjerju. 

Poznat je njegov mrski obiteljski zivot, a napose 
njegova dva morganaticka braka sa Vossovom i sa gro- 
finjom Donhoff, kao i njegov dugotrajni Ijubavni od- 
nosaj sa Enkovom. Kao princ imao se vazda boriti 
s nestasicom novaca i s velikim dugovima, sto ga me- 
gjutim u bezbriznom nacinu njegova zivota nije osobito 
smetalo. Fridrik Veliki nije ga pravo volio, a njega se 
i tice ona stavka u jednom kraljevom pismu Voltairu: 
„da imade Ijudi kojima vec predugo zivim, ... all ja 
nisam toliko usluzan, da njima za volju izceznem". 

Kao svjetlije tocke u znacaju Fridrika Vilima isticu 
se dobrocudnost, Ijubezan saobracaj sa podanicima, a na- 
pose njegova darezljivost, koja mu u svako doba pri- 
bavljase mnostvo, ako i ne uvijek najiskrenijih prijatelja 
i laskavaca. 

Saobracaj izmegj princa i Zanovica morao je biti 
odmah sprve vrlo intiman, jer u jednom pismu sakson- 
skog poslanika na pruskom dvoru mjeseca jula 1776., 
spominje se Zanovic i njegova audiencija na dvoru, sa 
dodatkom da je on redovitim gostom kod princeva stola. 
(„Er hatte eine Audienz bei Friedrich dem Grossen und 
speiste taglich bei dem Prinzen vom Preussen.") 



4 



— 129 — 

Zanovic je jamacno ubrzo upoznao princeve sla- 
bosti, te ih iscrpavao u svoje svrhe. Tastini Fridrika 
Vilima htjedose posluziti oni silni hvalospjevi u pjesmi 
i u prozi, sto izagjose ispod pera rjecita Dalmatinca, a 
kasnije jos u mnogim tiskanim izdanjima. 

potanjim prilikama njegova boravka u Berlinu 
malo se §to znade. Citavo to vrijeme druzio se je vrlo 
prisno sa naSljednikom prijestola, kretao se slobodno 
u njegovoj kuci, a pogovaralo se takogjer, da je uzivao 
i osobitu naklonost princese. U onom krugu citaSe Za- 
novic svoje pjesmotvore, isticuci se uz to vjestim ini- 
provizacijama i duhovitim razgovorima. Kad Fridrika 
Vilima ne bijase kod kuce ili kada se je desio pri vojsci, 
izmjenjivali su on i Zanovic vrlo srda^na pisma, od 
kojih ona nasljednikova iznose veliku simpatiju spram 
ovoga potukaca. Po naslovu „Mon prince" vidimo, da 
je Fridrik Vilim doista vjerovao u visoko knezevsko 
podrijetlo ovog smjelog pustolova. 

Cini se u ostalom, da je Zanovic imao pretrpjeti 
u Berlinu i dosta neugodnih Casova. U posveti prevoda 
„Tiirkische Briefe des Prinzen von Montenegro", veli 
princu Fridriku Vilimu, da mu je on bio jedinim vjernim 
prijateljem i u vrijeme, kada su drugi kao bijesna pseta 
na nj navaljivali. Kao dodatak tomu prevodu imade u 
izvornom izdanju pismo : „Schreiben des Verfassers der 
TUrkischen Briefe an Seine gnadigste Griechisch-Recht- 
glaubige Heiligkeit Sava Petrovich, Erzbischof und Me- 
tropolitan in Montenegro, Fiirsten von Zenta, und er- 
wahlten Nachfolger des Ivan Begh Cernowich", sa 
karakteristikom Fridrika Velikog i inih odliCnika berlin- 
skog dvora, kao i opisom berlinskih dojmova. Ujedno 
saopduje Njegovoj Svetosti, da ocekuje u Berlinu ruskog 
velikog kneza Pavla Petrovica, kojemu ce ispricati za- 
sluge slavnoga i hrabroga naroda crnogorskog i takogjer 
preporuciti mu i vlastitu svoju osobu. 
L U Berlinu izdade joste knjizicu „Poesie Barbaresche 

I 



130 



d' Osmano (1776.)", koja je iste godine prevedena i na 
njemacki jezik. Osim nekih penegirika imade tu kratka 
povjesna biljeska o Crnoj Gori, koja je vrlo dobro 
sastavljena. 

Veliki dugovi — kojima i ovdje, kraj svoje rasip- 
nosti nije mogao izbjegnuti — a napose trazbina tajnog 
savjetnika i cuvenog lijecnika Bayliusa, koji mu u vise 
navrata, a po toploj preporuci grofinje Brzostowske, 
pozajmi preko hiljadu lujdora, onemogucise Zanovicu 
daljni boravak u Berlinu, okle ga nestade negdje po- 
cetkom god. 1777. 

Nu uspomena na ono ugodno berlinsko doba, nije 
ga tako lako ostavila. Lutajud dalje po njemackim 
zemljama, misao mu se vazda nanovo vracala Berlinu 
i svomu visokorogjenomu prijatelju. 

Tada pod dojmom tog preugodnog spominjanja 
niknuse poznate Zanoviceve pateticke poslanice, uprav- 
Ijene pruskomu nasljedniku prijestola, gdje elegickim 
glasom, a u lijepoj formi, od nepravedna i neharna 
svijeta taj — toboze progonjeni arbanaski princ, pjeva 
svojim bolima i nedacama, u kojima mu je jedinim 
oslonom i zadnjom nadom prijateljstvo Fridrika Vilima. 

God. 1780. izigjose ove poslanice u vrlo krasnoj 
knjizi, gdje se uz talijanski izvornik nalaze takogjer i 
prevodi francuski i njemacki. U tom rijetkom izdanju, 
uresena je svaka pojedina strana ukusnim rubom, a do- 
dana je i Zanoviceva slika, koju sam ja dao snimiti za 
ovu moju radnju. Evo joj naslova: „Epitres Pathetiques 
Adressees A Frederic-Guillaume, Prince Royal De Prusse, 
Le Bien-Aime, Par L'Auteur De L'Horoscope Politique 
De La Pologne, Londres (Hamburg), 1780." 

Promijenjeno klasicno geslo ' na naslovnom listu : 
„Cantilenis infortunia sua Castriotto solatur", oznacuje 
Smjer tih Zanovicevih pjesmotvora, u kojima opetovano 
istice, da de sve protivstine sudbine rado podnasati, ako 
mu samo ostane privrzenost ditirampski opjevanog na- 
Sljednika prijestola : 



— 131 — 

E penso, se Guglielmo mi si conserva amico, 
E per me indifferente ogni destin nemico; 
Mi basta ch' ogni secolo mi creda il Tuo poeta, 
Che Tu fosti il mio Genio, e la mia sorte e lieta. 

U bujne svoje stihove, upleo je Zanovic i prikazu 
duha pradjeda svoga (!) — velikog junaka Skenderbega, 
koji ga tjesi i sokoli u te§koj zivotnoj borbi; nu prem 
u strahopocitanju i Ijubavi slusa casnu sjenu svoga 
davnoga rogjaka, imade ipak toliko praktiSna smisla, 
da radije trazi savjet svoga zivoga mecene: 

Ml il consiglio migli^r d' ogni consiglio 
E quel che vien da Te; perche sovente 
Un' amico e miglior ch' un buon parente. 

Zanovicu lebdio je, kako vidimo, pred oc^ima od- 
noSaj Fridrika IL prama Voltairu i drugim francuskim i 
talijanskim piscima, pa jama5no htjede se i on dovinuti 
sliCna polozaja u njegova nasljednika, pri 5em vlastitom 
svojom krivnjom ne uspje. Uzalud na koncu svoje knjige 
podsjeca princa na velikog mu strica, koji je toliko vi- 
soko umio cijeniti knjizevnost i pjesni§tvo i koji je po- 
hvalio i njegove pjesnicke proizvode — sve to bijase 
proslo u nepovrat, a pismo kralja Fridrika IL od 28. 
januara 1778. iz Potsdama na breslavskog guvernera 
pokazuje, da je Zanovic svoju ulogu u onim krajevima 
doigrao. Evo tih redaka: „Mein lieber General v. Tauent- 
zien. Ich habe Ursach zu vermuthen, dass ein gewisser 
Graf Zannowich, welcher sich auch dann und wann 
fur eine Art von Hospodar ausgiebet, bereits seit etlichen 
Jahren an den meisten Europaeischen Hoefen herumva- 
guiret und sich auch einige Zeit hier und in Berlin 
aufgehalten hat, nunmehr auch nach Breslau kommen 
durfte. SoUte er also wuerklich dort eintreffen, so will 
Ich, dass Ihr denselben unter dem Vorwand seiner zu 
Berlin hinterlassenen Schulden sofort arretiren und Mir 
davon zu weiterer Verfugung, Anzeige thun sollet. — 



— 132 — 

P. S. Sollte nicht gedachter Graf unter dem sich daselbst 
aufhaltenden Castriote d Albanie versteckt sein ?" 

VII. 

ono doba desio se Zanovic doista u Breslavi^ 
nu i ovajput umio je pravodobno umaknuti ocitoj po- 
gibli, Neko vrijeme zatim eno ga u Hamburgu i na 
drugim mjestima, gdje se bavi gotovo jedino izdavanjem 
raznih svojih knjizevnih radnja, koje donekle ved spo- 
menuh, dok mi je od ostalih joste istaknuti : 

„La Poesie et la Philosophic d*un Turc. A Alba- 
nopolis, 1779.", malen zbornik vec i prije izdanih, a tu 
nanovo stampanih pjesmotvora Zanovicevih. Zanimljiva 
je u to] zbirci pjesma o prilikama Dalmacije, Crne Gore 
i Albanije, gdje pla5e nad jadnim politickim prilikama 
domovine svoje, Jedini se Dubrovnik joste Slobodan dize 
nad razvalinama nekadanje dalmatinske veliCine: 

Non vedo che la libera 
Alma Citt^ Ragusa, 
Ch' in servitu si misera 
Oggi non sia confusa, 

te prorocanskim glasom opominje mudre i pothvatne 
DubrovSane, da budu na oprezu i da stoje oruzani protiv 
sile, koja prijeti od sjevernog orla, jer silnik ne ce po- 
stivati niti najsvetijih im prava. On — jadni ostanak 
propale slave (!) — uzalud tuguje nad tako zalosnim 
udesom svoga roda i polaze sve svoje nade u ratne 
pobjede nasljednika pruskog prijestola, koje da ce po- 
sluziti sveopcoj slobodi. 

Svoj pjesnicki dar je Zanovic osobito cijenio, jer 
na usta izdavaCa gornje knjige porucuje svijetu, da je 
upravo on jedini savremeni talijanski pjesnik, prem pri- 
pada, kako veli, sasma drugomu narodu. Usporegjujud 
umne svoje proizvode sa pjesmama ostalih tadanjih ta- 
lijanskih pjesnika, koji praznim i smijesnim „concetti"-ma 
grijese protiv svakog ukusa, zakljucuje, da njegov rad 



— 133 — 

Tia polju talijanske poezije u velike sluzi napretku i sa- 
vrsenosti te knjige (!). 

Kako ne marim da se potanje pozanimam preko- 
mjernom vlastitom hvalom Zanovicevom, prelazim na 
Tijegovo djelo, koje je izi§lo te iste godine: „Le grand 
Castriotto d'Albanie. Histoire. A Paris, 1779.", sa ki- 
ccnom i lijepom posvetom caru Josipu II., gdje se pisac 
usporegjuje sa Klearkom mitilenskim, koji Apolonu — 
caru nugja plodove svoga znanja, povjest krjeposti Sken- 
derbegovih. 

U samoj radnji nastoji Zanovic, da u okviru dosta 
sabita zivotopisa Skenderbegova istakne pogrjesku u 
Morerovom povjesniCkom zborniku, ' gdje je napomenut 
markiz de Saint-Ange, sto pade u bitci kod Pavije g. 
1525., kao zadnji potomak Skenderbegov. — Zanovic 
navagja kasnije njemu poznate potomke skadarskog ju- 
naka i uplice u svoje pricanje svu silu raznih imena, 
gdje dakako ne manjkaju ni Zanovici ni Markovid, — 
iipotrebljuje zgodu da osirie toliko zazorne mu MleCane 
- „les perfides Venitiens" — a na svrsetku, kujuc u 
2vijezde svoga junaka, klice: Kakav primjer kraljevima! 
Kolika duznost po onoga, koji je njegovim potomkom i 
povjesnidarom ! 

Dok je Zanovic ovako nastojao da steCe novih knji- 
zevnickih lovorika, ozivje nanovo u dalekim Mlecima 
usred sjajnih dvorana sudbene palace uspomena na pre- 
varu, sto ju poCini g. 1772. Primislav Zanovic pomocu 
^■svog brata Stjepana, na stetu tvrtke Chomel i Jordan u 
Amsterdamu. 

Prevareni trgovci ne mogavsi nikako pregorjeti onako 
znatna gubitka, obijali su neprestano i neumorno pragove 
vladinih ureda holandeskih, trazeci da vlada ozbiljno us- 
posreduje kod mletacke republike. Holandeski „Staten 
Generaaf" poprimiSe napokon tu stvar ostecenih svojih 
podanika kao vlastitu aferu i odlucno zatraziSe u Mle- 
cima, da se §teta naknadi i osude krivci, kojima ozna- 



134 



£i§e mletacke podanike bracu Zanovide i lakovjernog; 
Cavallija. 

Dne 25. augusta 1778. proglasi se u vijecu dvade- 
setipetorice opsirna osuda, kojom se Cavalli rjesava, a 
„otsutna mu, nu zakonitim naCinom pozvana braca Pri- 
mislav i Stjepan Zanovic iz Budve" osugjuju, i to: Pri- 
mislav kao glavni krivac na trajni izgon sa podruCja 
mletackog, za slucaj pak da ga se uhvati, na desetgo- 
disnju robiju u zeljezo okovanim nogama i sa „cartello 
di infamia" na prsima s oznakom imena i pocinjena 
zloCina. — Stjepana osudise, kao sukrivca, na desetgo- 
disnji progon, a uhvate li ga, na trogodisnju tamnicu. 

Istodobno izigje osuda stampom' i bi javno ogla- 
sena na stubama duzdeve palace, na mostu di Rialto, u 
Kotoru i u Budvi, tako da i kod rodnog zala odjeknuse 
cudne vijesti iz daleka svijeta o domacim onim sinovima. 
Kao nagradu da se uhvati Primislav raspisase 500 ce- 
kina, a za Stjepana 600 lira. U sluCaju da bi se vratili,, 
imalo se, gdjegod se pokazu, zvoniti u stranu i uopce 
sve uciniti, da se bud zivi bud mrtvi predadu u ruke 
pravde. Na koncu redaju se obicajne groznje protiv onih> 
koji bi ikojim naCinom pomagali osugjenike ili ih sa- 
krivali. 

Nu osuda se fakticno nije nikada izvrsila. Zanovici 
se ugibahu opasnomu mletackomu zemljistu, a time i 
domovini. Bez vlastita imetka ostade bespredmetnom r 
osuda na naknadu stete. Ona isprva toliko neznatna 
stvar privatno-trgovacke naravi pregje kasnije na polje 
beskrajnih diplomatickih rasprava. Posebni poslanik ho- 
landeski utjecao je osobno u Mlecima i uzalud se trudio 
da se trazbina, koja sa kamatima i troskovima bijase 
narasla na 300.000 forinti, prizna i isplati. 

A zamalo da ne dogje radi toga do rata megju 
obim repubiikama, holandeskom i mletackom. Holan- 

' csando e sentenza . . . contro Pritnislao e Stefano fratellt 
Zannovich. Venezia, Pinelli, (1778.). 



— 135 — 

deska ratna eskadra u sredozemnom moru dobi zapo- 
vijed da bude spremna, a ujedno izdadose razne od- 
redbe o mletackim brodovima, koji su lezali u holan- 
deskim lukama. 

Da se oCuva mir i da se otkloni rat, koji je u svojim 
poSljedicama mogao uzdrmati evropskim ravnotezjem, 
zauze se gotovo sva diplomacija, a napose posredovahu 
Josip II. i francuska vlada. Vaznije politicke zgode potis- 
nu§e napokon u nazadak taj spor holandesko-mletacki, 
kojemu po raznim podacima ostade joste traga u diplo- 
matskim spisima onih zemalja malne do pod konac sto- 
Ijeda, kada zbog zamasnih i sudbonosnih svjetskih dogo- 
gjaja obje republike izgubise svoj samostalni opstanak.' 

VIII. 

Cini se, da je gotovo nemoguce slijediti stope Za- 
novideve nakon njegova odiaska iz Pruske. U Zweibrti- 
ckenu dade god. 1779. ponovno razglasiti putem novina 
svoju smrt, a malo zatim pojavija se u Strassburgu, 
trazeci kao poijaCki bjegunac zaklona u dvorcu, sto ga 
bijase kralj francuski stavio na raspolaganje pristasama 
barske konfederacije. Pod najrazlicitijim imenima (Bellini, 
Crnovic, Babindon, Bonenski i t. d.) tumara Evropom: 
„katkada bijedan i nesredan, katkada bogat i ugledan, 
nu vazda eksentrican". 

Lutajuci od mjesta do mjesta i odabirudi ponajvi§e 
prijestonice njemackih vladara i vladarcica, kao i gradove 
visokog plemstva i crkvenih dostojanstvenika svojim pro- 
laznim boravisteifi, umio se ovaj potukac posvuda istak- 
nuti zvucnim imenima i kidenim posvetama svojih knji- 
zevnih izdanja. 

Nije se cuditi, da je Zanovid mogao tako dugo vo- 



' Vidi : Esposizione ragionata della contestazione . . . tra 
le due repubbliche di Venezia e di Olanda. (Venezia) 1785. Sup- 
plimento alia Esposizione. 1785. — Jonge, Nederlande en Venetie, 
s'Gravenhage, 1852., na str. 266.— 280. 



— 136 - 

diti i nastavljati svoj pustolovni zivot, ]er u dalekim 
onim danima parostroj i elektriCna zica joSte ne bijahu 
zblizili svijet, — vijesti su sporo dolazile, a sirile se jos 
sporije. Zanovicevoj odiseji ne bi, dakle, tako brzo kraja, 
i mi cemo opet sresti ovog novovjekog Proteja cas na 
jugu, cas pak na sjeveru, prije nego ga snagje neizbje- 
ziva katastrofa. 

Pod izlikom ucinjena zavjeta, u cednim haljinama 
pobozna prostenjara, krenu se pod imenom Warta put 
Rima. Nu njegova prividna bogobojaznost ne potraja 
nadugo. Upoznav§i u vjecnom gradu englesku kneginju 
Kingston, zaljubi se toboz strastveno u nju, te silom 
svojiii zarkiii Ijubavnih pisama kao i pricanjem svojih 
cudnovatih dozivljaja stece najzad srce ove prekomjerno 
bogate plemkinje. 

Elizabeta kneginja Kingston rodila se godine 1720., 
kao kcerka pukovnika Chudleigha. U mladosti bijase 
dvorskom gospogjom majke engleskog kralja Gjure III. 
Vanredno lijepa i duhovita imala je na dvoru mnogo 
vatrenih poklonika. U prvom braku udade se za kape- 
tana Herveya, kasnijeg grofa od Bristola, nu zamalo se 
od njega raspita i pogje opet u dvorsku siuzbu. 

Godine 1769. postade suprugom kneza Kingstona, 
a iza njegove brze smrti bastinicom ogromna imetka. 
Posto je neki rogjak pokojnog joj supruga optuzio radi 
bigamije, jer da se prva rastava braka nije valjano pro- 
vela, bude po gornjoj kuci parlamenta progiasena krivom 
i osugjena na zigosanje usijanim zeljezom na desnoj 
ruci, sto se inako obzirom na njezino visoko piemstvo 
nije izvelo. Oporuka sastavljena u njezinu korist bude 
progiasena pravovaljanom. Sluzec se imenom grofinje 
bristolske ostavi kneginja Englesku i zivljase otad u 
Rimu, Petrogradu ili na svome posjedu kod Fontaine- 
bleaua. 

Kada je Zanovic upoznao u Rimu, bijase kneginja 
na pragu svoje sezdesete godine. Sve se vijesti o njoj 



— 137 — 

slazu u tome, da i u ono visoko doba zivota joste ne 
bijahu pro§li u nje visoki tragovi nekadanje joj velike 
Ijepote. Ne znamo doduse koliko i sto joste preostade 
od tih „prelijepih i pravilnih crta divotna njena lica", 
da li sjaj njene „poput Ijiljana bijele puti" ne bijase vec 
nesto potamnio i Sto li to bija§e jos spasla od vitka i 
besprikorna stasa, nebesno-plavih oCiju i bujne tamno- 
smegje kose iz zlatnih dana slavne svoje mladosti. Nu 
uz sve to sacuvala je ova zena bistar um, svjezinu duha, 
umJljat i odabran nacin razgovora i — silno bogatstvo, 
ovo potonje jamacno bijase najglavnija privlacna moc 
po iskusnog mladog naseg filozofa. 

Kneginja je gojila spram Zanovida iskrene i trajne 
simpatije i ostala mu sklona u vjernu prijateljstvu sve 
do zadnjih Casova njegova zivota. Ona mu je ceslo po- 
magala i opetovano ga izbavljala iz neugodnih situacija, 
nu ujedno nije propustila a da Cesto ne upozori na hr- 
gjavi nacin njegova zivota. U prvo doba njihova poznan- 
stva pogovaralo se, da ce se kneginja udati za Zanovica, 
m\ u tome joj je smetala oporuka njenog pokojnog muza, 
Kad je pak rimsko redarstvo pronaSlo, ko li se to u 
istinu krije pod haljinama poboznog Warle, Zanovicu 
bilo se nanovo seliti u druge krajeve, te tako se ras- 
plinu i opet jedna od velikih nada njegova zivota. 

Kneginja je pak proslijedila u svojim putovanjima 
po evropejskim prijestonicama, okruzena velikim sjajem 
i posvuda primana vanrednim pocastima. Ona je do- 
pisivala i nadalje sa Zanovicem, s kojim se megjutim 
vise nikada ne sastade. Veledusno mu je oprostila neke 
zloporabe njezina imena pri dobavi novaca i uopde ga 
nikada ne zataja niti ne napusti. Ona je umrla godine 
1788., a njeno ime dogje joste jedanput u javnost, za- 
jedno sa imenom Zanovicevim, u djelu: „Histoire de la 
vie et des aventures de la duchesse de Kingston .... 
on a joint une notice sur Stefano Zannovich. Londres, 



- 138 — 

1789.", gdje imade na stranama 140. do 150. crtica o 
Zanovicu, zajedno sa njegovom slikom. 

IX. 

Pramaljeda godine 1780. pojavi se Zanovid, pod 
imenom Sarra Talbladas, u holandeskom gradu Gronin- 
genu. Putnim drugom bijase mu neki inace sasma ne- 
poznati „ Chevalier de Clairmorrant", koji doskora otpii- 
tova, ne namirivSi troSka, pa kada ni Zanovic nije mogao 
platiti stana ni hrane, dade ga gostionicar zatvoriti. 
Tekar nakon Cetvrt godine, posredovanjem i pomocu 
groninskog gradskog vijecnika Fockensa, dogje potukaS 
opet na slobodu. 

Fockensu bijahu povjerili nadzor nad gradskim 
uzama i tako se upoznade sa Zanovicem, koji svojim 
dirljivim prieanjima lako predobi ovog dobrocudnog 5o- 
vjeka. Fockens je tvrdo vjerovao u visoko podrijetlo i 
sjajnu buducnost ovoga arbanaskog princa, koji je tobo2 
zapao u casovite neprilike, pa drage volje namiri gostio- 
nicara Groenmanna, pace predujmi jo§ Zanovicu i putni 
trosak u Amsterdam. Kad ga maio zatim sluzbeno pro- 
maknuse, pripisao je to zagovoru svoga sticenika, koji 
se je — kako cemo viditi — u zgodan cas i opet sjetio 
svoga novoga prijatelja i izbavitelja. 

Dotaknuv§i se Amsterdama, gdje mu valjda stare 
nepodudne uspomene nedadose nadugo ostati, pogje 
preko Antverpena u belgijski grad Spaa, na glasu zbog 
svojih Ijekovitili voda, gdje se dulje vremena zadrzao 
pod imenom Babylon. Raznim ciganijama dogje tu na- 
novo do novaca, da ih u kartama i drukcije ubrzo opet 
rastepe. 

A kuda progjose ovi i toliki drugi novci ? Bez 
sumnje da ih je progutao onaj fini i eksentriCni nacin 
njegova zivota: neprestana putovanja u pratnji sekretara^ 
koji su ga gulili i ostavljali, nadalje tiskanje knjiga, sku- 
pocjena oprema, zlato i draguiji, koje je vrlo volio. Nje- 



- 139 — 

govi Ijubavni odnosi, koje je podrzavao u svim drug-.' 
tvenim slojevima, ne bijahu preskupi, jer se je u tome 
vazda pokazivao dosta skrtim. Neke njegove prijateljice 
pace su ga obiino opskrbljivale novcima, kao primjerice 
kneginja Kingston i neka u njega vrlo zaljubljena, pri- 
lifno zrela i sa tri kceri obdarena gospogja Sichtermans 
u Iddekingu (Nizozemska), koja mu je megju ostalim 
poklonila. kao uzdarje za njegovu sliku, vrlo dragocjenu 
sablju. Za slike vlastite svoje osobe, koje je dijelio na 
sve strane i kojih imade u raznim oblicima, takogjer je 
mnogo trosio. Osim slike koju iznesosmo i koja se istice 
jednostavnoscu i iijepom izradbom, imade i drugih sa 
ratnim i drugacijim emblemima, bogatim alegorickim ure- 
sima, kao i zvucnim natpisima.' 

Izracunalo se, da je taj covjek potroSio za svog zi- 
vota nekoliko milijuna franaka, a sam grof Oginski 
oznacio je svotu od gotovo jednog milijuna, koju mu je 
zrtvovao. — Neki osobito bujnom fantazijom nadareni 
Ijudi silom ustvrdise, da je Zanovid agenat isusovackog 
reda, pak da je glavni dio po njem sakupljenih novaca 
toboz propao u dzepove Jezuita. Nu to bijahu tek smi- 
jesne glasine. 

Za svog boravka u Belgiji upoznade se Zanovi(3 sa 
slavnim austrijskim marsalom, knezom de Ligne, o kojem 
veli njegov zivotopisac Thiirheim, da bijase „jedan od 
najhrabrijih i najsjajnijih svojedobnih vojnickih Casnika, 
na svim glavnim evropejskim dvorovima slavljeni grand- 
seigneur, pokrovitelj i zarki prijatelj znanosti i umjet- 
nosti . . . duhovit pisac i jedan od najzivahnijih umova 
svih vremena". 

Koliko je Zanovidu morao goditi saobracaj sa tako 
odiicnim muzem! Kolika slast za tog potukaca, da uziva 



' U hrvatskom zemaljskoni arkivu nalazi se takav portret 
Zanovicev takodjer i sa slobodozidarskim znakovima i natpisora 
„Baute Sagesse, forqe', na kojeg me dobrostivo upozori g. rav-? 
natelj Dr. Bojnifii(i. 



— 140 - 

gostoprimstvo u knezevu domu, u divnom dvorcu Bel- 
oeilu i usred lijepih i bujnih nasada, podno stoljetnih 
hrastova, gdje se je krijepio nakon svega sto je dozivio 
^— od Berlina do muCnog groninskog tamnovanja. 

Stara vremena sa svim onim odusevljenjem spram 
knjizevnosti i pjesnistva — opet ozivjese. Knez Ligne, 
tada u naponu muzevne snage (bijase mu 45 godina) 
radosno prigrli svog mladog gosta, koji mu je uz 5itavu 
kitu inih ugodnih prijatelja ozivljavao i Ijepsao ladanjsko 
boraviste. Tamo se nagje i grof d'Artois (kasniji Lju- 
devit XVIIL), da toboz potrazi Zanovica, u ime zajed- 
nicke im prijateljice knjeginje Kingston. 

Posto je sproveo dulje vremena u gradicu Athu, 
glavnom mjestu pokrajine hainautske, gdje je — kako 
kazu — sest mjeseci dan i noc lezao u krevetu, zabav- 
Ijen Sitanjem i razmisljavanjem, drugovao je preko pola 
godine u Beloeilu sa veledusnim knezom, koji ga sve 
vise zavoli, pace mu i prikaza jednu svoju pjesmicu. U 
krasnoj knjiznici knezevoj sprovede Zanovic mnogo 
ugodnih 5asova, a njegova malo zatim izabrana djeia 
(„Oeuvres choisies du prince Castriotto d'AIbanie. 1782."), 
nadalje u obliku razgovora megju grofom od Slonima 
(Oginskim) i Wartom (Zanovicem) napisano djelce „ Frag- 
ment d'un nouveau chapitre du Diabie boiteux, envoys 
de {'autre monde par Le Sage (1782)", kao i vrlo za- 
nimljive njegove misli i izreke („Pensees de Stiepan 
Annibale, Vieux-berger d'AIbanie. 1784.") bijahu plodom 
bezbrizna plandovanja u Athu i Beloeilu, 

Potonja knjizica i spoljasnjim oblikom potsjeda na 
eksentricnost pisca. Po starom obicaju krivo je ozna- 
ceno mjesto tiska, a ovajput citamo: „A Calicute For- 
teresse Du Nabab Hyder Haly". Megju ono preko 5e- 
tin* stotine §to kracih Sto duljih misli i izreka sakup- 
Ijenih u svesCicu, imade tu jos prili^an broj vrlo lijepih 
re5enica i zgodnih izrazaja zivotne mudrosti. Na torn 
polju znademo Zanovica odvajkada majstorom, samo Sto 



— 141 — 

vazda zapada u krupnu pogrjesku — drugima podaje 
najbolje savjete, a sam uvijek radi protivno. 

X. 

Pod konac god. 1783. nastadose poznate razmirice 
megju holandeskom vladom i Austrijom, radi preporne 
plovidbe na rijeci $eldi. Zanovfc, koji je u one vrijeme 
i na pocetku naredne godine, kuburio u Ltittichu u vrlo 
jadnim prilikama, poce iznenada razglasivati, da putuje 
u Bee, gdje ce se ponuditi caru Josipu II., da ustroji 
crnogorski vojni zbor od 10.000 momaka, koji bi imao 
sluziti u carevoj vojsci, a ujedno da de nastojati, e bi 
Crnu goru stavio pod austrijsko pokroviteljstvo. 

Preko Frankfurta, gdje se desio od marta do juna 
i gdje je mjenicom na ime kneginje Kingston pribavio 
nekoliko hiljada forinti, progje Ijeti g. 1784. u Bee. 

I ovajput pratila ga sjena njegova pradjeda, da mu 
u zgodnu casu od bude pomoci, pa Zanovid u njemaCkoj 
pjesmi: „An den Geist Castriottos des Grossen, genannt 
Skanderbeg" opet pu§ta maha svojoj velikoj tuzi nad 
jadima slavne nekada domovine Skenderbegove. Da se 
vidi, kako se je nas pjesnik divno bio sna§ao u svojoj 
ulozi, priop<Jujem ove znaCajne stihove: 

Seiner Abkunft voll. entfloh der Schande 
Einer nur, wie du am Geiste gross! 
Riss, Dir nachzuahmen, sich die Bande 
Des Tirannen von den Armen los, 

Einsam irrt er, ohne sein Verschulden, 
Durch die Welt mit heiterm Angesiclit; 
Unrecht und Verfolgung kann er dulden, 
Armuth dulden, Sklaverey nur nicht! 

a na svrsetku, videci se ved u duhu spasiteljem Albanijej 
klice : 

Bald, bald kommt in schweren Ungewittern, 
O Albania, ich seh ihn schon! 
Dein Erretter, sehe vor ihm zittern 
Schon die Pforten zum Tirannen-Thron. 



— 142 — 

Po izvje§ta]ima beCkog redarstva na cara Josipa 
il., od 7.-23. jula (u arkivu ministarstva unutarnjih 
posala u Becu), razabire se, da tada joste ne bijaSe u 
BeCu poznato pravo ime Zanovicevo i da se je sluzio 
imenima „knez Castrioto" i „Ivan Barisowitz". Stanovao 
je u „Matschakerhof''-u i mnogo se druzio sa nekim 
toboznjim mladim knezom Ligneom, koji — po nazoru 
policije ~ bijase istovjetan sa poznatom varalicom 
Khevenhiillerom. — Cesto je takogjer zalazio novSaru 
Preestinariju, a listove je primao, kako se u jednom od 
spomenutih izvjestaja veli, posredovanjem ruskog posla- 
nistva i pomocu onog sumnjivog mladog kneza Lignea. 

Najvaznija pak liCnost, s kojom se je Zanovid 
tada u Becu neprestano druzio i s kojim je htio da 
§to 5e§ce bude, bija§e crnogorski vladika Petar Petrovic, 
od god. 1782. nasljednik svoga strica vladike Save 
Petrovi(^a, koji preminu u Petrogradu. 

Petar Petrovic bijase u ono vrijeme odlucio putovati 
u Rusiju, da se tamo zavladiCi, nu ruski poslanik u 
Becu uskrati mu putnicu i tako ostade u Becu. U oktobru 
1784. god. bude dozvolom cara Josipa II. posvecen vla- 
dikom po metropoliti Putniku u Karlovcima, a tekar g. 
1786. opet se vrati u domovinu, da zasjedne vladicansku 
Stoiicu crnogorsku ^). 

Istodobno sa Petrovicem bio je tada u Be5u i putni 
fijegov drug i sekretar, Dubrovcanin opat Franjo Dolci- 
Vickovic (brat poznatog knjizevnika Seb. Dolcija). Taj 
vrlo okretni i umni muz bija§e nekada svecenikom u 
Perastu i Dubrovniku, a poslje vikarom crkve sv. Stjepana 
u Becu i generalnim vikarom crkve u Petropolju. Poz- 
nata je njegova vrlo zalosna sudbina, koju je opisao 
Marko Dragovid u svojoj radnji: Sud Crnogoraca nad 
katolickijem abatom Franciskom Dolci"^). 

Biti ce, da je Dolci tada naginjao Austriji, koja nije 

' Vidi: Milakovid D.: Historia Crne Gore. 

') Glasnik srp. dru§tva, sv. 55., na str. 283-295. 



143 



s vida pustala crnogorskih prilika, a u Rusiji i onako ne 
bijahu onaj cas skloni Crnoj Gori. Vec i prije poznate 
Vukasoviceve afere(1788.) imatragova raznim austrijsko- 
crnogorskim politickim doticajima. Sam Vukasovic pro- 
putova joste god. 1780. Crnu Goru, da upozna zemlju 
i narod. Nadalje imade iz te iste godine mletaCkih 
isprava, iz kojih proizlazi, da su tada neki Bozo Kame- 
narovic iz Dobrote i Nikola Datolic iz Budve, zajedno sa 
rogjacima prognanog Marka Zanovida^) i Davida Rada- 
novica iz Pastrovica, nastojali, da se crnogorski narod, 
sa onim iz mletaSke juzne Dalmacije, podloze austrij- 
skomu caru i da su ocekivali narocita izaslanika beckog 
dvora*). 

I sad eto pomoli se Zanovic u austrijskoj prije- 
stolnici, kao preteca onih raznih „grofova i knezeva 
od pustijeh sela", od kojih nam je jednog („grofa Di- 
mitriju Vujica") ocrtao prijespomenuti Dragovic, u svojim 
„Materijalima za istoriju Crne Gore"^). 

Cini se gotovo neponjatnim, kako se je Zanovid 
mogao usuditi, da cak i pred samim vladikom ustraje 
u svojoj ulozi kneza od Albanije. Da li se je pred njim 
isticao i toboznjim svojim visokim crnogorskim dosto- 
janstvima i svim onim, sto napisa u svom listu na 
cara Josipa IL, sto cu ga nize spomenuti, posve je 
sumnjivo, a rekao bih i sasma iskljuceno. 

Naprotiv biti ce, da je prevejani pustolov nastojao 
dovinuti se neke premoci nad skromnim i jednostavnim 
crnogorskim vladikom, a valjda se i nadao, da ce nje- 
govom pomoci uspjeti u stanovitim visokim austrijskim 
krugovima i tamo se docepati vecih svota novaca, bez 
obzira na ozbiljnost i izvedivost silnih svojih vojhiSkih 
osnova. Takova §ta izveo je nekoliko godina kasnije 



. •) Valjda najstariji brat Stjepanov. 

* Levi C. v.: Venezia e il Montenegro, Venezia 1896., 
na str. 94-95. 

') Glasnik srp. u5en. drustva, sv. 65. na str. 151.— 178. 



__ 144 — 

spomenuti Vujic, o kojem kaze Jirecek, da je preuzeo 
bio : „proti revolucni Francii naverbovati ctyry pluky 
Cernohorcuv, Illyruv a Makedoncfiv: od princuv fran- 
couzkjch vzal penize, ale vojska ]im nepHvedl". 

Ved prvih dana svog boravka u Becu opazio je 
Zanovid, da ga opkoli§e uhode, koji su ga neprestano 
slijedili. Uz to doznade, da opat Dolci bija§e upozorio 
ministra Kobencia i mletackog poslanika na njegovu 
osobu, koja mu jamacno nije bila sasma nepoznata. Zbog 
toga odmagli Zanovic sto brze iz Beca, i preko Purkers- 
dorfa i Linca progje u Regensburg, odakle upravi caru 
Josipu II. vrlo opsirno francusko pismo u svoju obranu. 

Iz tog zanimljivog spisa (koji se nalazi u beckom 
dvorskom arkivu), razabiremo u prvom redu, kako 
nastoji da iskali svoj jed nad Franom Dolcijem, koji mu 
— kako je oCevidno — temeljito pomrsi racune u Becu. 
Po torn pismu bijaSe ga Dolci prikazao pruskim pri- 
vrzenikom i da je kao takav god. 1779. osujetio tada za- 
miSIjeni sastav crnogorske pukovnije za carevu sluzbu.(?) 
Nadalje muci se da omalovazi crnogorske licnosti, koje 
su se tada nalazile u Be£u, a protiv toga da istakne 
vlastitu svoju osobu, sve dakako bez ikakvoga uspjeha. 

„Sire — veli Zanovic u uvodu svog pisma — Vi 
ste velik viadar, Vi ste mocan vladar, sto vi§e — Vi 
ste velik covjek, a nada sve Vi ste vladar i Covjek 
pravedan." Zato eto hoce da se pred carem opravda i 
ujedno da prosvjeduje protiv svih onih progonstva i 
uhodarstva u BeCu i na putu do austrijske granice. On 
ce o svem tome izdati opsiran „manifest'S prevesti ga 
na slovinski jezik („en langue Esclavonne") i dati da 
se Cita u pravoslavnim crnogorskim crkvama po Petru 
Petrovidu (dok ga posvete u Karlovcima), kao i po 
biskupu Plamencu u Crnici. 

Sve ce se ovo dogoditi, da svijet doznade pravu 
istinu(!) i da se njegovi beCki dozivljaji ne dojave izo- 
paCeno njegovoj obitelji, koja mu bija§e zabranila da 



— 145 — 

se uplice u crnogorske poslove, a imace svakako nepri- 
lika sa mleta5ke strane, zbog druzenja sa Crnogorcima 
u Becu. Strastveno se ogragjuje protiv kleveta Dolci- 
jevih i nada se: „da prijetnje, lazi i rovanja onog jad- 
nika" ne ce zavarati „za dobrobit covjecanstva toliko 
zauzeta Josipa, oca svojih naroda, stvoritelja, tumacitelja 
i branitelja zakona". 

On 6e inako prikazati u svjetlu istine djelovarlje 
Dolcljevo, bivSeg tajnika Markovica i Kamenarovica, 
kada se caru prohtjedne da dobije Crnogorce u svoju 
sluzbu protiv pruskoga kralja, dok mu oni prvi nijesu 
mogli pribaviti ni cigla Crnogorca ni Arbanasa. — Sada 
Dolci, nakon §to ga izagnaSe iz Dubrovnika zbog splet- 
karenja sa Crnogorcima, Ijutim du§manima njegove 
domovine, oznaCuje njega — Zanovida — gorljivim 
privrzenikom Prusa („prussien dans Tame") i podmide 
mu, da je skrivio onaj neuspjeh sa Crnogorcima, pace 
tvrdi lazno, da ga je sam kralj Fridrik II. htio poslati 
u Crnu Goru, da uzbudi ondje metez i time osujeti 
austrijske namjere. 

Oznacuje Dolcijeve tvrdnje podlim izmisljotinama, 
a onaj neuspjeh da bijase plodom nespretnosti i poslje- 
dicom toga, §to koliko Dolci, toliko njegovi drugovi, 
ne vrijede upravo nista ni u Crnogoraca ni u Arbanasa. 

Naprotiv sve odvisi u toj stvari samo od njegove 

— Zanoviceve — volje, a car de se osvjedociti, da ii 

ce uroditi istim plodom, ako ga budu progonili ili pustili 

na miru. On da je Cuvarom peCata metropolitske crkve 

crnogorske, njega je imenovao Sava Petrovid glavarom 

crkvenih, civilnih i vojniCkih posala, on pa5e moze 

izopciti i samog Petra Petrovica po vladici Plamencu 

i po patrijarhi carigradskom, u njegovoj je ruci — bez 

obzira na volju Petrovu — dati ili nedati X:rnogorce, 

a napokon oi je dao prognati Dolcija iz Crne Gore, 

gdje ce ga — ako se ikada povrati — objesiti o prvo 

stabio (!!). 

10 



146 



Nadalje izlaze potanko neku crnogorsko-dubrovacku 
razmiricu radi crkvena blaga, koje je toboz joste iz 
vremena vladike Danila u Dubrovniku protupravno 
pridrJano. Radilo se — po Zanovidevu pricanju — o 
raznim dragocijenostima u zlatu, srebru i draguljima, 
§to se bijahu pohranili u Dubrovniku, a saCinjavahu 
vlasnistvo metropolitanske crkve crnogorske. Ved vla- 
dika Danilo, nemogavsi na temelju prava i zakona 
uspjeti, htjede da se lati oruzja, nu krivnjom izdaje 
turskih vlasti u Bosni, Dubrovcani saznadose za te na- 
kane crnogorske i tako se onaj pothvat izjalovi. 

Vladika Sava Petrovid imao je iste nakane, nu do- 
lazak Stjepana Malog u zemlju potisnu onu stvar u 
nazadak. Kada se pak Zanovi(i zadrzavao u Crnoj Gori, 
Sava Petrovid stavi mu na srce probitke svoje crkve, a 
osobito mu preporudi, da otme Dubrovcanima crno- 
gorsko crkveno blago, 5emu on tada ne bijaSe jo§te do- 
rastao. 

Nasavsi se u BeCu sa Petrom Petrovidem, ova] 
ga je podsjetio na prisegu, koju je polozio pred njegovim 
stricem u stanjevickoj crkvi, da de se vazda brinuti za 
napredak crkve i nastojati kako bi joj vratio ono nje- 
zino blago. Prama tomu dogovorio je sa Petrom, da de 
se obratiti na bosanskog pasu, e ne bi bilo sa te strane 
zapreka, kada ce Crnogorci prodi njegovim podrudjem, 
da navale na Dubrovcane. Odaslao je bio u tom poslu 
ved i neke svoje povjerenike, opskrbivsi ill novcima, te 
je nakanio i sam otputovati preko Trsta u Crnu Goru, 
da izvede svoj naum, kada ga, na zaiost, njegovi bedki 
dozivljaji naucise, da joste ne bijase kucnuo pravi cas. 

On je nakanio da sve to licno iznese pred cara i 
da ga osvjedoci, kako bez njega i njegove kude nikada 
ne ce modi da dobije u svoju sluzbu nijednoga Crno- 
gorca ni Arbanasa, jer izim velikog pecata pravoslavne 
metropolitske crkve crnogorske, izdao mu je Sava Pe- 
trovid i razne spise, koji mora da budu poStovani po 



— 147 — 

vladici Petru i po svim pravoslavnim ziteljima (,,Grecs") 
onih pokrajina 

Sve ove cinjenice dobro su poznate Petru Petrovicu, 
koji je pod zlosrecnom rukom Dolcijevom u Becu mo- 
rao da ustane protiv njega, dok ga je s druge strane 
opet pozvao, da dogje u Crnu Goru, cim se i sam 
onamo vrati i gdje ga nikaki tugji prsti ne 6e odvratiti, 
da pravedno protiv njega postupi. Nu mjesto da po svo- 
joj zelji i nakani pogje u domovinu ili u Crnu Goru 
serdaru crni(^kom (koji ce se ozeniti sestrom njegova 
oca), eto ga opet gdje svijetom luta, a sada — sto je 
joSte gore — gdje ga beskucnika i sami car progoni. 

Prikazuje caru, kako je time u prvom redu nasko- 
dio sebi samomu, jer je mogao dobiti u svoju sluzbu 
^itavu vojsku od kojih 100.000 Crnogoraca i Arbanasa 
(a ne neznatnu Ceticu, kako je to mislio Markovic), Sto 
sada ne bi vi§e moglo tako lako pod za rukom. Da 
pako car uzmogne prosuditi §to je time izgubio, spo- 
minje mu, kako su Crnogorci u sluzbi napuljskoj, u 
bitci kod Veiletria spasili slobodu i zivot Karlu III., 
kako se crnogorska pukovnija, Sto ju vladika Sava 
dade ruskoj carici Elizabeti, junacki ponijela protiv Tu- 
raka, a megju ostalim istice i tjelesnu gardu bivSeg 
kralja pruskog Fridrika Vilima, od 100 odabranih crno- 
gorskih momaka. 

Na zakljucku tog konfuznog i gudnovatog spisa 
od 16 strana velika formata, gdje pisac takogjer mnogo 
pripovijeda o svom plemenitom znaCaju i svojoj dobro- 
dusnosti i gdje nije lako izluCiti ono malo istine, sto 
se nalazi u bujici fantastickih i izmisljenih iskaza, Za- 
novic govori Josipu 11. ovako: Znadem, da me VaSe 
cesarsko Velicanstvo moze uciniti nesre(inim, koliko u 
vlastitoj drzavi, toliko u inozemstvu. U Vas je mod, 
Sire, nu ja znadem takogjer, da na to nemate prava i 
zbog toga da cete to i propustiti. Ako kraj svega toga 
ipak uCinite, ja ne tu sutjeti niti cu se prestraviti. Osta(iu 



- 148 — 

vazda isti i ponosicu se, sto sam muJ^enikom toliko 
mocna vladara, kakav je kralj ugarski, kralj ceski, nad- 
vojvoda austrijski, i t. d., i t. d. Cast mi je da se bi- 
Ijezim s najvecim pocitanjem i osjecajima smjernosti, 
sto ih cedan i nesrecan knez duguje mocnomu i srecnomu 
svomu drugu, Vasega cesarskoga Velicanstva: Stiepan 
Annibale Prince (V Albania' . 

XL 

Daleko od svjetske buke, u samotnoj kolibici pusti- 
njackoj, augusta 1784. opet se susre^emo s Zanovicem. 
Kod Traubinga na Dunavu, u lijepom kraju Bavarske 
bila je tik sela Abbach samotinja Frauenbrunn, gdje je 
mirne svoje dane sprovagjao neki starac Emeranus 
Probst. Tiho i skrovito ovo mjestance bija§e kao smi- 
sljeno, da lijeci dusevnu potistenost zbog prevarenih 
nada, s kojih bolovase nesrecni nas „princ od Albanije". 

Vise od godine dana ostade on u dobrocudnog 
pustinjaka, koji je svoga neobiCnoga gosta pazio ko 
oko u glavi. Megjutim su tamo imale da dozriju daljne 
Zanoviceve osnove; odande, kako i iz Regensburga, 
Augsburga i Miinchena, gdje bi se katkada prolazno 
desio, pisao je taj potukac pisma na sve strane. 

Glavno se je bavio u Frauenbrunnu citanjem i 
proucavanjem svojih knjiga, a uz to se isticao velikom 
pobozno§cu i obilnim dijeljenjem milodara, kako je i 
uopce volio da se ostentativno istice kao dobrotvor si- 
rotinje. Iz onoga razdoblja njegova zivota pripovijeda 
se, da je bivsi jednoc pozvan na objed ruskomLU posla- 
niku, barunu Assenbourgu, prije odiaska pogostio svu 
sirocad okolice. Drugom prilikom, sretavSi nekog ne- 
srecna i bolesna starca, Zanovic skinu sa vrata skupo- 
cjeni zlatni medaljon sa slikom princa Fridrika Vilima, 
te uputi bijednika, da taj nakit proda seoskomu lijecniku, 
gdje ce ga on sutradan opet iskupiti, jer onaj (Jas nije 
imao sobom novaca. 



— 149 — 

Megjutim pod konac g. 1784., bija§e se nesporazum 
izmegju Austrije i Holandije dotle zao§trio, da carske 
cete krenuse prema nizozemskim pokrajinama. Zanovic 
se torn zgodom sjeti opet svojih starih holandeskih 
znanaca i dne 30. novembra obrati se pismeno na svog 
groninskog dobrocinitelja i stovatelja Fockensa. 

U tome spisu nanovo se prikazuje nepopravljivi 
skitalac u citavom svom sjaju. NavjeSduje Fockensu, da 
je knez Ligne stupio na celo austrijske vojske od 80.000 
TTiomaka i da se sprema, kako ce je povesii ili sam ili 
pod glavnim zapovjedni§tvom cara Josipa II. protiv Ho- 
landije cak do Groningena. U tu vojsku biti ce uvrsteno 
do deset hiljada Crnogoraca, a za slucaj nuzde naci ce 
ih se i 30.000. Uz to namjestide 6000 Arbanasa na 
austrijskim ratnim brodovima, sto ce odploviti put Ho- 
landije. Svi ce ovi Ijudi biti dobro placeni, a uz to ce 
im pripasti sve ono, sto prisvoje kao piijen po grado- 
vima i selima Holandeskim. 

Zanovic ocituje, da bi on mogao groninskoj po- 
krajini staviti na raspoiaganje pukovniju od kojih 2000 
Crnogoraca, a vladi holandeskoj 10 do 20 hiljada mo- 
maka, §to bi u velike poremetilo nakane njihovih pro- 
tivnika. Trebalo bi samo da dogje do sporazumka o 
toj stvari, pa ako bi Fockens ovo htio priopditi svojim 
zemljacima i njega o daljem izvjestiti, tada bi on umah 
krenuo u Groningen i Haag, da se to sto prije utanadi. 

Da potkrijepi svoju ponudu, rise groninskomu do- 
bricini divlja§tvo Crnogoraca najstrasnijim bojama. To 
sii — veli — ijudi, koji su prava propast onoj zemlji 
kamo dogju kao neprijatelji. „Oni ce harati i plijeniti, 
kako to u^iniSe u Lincu god. 1744. i unistiti krasne 
dvore i cvjetne gradove Vase domovine." 

Nu ako tamo prihvate jedan ili drugi njegov voj- 
nicko-politicki predlog, on ce glavom doci, da sve na 
najbolji naCin udesi. Car se grdno Ijuti na njega („L'Em- 
pereur et diablement fache contre moi"), jer da je on 



— 150 — 

zaprijeCio dolazak Crnogoraca u carsku sluzbu u vrijeme 
rata sa Pruskom(!). — U Be5u se nalaze Petar Petrovid 
i ostali njegovi zemljaci, da utanace stvar sa carem, air 
on — Zanovid — znade iz pisama, da Crnogorci i Ar- 
banasi ne ce drugamo, nego kamo ce ih on povesti. 

Zavrsuje zeljom za sto brzim odgovorom, a ako Ho- 
landezi pristanu, imace za dva mjeseca crnogorski vojni 
zbor od 20.000 momaka, u protivnom pak slucaju stupide 
Crnogorci u carevu sluzbu i tada de se viditi kakovi su 
to vojnici, kojih pet hiljada nedavno ametom potukose 
36.000 Turaka. 

Dne 17. decembra procitalo se ovo Zanovidevo pismo 
u drzavnom vijecu holandeskom, a 28. decembra zaklju- 
cilo, da vlada uzima na ugodno znanje ponudu kneza od 
Albanije, nu da za onaj cas ne bi mogla na svoja legja 
naprtiti tako znatan broj tugjih placenika, dok bi htjela 
radije doznati, uz koje bi uslove mogla dodi do manjeg 
odjela Crnogoraca. Vlada da u velike cijeni dobrohotnost 
kneza od Albanije prama njihovoj drzavi i stavlja mu 
na srce, neka upotrebi svoju moc, da Crnogorci ne bi 
pomagali Austriji, dok traje spor sa Holandijom. Oni ce 
to smatrati vrlo vrijednom uslugom i bude li uspjeha, 
rado ce ]e po zasluzi priznati i nagraditi. 

Dakle i opet — ni§ta! Na temelju ove vanredno 
uljudne, nu neodlucne rezolucije nije se u istinu dalo 
postignuti ono, za cim je Zanovic jedino mogao teziti ~ 
Sto izdasniji predujam! Nu kraj svega toga on ne na- 
pusti nade. Onaj zanimljivi drzavni spis, sa toliko toplim 
obedanjima „priznanja" i „naplate", mogao je ipak u 
zgodnu casu biti od zamasne vrijednosti. 

Novaca je imao i u ono doba gdje mu se svidjelo 
poigrati se izmjenice uloge neke vrsti filozofa-samotnika^ 
a i politiJko-vojnidkog pothvatnika. Bujna njegova masta, 
iz koje bijase nekada proizisla jedrenjaca „Minerva", 
smisii ime nekog Britmana, kao ono toboznjeg englesko- 
amerikanskog veietrsca u Kajeni, sto ce u prekomorskim 



— 151 — 

krajevima zastupatl probitke njegove i po njem sastav- 
Ijene dionicarske druzbe, te silnim dobitkom unovCiti one 
tovare, koji se nalaze na brodovima „ Prince d'Albanie", 
„Comte Oginski" i „ Prince de Prusse". Tekar mnogo 
kasnije i nakon osjetijivih gubitaka, uvidjese zrtve Za- 
novideve — ponajvi^e bankari i trgovci u Regensburgu 
da su podlegli lukavo izmi§ljenoj grdnoj prevari. 

Zanovic pako, opet pri novcu, poprimi stari, ekcen- 
triCni nacin zivota. Da bi lakse obavljao svoje dopisi- 
vanje, drzao je viseput tajnike zvucnih imena i vrio 
sumnjive pro§losti. Takovima bijahu neki barun Marketti, 
barun Horben i najzad barun Karlovitz, o kojem se pri- 
povijedalo, da ga bijahu u Njemai^koj osudili na smrt 
zbog dezertacije i kragje, a kasnije da je pocinio razne 
zloCine, megju inim takogjer i orobio neku crkvu kod 
Dubrovnika. 

Jeseni god. 1785. ostavi Zanovid svoj mirni zaklon, 
da u Parizu, gdje mu kao mladu pjesniku u proSlosti 
bijahu nekada cvaie prve iovorike, joste jedanput okusi 
slasti velegradskog zivota. 

Tamo — kao i svagdje — sabra se oko njega citav 
niz izrazitih h'cnosti, koje manje vise dogjose kojekako 
na glas. Megju ovima spomenut mi je napose cuvenog 
pustolova Josipa Balsama (laznog grofa Cagliostra), kao 
i Anacharsisa Clootsa, cudnog onog sanjara, koji je hotio 
da udruzi svekoliko covje^anstvo u jednu obitelj. On 
poginu god. 1794. pod gilotinom. Isprva bija§e velikim 
stovateljem Zanovidevim, dok mu se kasnije ne iznevjeri, 
postavSi Ijutim njegovim protivnikom. 

U nekom pariskom glumistu upoznade se Zanovic 
sa mladom ^rofinjom Karolinom Malcomesius, kcerkom 
visoka vojnickog casnika i zapodjenu s njome Ijubavni 
odnos, gdje su ga njegova Ijubovca, kao i njezina poro- 
dica majstorski izmuzli. Kraj svih svojih predsuda o 
krasnom spolu camio je Zanovic dosta dugo u verigama 
te lijepe i vatrene zene, u koje bijase vrlo burna proslost, 



— 152 — 

a bila je upravo majstoricom u Ijubavnom umijecu. Kako 
je Zanovicu tada bilo pri dusi, svjedoci nam njegovo 
pismo slikaru, u kojeg je narucio sliku svoje obozavane 
Karoline, a glasi u francuskom izvorniku: „Peinsmoi la 
figure belle, charmante et magnifique de Caroline Malco- 
mesius, peins-moi aussi I'inconstance de son ame, scs 
belles menteries, ses irresistibles regards d'amour qui ont 
perce mon coeur de ses fleches, peins-moi sur son front 
toutes les ruses dont elle est capable." 

Pod konac godine ostavi ga Karolina, a ujedno 
krenu i on na put u Holandiju da uredi, kako rece, svoje 
poslove sa tamosnjom vladom. Prije toga javljahu se 
svaki cas kojekakve vjestice o njem po raznim njemackim 
i francuskim novinama, sve dakako u o5itoj namjeri, da 
svijet tako lako ne zaboravi na vrijednu njegovu licnost. 

Toboznji poslovi sa holandeskom vladom bijahu 
megjutim posli niz brdo. Mir sklopljen 8. novembra 1785. 
megju Austrijom i Holandijom, ucini suvisnima daljne 
pregovore radi pristupa crnogorskih ceta u sluzbu re- 
publike. To nije Zanovica nimalo smetalo i on upravi 
6. decembra 1785. iz Groningena plsmo holacdeskoj 
vladi, u kojern odlucno trazi, na temelju rezolucije od 
decembra 1784. i tada mu zadatih obecanja, da mu se 
nadoknade troskovi, koje je „imao", nastojed da odvrati 
Crnogorce od austrijskog vojnickog sluzbovanja. Pismu 
prilozi vec spomenutu resoluciju holandeske vlade, pre- 
vedenu na razne jezike, koju da ce — ako ne bi uspio 
— izdati stampom i posvuda rasprostraniti. 

Vlada u Haagu uze doduse u pretres taj Zanovicev 
dopis, nu ujedno otkloni sve njegove zahtjeve, jer da 
ga ne bijase ovlastila na izdatke i da su prilike — pro- 
mijenivsi se — ucinile suviSnim e bi posredovao; nu 
da mu izrazuju harno priznanje na interesu za stvar 
njihove drzave „et qu'ils conserveront de lui toujours 
un souvenir agreable et plein de gratitude". 

Zanovica ovo rijesenje silno razgnjevi i on zace na- 



I 



153 



valjivati na sve mogude nacine — molbama i prijetnjama 
— na vladu, ne bi li ipak nekako uspio u svojim za- 
htjevima. U javnim glasilima uze raspravljati o svojim 
1 o nekim pruskim zahtjevima prama Holandiji, zaprije- 
tivsi, da 6e princevi pruski i arbanaski, ako ustreba, i 
silom oruzja posredovati, ovaj potonji pomocu svog po- 
krovitelja cara Josipa II. (!), da dogju do svoga novca. 
Ovi 5)anci imali su zastrasiti vladu i zadavati joj nepri- 
lika, nu jamacno promasise svrhu. 

Ujedno priredi Zanovic za tisak svoj proglas od 
16. februara 1786., posvecen Fridriku Vilimu, nasljedniku 
pruskomu, gdje kao: „Stii^prm, Annibale. Prince, Vieux 
berger cV Albanie, due et capitaine general du Montenegro, 
Despote de Griida, due de SL-Saba, Dynnste des Hautes 
Montagues, prHendant du royaume d' Albanie, etc., etc . etc., 
iznosi svoju trazbinu prama vladi holandeskoj u iznosu 
od jednog milijuna forinti i odlucnim nacinom trazi, na 
temelju zadatih mu obecanja, da se ta svota bezodvlaSno 
jiamiri. 

Da prikaze koliko su mu trazbine ispravne, dade 
od raznih fingiranih vjerovnika napisati svu silu opomena, 
a uz to sastavi iskaz onih svota, koje je toboz odaslao 
za Crnu Goru grofu Radi Markovicu, Angelu de Rado- 
vaniju i drugima. Neobaziruc se na lazna ona pisma i 
na druge manje vazne potankosti, prelazim na konac 
Zanovicevih slavnih 5ina i na zadnje zgode njegova toliko 
§arena zivota.* 

XH. 

U vecer 4. aprila 1786. uapsise Zanovica u Am- 
sterdamu, bas kad je izlazio iz francuskog glumista. 
Neposrednim povodom bijase trazbina nekog njegovog 
vjerovnika, trgovca suknenom robom. Po onodobnom 
tamolnjem obicaju odvedose ga u gostionu „k zlatnom 

' Potanju gragju iznio \t Van Biema u svom spomenutom 
sastavku. 



— 154 — 

lavu", gdje ostade pod strazom do jutra. PretrazivSi ga^ 
nagjo§e u njega bodez, zlatan krizid i ne§to dragulja. 

Sutradan izravna on onu jednu svoju dugovinu, nu 
odmah bude nanovo uapsen na zahtjev daljne trojice 
njegovih vjerovnika, a kada se ocitova, da ih ne moze 
namiriti, odvedo§e ga u gradske uze. 

Odanle napisa razna pisma pruskomu princu i nekim 
drugim odlicnim osobama, te neprestano govoraSe, da ce 
se i opet lako izvuci iz tih neugodnosti, uvijek u tvrdoj 
nadi, e ce se posao sa holandeskom vladom povoljno 
rije§iti. 

U toj nadi upravi 13. aprila iz zatvora opsirno pismo 
vladi, koje ]e biljeznik Van Son podastro drzavnom 
vijedu u Haagu. 

Ne mozes se oteti nekomu neobi5nomu cuvstvu sa- 
zaljenja, citajud onaj Cudni izliv grozniCavo uzrujana i 
desperatna Sovjeka. Kao uvod pismu, nakon velikog 
fantastickog svog knezevskog naslova, metnu ulomak iz 
Corneillove tragedije „Polieucte", sa znacajnim stihom ,Je 
suis encore le prince, et tout ce grand pouvoir ne peut 
rien sur ma gloire et rien sur mon devoir". 

Ovo pismo imalo je ponovno utvrditi njegove za- 
htjeve. U njem spoCitava vladi zadata mu i nezastariva 
obecanja. 05ituje, da je lako mogao pobjegnuti, nu princ 
od Albanije ne bi bio dostojan samoga sebe, da to u5ini. 
Veli, da se cuti u uzama republike isto tako stalan, 
miran i slavan, kako bi to zelio biti na celu vojnic^ke 
sile, da brani istu ovu drzavu. Svu krivnju svaljuje na 
tajnika baruna Karlovitza, koji mu pobjeze, poSto je zlo- 
rabio njegovo povjerenje. , Kicenim rijecima, uz obilne 
citate latinske i francuske, trazi da se s njime pravedno 
postupa, — doziva vladi u pamet svoje usluge, — ope- 
tuje vladine iskaze uljudnosti i uvjeravanja o po§tovanju, 
priznanju i harnosti, a najzad ocituje, da bi volio zivjeti 
u tuzi i boli, nego li bez casti, 

Ovo bija§e zadnji pokus Zanovidev, da se izvuce 



- 155 — 

iz svojih ocajnih prilika. Zgrada, koju je tako dugo la^- 
zima gradio i podrzavao, pocela se u temelju Ijuljatt 
Istraznomu sudu dolazila je sa raznih strana pismena 
gragja, koja je Zanovida vrlo teretila i sve jasnije pri- 
kazivala ga u pravoj slid — ko neobicno poduzetna i 
prevejana pustolova. Savjetnik Bayiius u Berlinu — o 
kojem smo vec govorili — osobito se bijase potrudio, 
da saznade sto vise o proslosti svoga duznika, te pri- 
opd uspjeh svojih potraga amsterdamskomu sudu. Time 
se zapecati Zanovideva sudbina. 

Maja godine 1786. pozvase ga pred sud. Isprva 
branio se je velikom hiadnokrvnoscu, odlucno je poricao, 
da mu bijase bratom varalica Primislav Zanovic i nijekao 
svako sudjelovanje u slucaju Chomel i Jordana. Zapitase 
ga, kojim se pravom sluzi naslovom arbanaskog kneza, 
te patrijarke i glavnog zapovjednika crnogorskog, Si- 
gurnim glasom odvrati drski pustolov, da se u rukama 
knjeginje Kingston nalazi spis, kojim ga starje§ine ar- 
banaskog naroda priznadoSe svojim knezom, sto mu u 
ostalom pripada po rodu i podrijetlu. Patrijarkom iza- 
brase ga crnogorske vladike, a glavnim zapovjednikora 
vojvode i kapetani crnogorski. 

Na pitanje zasto se je neko vrijeme sluzio imenora 
Stjepana Zanovica, kada tvrdi, da mu je pravo ime 
Stjepan Hanibal knez od Albanije, odgovori, da je to uU-^ 
nio zbog fprogonstva sa strane Venedje i Rusije, koji 
mu se htjedoSe osvetiti, jer je igrao ulogu laznog cara 
Petra III. 

Nu kada mu predodse vlastita pisma, koja bijahu 
u izravnu protuslovlju sa njegovim iskazima, ostavi ga 
sva srcanost i posve satrven vrati se pod vecer u zatvor, 
Pomocu jedinog joste preostalog mu blaga — jednog 
para zlatnih puceta — dobavi mu strazar vrc vina — 
zadnji napitak uoci blize smrti. U jutro nagjose ga mrtva, 
ogrezla u krvi, prerezanih zila na jednoj rud. 



156 



Dana 1. juna 1786. odvezoSe na temelju osude 
truplo samoubojice izvan grada, gdje ga pokopa krvnik 
u prisucu silne svjetine podno stratista, u skupnom grobu 
pogubljenih zloCinaca. Zanovic tada joste ne bijase na- 
vrSio niti tridesetpete svoje godine! 

Kao zaglavlje zadnjim zgodama Zanoviceva zivota, 
zamoli u mjesecu novembru 1786., „Grand Baillif" am- 
sterdamski, putem holandeskog poslanika u Becu au- 
strijsku vladu, da dade uapsiti baruna Karlovitza, bivSeg 
tajnika „takozvanog kneza od Albanije", koji se ]e u 
Amsterdamu upustio bio u sumnjive poslove sa nekim 
tamosnjim trgovcima, a mogao bi imati kod sebe i razne 
spise nekadanjeg svog gospodara. Malo zatim doista 
zatvorise u Becu tog postenjakovica. $to je pak dalje 
bilo, tome nema podataka. 



Stjepan Zanovic bijaSe vjernim cedom nemirnih 
dana sudbonosnog osamnaestog vijeka — ziatnog doba 
svakojakih pustolova i cudaka. Uz imena „grofa" Cagli- 
ostra, grofa de Saint- Germaina i tolikih drugih njihove 
vrsti, nize se i ime Stjepana Zanovica, laznog kneza od 
Albanije, ciju sam uspomenu eto nakanio obnoviti ovom 
mojom radnjom, kao cedan prilog kulturnoj povjesti 
njegovih vremena. 

Pri ovo] radnji sluzio sam se raznom, dosele jos 
neiscrpenom arhivalnom gragjom i znatnim brojem Zano- 
Vi(^evih knjizevnih izdanja, koja imadem u svojoj pri- 
vatnoj knjiznici. Uz to sam upotrebio sve ono, sto se 
je do danas vaznijega objelodanilo o Zanovicu, a oko- 
Tistih se i mnogim podacima, koje dobih od raznih ve- 
levrijednih zasebnika i zavoda u domovini i izvana. 

Poimence izricem usrdnu hvalu slavnim ravnatelj- 
stvima c. kr. dvorskog i drzavnog arhiva, kao i arhiva 
c. k. ministarstva nutarnjih posala u Becu, nadalje kr. 



— 157 — 

saks. drzavnog arhiva u Drazgjanima i biblioteke sv, 
Marka u Mlecima, a harno spominjem pomoc od ruke 
velemoznog gospodina Ivana Kostrencida, bibliotekara 
kr. sveucilistne knjiznice u Zagrebu, gosp. Eduarda Van 
Biema, arhivara u Amsterdamu, urednika gosp. Filipa 
Loewa, u Becu i knjizevnika gosp. A. G. Matosa u Parizu, 
Nada 1903. 



I 



Djela starih hrvatskili pisaca 
u engleskom prijevodu. 

§j^ad sam u svrhu bibliografickih studija pregledavao 
^(^ omasni popis starih engleskih djela, sto se cuvaju 
u glasovitoj knjiznici britanskog muzeja u Londonu/ 
naiSao sam na nekoja latinska i talijanska knjizevna 
djela starih hrvatskih pisaca u engleskom prijevodu, 
koja evo sa svojim biljeSkama priopcujem kao zanimiv 
i vecom stranom nepoznat prilog hrvatskoj bibliografiji. 

Na prvom mi je mjestu spomenuti najslavnijega 
Hrvata svih vremena, svetoga Jeronima. Veliki ovaj muz, 
koji je sebi svojim djelima podignuo spomenik neumr- 
losti, rodio se na dalmatinskom tlu. Ta je cinjenica po- 
svema dokazana proti tvrdnjama onih, koji ga nepravom 
nacinise rodjenim Talijanom. 

Gotovo bez primjera u knjizevnoj povjesti ukazuje 
nam se silno rasirenje djela sv. Jeronima. Ako su ved 
i prije iznaSasca tiskarstva, knjizevne njegove radnje za- 
premale §irok prostor posvuda, gdje se je pisana rije5 
u cijeni drzala, poslije toga — u XV. i XVI. — vijeku 
niknuSe stotine i stotine raznih tiskanih izdanja po ci- 
jeloj Evropi, a tomu se pridruzi sijaset najrazliCitijih 
prijevoda, 

Prvo englesko izdanje zivota svetih otaca u prije- 
vodu cuvenoga knjizevnika W. Caxtona izadje g. 1495. 
u Londonu, pod naslovom : The lyff of the old Auncyent 

' Catalogue of early english books in the library of British 
Museum. London, 1884. 




— 159 — 



holy faders hennytes . . . translated out of Greke into 
Latyn, by Saynt Jerome. Enprynted by my Wynkyn de 
Worde, a na naslovnom listu naroCito se spominje, da 
je to prijevod iz franceskoga jezika, a ne iz latinskog 
izvornika. 

Jos nalazimo u zadnjoj c^etvrti XVI. vijeka ovo iz- 
danje: A Pithie Exposition upon the. 51. Psalme. Also a 
godly meditation upon the. 31. Psalme. By A. Fleming. 
London. T. Dawson, 1578., a tomu mi je dodati jo§ 
jedno, stampano godine 1630. u Parizu, u prijevodu H. 
Hawkinsa. To su izabrana pisma sv. Jeronima sa zivo- 
topisima nekih svetaca, u popisu ovako navedeno : Cer- 
taine selected Epistles of. S. Hierome; as also the lives of 
Saint Paul the first Hermite, of Saint Hilarion . . . 
t/'ritten by the same Saint. 

Iza njega isticem Bartola Gjurgjevica, koji je zivio 
u prvoj polovici XVI. vijeka. O knjizevnom njegovu 
radu imade clanak u „Radu" akademije knj. 44.,* a i 
ja sam nekom priiikom iznio nekoje vijesti o njem, te 
mi bijase napose moguce ispraviti iskrivijeno ime Geor- 
gijevic na pravo njegovo hrvatsko ime Gjurgjevic, kako 
je natiskano na naslovnom listu staroga jednoga kra- 
kovskog izdanja njegovih djela. 

Bartol Gjurgjevic bijase jedan od onih bezbrojnih 
hrvatskih junaka, koji u ocajnoj borbi proti turskoj sili 
padose u okrutno i dugotrajno ropstvo. Punih trinaest 
godina nosio je on taj te§ki jaram, dok se pravim cudom 
ne spasi bijegom. Dodje u Rim, a onda pohodi mnoge 
evropejske zemlje, izazivajuci posvuda pricanjem svojih 
dozivljaja najvecu sudut. Njegova tiskana latinska i tali- 
janska djela o zivotu i obicajima Turaka, s patnjama 
krsdana zarobljenih od Turaka, te njegova povjest tur- 
skih careva i opis putovanja u Jerusolim, cesto su puta 
izdana i na razne jezike prevedena. 



Mijatoviii Cedomil. Bart. Georgijevid, str. 106. 



— 160 — 

Poznatim vec prijevodima na talijanskom, fran- 
ceskom, ceSkom i njemackom jeziku pridodajem evo 
kod nas joste nepoznato englesko izdanje: Georgievits 
Barth, The ofspring of the house of Othomano, and ofi- 
cers pertaining to the greathe lurkes court. Whereunto is 
added B. Oeorgieviz Epitome, of the customes, Bytes, Ce- 
remonies and Beligion of the Turkes: ivith the miserable 
affliction of those Christians, which live under their capti- 
vitie and bondage . . . All englished by H. Goughe. London, 
Th. Marshe (1570), gdje imade, kako se osvjedocih, 
izim jedinoga jerusolimskoga putovanja, sve ono, sto je 
Gjurgjevic objelodanio. 

Treceg ide ovdje mjesto veleumnog Istranina Franju 
Patricia (Petrida), koji se je rodio god. 1529. na Cresu, 
a umro u Italiji god. 1597. On zauzima u povjesti mu- 
droslovlja proslih vremena vrlo odlicno mjesto, te je 
poznat bio ostar protivnik Aristotelove nauke i privr- 
2enik Platona. Izdao je mnoga djela raznoga sadrzaja,^ 
od kojih isticem ovdje: „Della historia died dialoghl", 
tiskano u Mlecima g. 1560. Tuj nas Patricio raspravlja 
o povjesti i o nacinu, kako treba o njoj pisati. Ovo je 
djelo moralo u svoje doba vrlo na glasu biti, kad ga 
Inglez Blundevill uzima za podlogu jednomu svomu iz- 
danju, gdje se uza to sluzi i slicnom radnjom Accontia 
Tridentinskoga. Godine 1574. naime izadje ovo djelo: 
Ihe true order and Methode of wryting and redding, Hi- 
dories according to the precepts of Francesco Patricio, 
and Accontio Tridentino, by T. Blundevill, London, W. 
Seres, 1574. 

Dva nasa glasovita zemljaka, kojima cu se takodjer 
pozabaviti na ovom mjestu, ostavise boravedi u Engle- 
skoj vidljivijih tragova u knjizevnoj onoj povjesti, nego 
li itko prije ili poslije njih. To bijahu Markantun Dominis 
(Gospodnetid) Babljanin i Ivan Franjo Biondi Hvaraniti, 

Sluzim se ponajvise vjesto napisanim zivotopisom 

' Vidi raspravu dra. Milivoja Srepela „Rad" CVIII. 



— 161 — 

veiikog Rabljanina, kojim nas je obdario akademik prof. 
$ime Ljubic,' te napominjem, da se je Markantun Do- 
minis rodio u Rabu (na istoimenom otoku) god. 1560., 
i da se je nadaren bistrim umoni ved u ranim godinama 
posvetio naucima. Pitomac Isusovaca bude privremeno 
clanom ove druzbe te uciteljem i propovjednikom po 
mnogim gradovima Italije. Iz ove dobe potjecu i one 
njegove dvije strogo znanstvene kasnije tiskane radnje 
(„Tractatus de Radiis Visus . . . Venetiis 1611" i „Euri- 
pus, seu sententia de fluxu et refluxu maris. Romae 
1624."), na osnovu kojih moramo duboko zaiiti, §to iie 
bijase sudjeno ovomu tako nadarenom Hrvatu, da se u 
miru posveti naucima, umjesto da nastupi zivot pun 
nemira i vjecite borbe. 

Posto se bijase s uspjehom posvetio diplomatiCkomu 
posredovanju medju Austrijom i MIecima radi Uskoka 
postade oko god. 1597. biskupom senjskim, a kad mu 
priiike onemogucise povratak u Senj, postade g. 1602. 
nadbiskupom spljetskim i prvostolnikom Hrvatske i Dal- 
macije. Tuj mu se biio boriti s velikim poteskocama, a 
napose bude zapleten u prepirke sa svojim kaptolom i 
drugima, a konacno i sa samom papinskom stolicom. 
Oko g. 1616. bijahu stvari dotie doprle, da je odlufio 
ostaviti svoju nadbiskupiju i potkrijepljen sumnjama o 
nekim nacelima katolicke vjere, potraziti utociste u En- 
gleskoj, to vise, sto bijase doznao, da ga trazi rimska 
inkvizicija. 

Dne 20. listopada 1616. izdade proglas o svom od- 
lasku iz Italije, Stampan u Heidelbergu i malo zatim u 
Londonu na latinskom jeziku. Doskora je ta malena 
knjizica i na engleski prevedena i s ovim natpisom iz- 
dana: A manifesMion of the motives, whereupon .... 
M. A. de Dominis, Archbishop of Spalatro Undertooke 
his departure thence. London, I. Bill, 1616. 

« O Markantunu Dominisu Rabljaninu. U Zagrebu 1870. 
(Prestampano iz X. knj. „Rada"). 

11 



— 162 — 

U Engleskoj lijcpo primljen i od samoga kralja Ja- 
kova I. pocascen, on se sve vise udaljuje od svoje ka- 
tolicke vjere, sto izjavljuje u javnoj propovjedi godine 
1617., u talijanskoj crkvi u Londonu. Ta je propovijed 
s taiijanskog izvornika takodjer na engleski jezik pre- 
vedena i ovako izdana: A sermon preached ... the first 
Sunday in Advent, Anno 1617. in the Mercers Chappel 
in London, to the Italians in that City . . . upon the 12. 
verse of the XIII. Chapter to the Romanes. London, 
Bill, 1617. 

Malo zatim (1618.) napisa i izdade s nepravim 
imenom svoje talijansko djelo o ostrovima krscanskoga 
brodolomlja („Scogli del naufragio cristiano"), od kojeg 
ima ova] engleski prijevod: The rockes of Christian 
Shipwracke, discovered hy the holy Church of Christ to her 
beloved Children, that they may keepe aloofe from them. 
London, I. Bill, 1618., a prije toga poceo je izdavanjem 
ogromnoga svoga djela „De republica ecclesiastica, 
libri X." (u raznim izdanjima pocevsi od god. 1617.), 
od kojega nema engleskoga prijevoda. Potpunosti radi 
navesti mi je i njegovo izdanje povjesti tridentinskoga 
sabora od Pavla Sarpi-a (London 1619.), koje je pre- 
vedeno na engleski jezik po Natanaelu Brentu. 

Vanjski uplivi skloni§e napokon Dominisa, da ostavi 
svoj zaklon i da se povrati u krilo katolicke crkve. On 
sam to javlja papi svojim pismom od 9. listopada 1621., 
te se doista u pramaljecu god. 1622. dade na put. 

U Bruselju, gdje se je desio na prolasku neko vri- 
jeme, napisa uzroke svoga povratka iz Engleske, te ovo 
djelce, popunjeno oprovrgnucem svega onoga, §to je 
dotle proti crkvi napisao,, izadje u Rimu god. 1623. na 
latinskom jeziku, a iste godine i u engleskom prijevodu. 

Prijevod taj s natpisom: Second Manifesto of M. A. 
de Dominis (declaring the cause why he left England), 
Englished by M. G. K. Liege, 1623. sacinjava zaglavlje 
njegova rada u Engleskoj. ^ivot njegov do god. 1624., 



* — 163 — 

kad je umro, isto tako i posmrtna osuda inkvizicije, na 
osnovu koje su truplo njegovo i sva krivovjerna njegova 
djela na javnom rimskom trgu sazgana, ne ide u okvir 
ovoga clanka. 

Sasma druge prilike dovedoSe u isto doba Ivana 
Franju Biondi-a, Hvaranina, na englesko tlo. Svrsivsi 
sjajno pravosiavne nauke na sveucilistu padovanskom, 
vrSio je neko vrijeme odvjetnicko zvanje u Mlecima, 
gdje bijase vrlo cijenjen i gdje ga takodjer izabrase 
^lanom Suvene knjizevne akademije „degli Incogniti". 
Odavle podje u Franceski: za tajnika mletnckom posla- 
niku, a kasnije se nastani odvjetnikom u Hvaru. Hvar 
je njegovo rodno mjesto, gdje se je rodio god. 1572. 
Bio je sin vrlo uglednih roditelja. Kako su ga njegovi 
sugradjani opetovano izasiljali mletackoj republici, spri- 
jatelji se u Mlecima s engleskim poslanikom, te pomagan 
od ovoga stupi Biondi u sluzbu engleskoga kralja, gdje 
je imao prilike odlikovati se u vaznim zgodama, sto mu 
je donijelo razna kraljevska priznanja i imenovanje za 
komornika i viteza. 

Kasnije se Biondi radi engleskih gradjanskih nemira, 
gdje je i njemu prijetila pogibelj, povuce sa svojom 
zenom, rodjenom Engleskinjom, u $vicarsku gdje je do 
smrti svoje (g. 1644.) mirno i u naucima zivio.' 

Od knjizevnoga njegova rada valja spomenuti tali- 
jansko historicko djelo o engleskim gradjanskim rato- 
vima medju kucama York i Lankaster (Venezia 1637. i 
Bologna 1647.). Engleski prijevod toga djela od Mon- 
moutha izdan je u Londonu u 2 svezka g. 1641—^6, 
a ponovno trudom Hinka Care-a g. 1724. 

Uza to je napisao talijanske romane „L' Eromena", 
,.La donzella desterrada" i „I1 Coralbo", koji su medju 
sobom u nekom savezu. Ja imam u svojoj knjiznici do- 
sele nepoznata prva izdanja prvog i drugog romana, ti- 
skana god. 1624. i 1627. kod Pinellia u Mlecima, isto 

' LJnbic. Dizionario biografico. str. 33—34. 



164 



tako imam i kasnija izdanja sa trecim djelom (u mle- 
tackom izdanju od g. 1640—41.), a tomu mi je jos do- 
dati i ova dva kod nas nepoznata engleska prijevoda i to : 

1. Eromena, or, Love and Revenge . . . now faitfully 
Englished, by I. Hayward. Londoji, R. Badger, 1632. i 

2. Donzella desierrada, or, the Banish'd Virgin. Lon- 
don, T. Cotes, 1635. Prijevod potjece od istoga Hay- 
warda. 

Tim sam iscrpio podatke, koje nam daje na po- 
Cetku spomenuti engleski popis, koji seze do god. 1640- 
Nu prije nego zakljucim, valja mi se sjetiti i cuvenoga 
lijecnika i ucenjaka Gjura Baglid-a, rodom Dubrovca- 
m'na (1668. do 1707,), koji je svojim knjizevnim radom 
zavrijedio imenovanje za clana londonske „Royal so- 
ciety". Njegova su djela i na engleski prevedena i god. 
1704. izdana s natpisom: The practice of phisic reduced 
to the ancient way of observations together loith a disser- 
tation of the tarantula. ^ 

I nas veliki Dubrovcanin Rugjer Josip BoSkovic, 
preslavni astronom i filosof (1711 — 1787.), prebivao je 
dulje vremena u Londonu ; postao je clanom tamosnjega 
kralj. ucenoga drustva, te je izdao ondje g. 1760. svoje 
latinsko djelo „de solis ac lunae defectibus", a rasprava 
njegova, gdje ocituje svoje mnijenje o ocekivanom pri- 
jeiazu Venere (1761.), bi s natpisom: Of the next transit 
of Venus, na engleski prevedena i tiskom izdana."^ 

Svrsujem sa zeljom, da bi mi drugom prilikom mo- 
guce bilo osvrnuti se i na one prijevode djela starih 
nasih pisaca, §to su zabiljezeni u raznim bibliografickim 
radnjama ostalih kulturnih naroda. 



' Selak Dr. Nik. Zivot i djela Gjura Baglivi-a. Zagreb 
1891. Str. 60. 

' Ra5kl Fr Rugj. Jos. Boikovic. U „Radu" LXXXVII. str. '^ 
26 2^. 

Vienac 1896. 




Jerku Dominisu, Eabljaninu. 

odbinske prilike cuvenog nadbiskupa spljetskog, 



^,^, Markantuna Dominisa (Gospodnetica) nisu joste 
svestrano razjasnjene, a napose o njegovu ocu Jerku 
oskudijevahu vijesti dosele posvema, tako da marljivi 
^ime Ljubid u Markantunovu zivotopisu tek ustanovljuje 
od nekih krivo zabiljezeno krsno njegovo ime, dok u 
ostalom radi pomanjkanja podataka ni§ta vise ne spo- 
minje.' 

Bivsi pako nas Jerko i sam dosta uglednim Covje- 
kom, pace i talijanskim pjesnikom, drzim, da de slijedece 
po meni sakupljene biljeske sgodno dopuniti dosele iz- 
dane zivotopisne crte o glasovitom mu sinu, te ujedno 
biti malim prilogom knjizevno-kulturnoj naSoj povjesti 

Jerko bijase sin Krste Dominisa, kojeg god. 1538 
naiazimo zapovjednikom rabske galije, te koji je uz njeg 
joste imao sinove Simuna i Ivana. 

Dok posve manjkaju vijesti o mladosti Jerkovoj, mo- 
zemo prilicno sigurno ustvrditi, da se je po tadanjem 
obiCaju, bivsi Clan ugledne dalmatinske porodice, izo- 
brazio na sveuc^ilistu padovanskom, te da je ucio pravne 
znanosti, jer ga oko g. 1555. spominju doktorom prava 
i odvjetnikom u Mlecima, gdje se je i ozenlo. 

Bivsi takav i po staroj povlasti, sto je imaia njegova 



* O Markantunu Dominisu Rabljaninu. Rad jugosl. akadem. 
knj. X. na str. 2-3. 



I 



- 166 — 

obitel] jos od cara Sigismunda, progla§uje god. 1560. 
legitimnim nezakonitog sina nekog Evangelistu Molina^ 
te se u doticnoj ispravi naziva doktorom prava i knezom 
palatinskim (dottore in legge e conte palatino)/ 

U zbirci satirickih pjesmotvora, koju izdade uvazeni 
Franjo Sansovino,^ nalazi se i oveca pjesma (sa oko 140 
stihova) Jerka Dominisa „o doktorstvu", gdje se isti 
Jerko izrazuje o tolikim neugodnostima odvjetnickog sta- 
leza, kojem je pripadao. 

Iz ove sa kulturnog glediSta vanredno zanimive sa- 
tire razabiremo nezadovoljnu i nemirnu cud Jerka, koji 
u svom zvanju ne nalazi zeljene srece. Njemu se upravo 
gadi to toliko hvaljeno i od mnogih zudjeno doktorstvo i 
on proklinje cas, kad mu se je podao: 

Basta, che maledlco 1' hora quando 

Urtai da scioperato in questo laccio 

C ha posto me di me medesimo in bando; 

tuzi se kako mora svakomu robom biti, i klanjati mu se : 

Esser schiavo d'ogn'un fino de panni, 
Uscir di casa quand ad altri piace. 
E salutar Martin, Pietro e Giovanni: 

te zaklinje oceve, neka ludo ne zrtvuju zivota i imetka, 
da im sinovi budu doktorima: 

Imparate da me padri meschini, 
Che per adottorar vostri figliuoli 
Spendete '1 sangve, la vif e i quatrini. 

U uvodu receni Sansovino vrlo se laskavo izrazuje 
o nasem zemljaku, te veli : „Na koncu vidjet dete lijepu 
i uCenu satiru o doktorstvu od Jerka de Dominisa. Duh 
ovog plemida toli je ziv i okretan, da bi bio za cijelo u 
velike koristio pjesni5tvu, da nijc bio u svom zivotu toli 
lose srece." Zatim spominje, kako ova pjesma, koja je 



* Galvani, II Re d' Armi di Sebenico. Venezia 1884. na 
str. 98. 

* Sette libri di Satire. Venezia 1560, 



— 167 — 

postala usred svakidanje buke odvjetnicke pisarne, moze 
sluziti primjerom bistra duha pjesnikova. 

Kasnije se je valjda Jerko Dominis preselio u rodno 
svoje mjesto, te je mozda u Rabu i umro. Tamo mu se 
god. 1560. (neki kazu 1566.), rodi sin Markantun, jedan 
od najslavnijih al' i najnesretnijih muzeva onog doba. 

Vienac 1900. 




I 




navodnom zagrebiickom tiskotvoru 
od god. 1527. 

najpotpunijem izdanju knjizevno-povjesnog djela 
Konrada Gesnera „Bibliothecamstitutaetcollecta" 
od"god. 1583., zabiljezeno je na strani 337 (po izdava- 
telju Frisius-u), da je Hermagoras Kraft iz Obernburga 
izdao u Zagrebu god. 1527. i 1535. tiskanu geografiCku 
kartu o putovanjima sv. Pavia apostola.* 

Ovu za nas vanredno zanimljivu biljesku, prenio je 
slavni Abraham Ortelius (1527.— 1598.) u njeka izdanja 
svog znamenitog atlasa geografickih karata, sto je te- 
cajem XVI. i XVII. vijeka vrlo cesto izdavan,^ te se moze 
smatrati zbornikom karata najCuvenijih geografa zivucih 
u XVI. stoljecu i prije, kojih izvorni nacrti i prva iz- 
danja velikim dijelom posve se izgubise. 

U savezu sa anonimnom kartom putovanja sv. Pavla 
(„Peregnnationis Divi Pauli Typus Corographicus**), istice 
Ortelius u uvodu, gdje spominje ostale slicne radnje, 
takodjer i Gesnerovu (pravije Frisiusovu) biljesku o 
zagrebackoj Kraftovoj karti od god. 1527. 

Odavie je crpao poznati zagrebacki kanonik i latinski 
pisac Baltazar Krcelic doticnu svoju vijest, te istu u 
manjkavom obliku, (jer nije poznavao prvobitnu izvornu 



• ^Hermagoras Craft ab Obernburgo, edidit tabulam geo- 
graphicam peregrinationis Pauli apostoli quae impressa est Za- 
grabiae 1527., et 1535." 

^ „Theatrum orbis terrarum". (Izdanje od g. 1603. u sve- 
ucili§noj knjiznici zagrebaCkoj.) 



— 169 — 

biljeSku), bez naznake, da se radi o geografickoj karti 
i da se spominje i drugo neko izdanje od god. 1535. 
objelodanio.* 

Kasniji nasi pisci slijedivsi KrCelica, opetovase nje- 
govu tvrdnju o opstanku knjigotiskare u Zagrebu god. 
1527., gdje je toboze putujuci tipograf Hermagoras Kraft 
nastampao knjigu (!) „Tabulae peregrinationis Divi Pauli", 
a neprezaljeni Ivan Kukuljevic, bez dvojbe krivo upucen, 
na jednom mjestu pace istice, da se primjerak te na- 
vodne knjige u grada5kom ^Joanneumu" nalazi.'^ 

Kako prama pravom stanju stvari i u pomanjkanju 
svakog inog dokaza, jamacno ne moze biti govora o knji- 
gotiskarskom radu u Zagrebu ii naznaceno doba, i kako 
je u torn slucaju stampanje geografickh karata vrio 
dvojbeno, ako i ne posve iskljuceno, samo se po sebi 
namece pitanje, da li doti^na biljeska nije jedna od mno- 
gobrojnih bibiiografickih pogrjesaka, koje dosta cesto 
nalazimo tako u starijim kako i u novijim djelima. 

U torn me potkrjepljuje Cinjenica, sto se doticna 
biljeSka u Gesnerovu djelu nigdje drugdje ne potvr- 
djuje i kako izvor vijesti nije poznat, da se istinitost ni- 
kako ustanoviti ne dade. Uz to se zameo Kraftovim 
kartama svaki trag, te moj doticni upit kod najvedh 
kartografickih zbirka ostao je bez uspjeha. 

Isto tako manjkaju nam podaci o licnosti tajan- 
slvenog onog Hermagore Krafta. U staroj knjizevno-kul- 
turnoj povjesti on se dalje ne spominje, a niti u vlastitoj 
njegovoj domovini (u Bavarskoj), nije mu se sacuvala 
uspomena. Iz Orteliusa proslo mu je ime u red najsta- 
rijih njemackih kartografa, Sto ih navadja pisac Breusing, 
te tako dobiva mjesto u kolu onih slavnih muzeva, koji 



• „ De regnis Dalm. Croat. Sclav. Notitiae Praeliminares", 
na strani 456. 

^ „Der Buchdruck in Kroatien". Kroatische Revue. Agram 
1882. na strani 45. (U ,Joanneumu" uzalud trazah razja§njenje 
ove naznake.) 



— 170 — 

tada napose u Njemackoj zapodjenuse bujni preporod 
geografickih znanosti.' 

Po odabrano*!! predmetu mogao je biti svecenikom, 
jer proucavanje i crtanje „perenigracija" sv. Pavla bijase 
tada obljubljenim zanimanjem ne samo kod razliCnih 
geografa svjetovnjaka, ved i u krugovima bogoslovaca. 
Od jednih i drugih bijahu najpoznatiji Petar Apian, 
Orontius Fineus, Marcus Jordanus i Arias Montanus. 

Kod nas mnogo kasnije, u osamnaestom stoljecu, 
dva na§a zemljaka, Dubrovcani Ignjat Gjorgjid i Stjepan 
Suljaga, uciniSe ovo bogoslovno-geografiCko pitanje pred- 
metom vrlo zestoke knjizevne prepirke, sa njekim mal- 
teSkim piscima da li je dalmatinski otok Mljet ili otok 
Malta, bio pristaniStem sv. Pavla na njegovom putova- 
nju, te Gjorgjid oblozi svoje djelo geografiCkom kartom 
starog izvora.'"* 

Ako time i nisam potpuno razjasnio pitanje na- 
vodnog zagrebaCkog tiskotvora od god. 1527. (i 1533.), 
ipak se nadam, da sam toCnijom oznakom stvari po- 
taknuo na daljne potrage, a svakako ispravio njeke krive 
navode u kulturnoj naSoj povjesti. 



' „Leitfaden dutch das Wiegenalter der Kartographie bis 
zum Jahre 1600. — Frankfurt 1883.", na strani 14. 

' Vidi: Valentinelli Qius. Bibliografia della Dalmazia. Za- 
grabia 1855., na strani 232-239. 

Vienac 1900. 




Agatiju frvidaceriju, Kotoraninu. 



gcdju one umne pripadnike hrvatskog naroda, 
1^ koji su u pro§lim stoljedma u velike unapre- 
djivali sveopdu naobrazbu, a kraj tuznih prilika niSta 
gotovo za vlastitu domovinu uraditi mogli, ide i Agati] 
Gvidacerius iz Kotora, glasovit u XVI. vijeku u Italiji i 
Franceskoj, kao vrstan poznavalac i uCitelj evrejskog i 
grckog jezika. 

djetinjstvu i mladosti njegovoj nemamo upravo 
nikakovih vijesti. Da mi sluCajno ne dodje u ruke jedno 
njegovo djelo, gdje se on sam istiCe Kotoraninom, ne bi 
nam ni bilo moguce ispraviti krivi navod raznih onih 
pisaca, koji naCinise Gvidacerija Talijanom iz Kalabrije, 
docim je jedan od njih opet, i on bez svakog ozbiljnog 
dokaza, ustvrdio, da je bio rodjeni ^panjolac' 

Znademo, da se je Gvidacerius rodio oko godine 
1475. i da se je desio u prvoj Cetvrti XVI. vijeka u 
Rimu, gdje je uzivao naklonost pape Lava X., koji, po- 
znavajuci njegovo znanje istoSnih jezika, namjesti ga 
profesorom na rimskom uCilistu „della sapienza*. Tu 
je on mnogo godina revno djelovao, a uz to sastavio 
vanredno bogatu zbirku dragocjenih rukopisa i veiiku 
knjiznicu. Kobne god. 1527., kad spanjolske Me opljac- 
ka§e Rim, propade ovaj plod mnogogodisnjeg njegova 

' Tafuri D. B. Istoria d. scritt. nati nel regno di Napoli III, 
str. 353. 



— 172 - 

truda i Agatiju tek podje za rukom, da u bijegu spasi 
zivot. ' 

Bivsi u najvecoj bijedi, dobra sreca dovede ga u 
francuski grad Avignon, gdje nadje u osobi podlegata 
Ivana Nikolaja iskrenog prijateija i mocnog zastitnika. 
Ovaj ga povede g. 1530. u Pariz, a doskora imenova 
kralj Franjo I. nasega Gvidacerija profesorom evrejskog 
jezika na netom ustrojenom „ College de France" s obil- 
nom za ona vremena placom od godisnjih 200 zlatnih 
cekina.'^ 

Ustrojstvom znamenitog ovog ucevnog zavoda na- 
stade pravi preporod znanosti u Francuskoj, koji je uz 
to i blagotvorno djelovao na ostale evropske zemlje. Uz 
Gvidacerija predavase na kolegiju citav niz vrlo zname- 
nitih ucenjaka svih naroda, od kojih je dosta spomenuti 
glasovitog Mlecanina Pavia Paradizia i cuvenog fran- 
cuskog matematika Orontia Finea. 

Napose za gojenje istocnih jezika nastade novo na- 
predno doba, okrunjeno velikim uspjehom. Bilo je do- 
duse vec i prije opetovanih pokusa, da se uvede u Fran- 
cuskoj a napose u Parizu ucenje tih jezika, a papinska 
stolica podupirala je ova nastojanja, od kojih se je na- 
dala znatnoj koristi za vjersku propaganda po istocnim 
zemljama, nu kraj opceg slabog zanimanja za nauke 
prije XV. vijeka nije se ni u torn moglo mnogo postici. 

Istaknut mi je ovdje prvog ucitelja evrejskog i kal- 
dejskog jezika na sveucilistu pariskom, Pavia de Bon- 
nefoy, pokrstenog izraelca, koji je po kazivanju pisca 
Jourdaina vaijda istovjetan s nekim „Paul de Slavonic", 
§to je pocevsi od god. 1420. ove predmete poucavao. 
Kada i pod kojim prilikama je ovaj iz hrvatskih kra- 
jeva potjecuci davni ucitelj preSao u krilo katolicke 
crkve, primivsi pridjevak „de Bonnefoy", dosele je ne- 



> Tiraboschl : Storia della lett. ital. VII. 2. str. 389. 
» Abel Lefranc: Histoire du College de France. Str. 181. 
i dalje. 



— 173 — 

poznato. 2ivuci u najvecoj bijedi, bududi da je neznatnu 
svoju placii dobivao ueuredno, on je svojim znanjem u 
ono nirtvo doba malo sta privrijedio, a malo mu je ja- 
macno i koristilo, sto ga je parisko sveuciliste prepo- 
rucilo kao: „le seul docteur en Ebrieu et Caldee, ou 
pais de France, au grant reproche de tous chrestiens et 
au deshonneur de la foy.' 

Gvidacerius naprotiv nasao je u Parizu najpovolj- 
nije prilike, pa je takodjer predavao na tako zvanora 
„lombardskom kolegiju", gdje je imao stan i drugovao 
s odlicnijim Talijanima, koji su tada u Parizu zivjell 
Uz to se bavio mnogo knjizevnoscu, pa je, koliko mi 
je poznato, do god. 1540. izdao nize spomenuta razna 
djeia, koja se ticu evrejske gramatike i tumacenja svetog 
pisma. 

Prvo mu je djelo iziSIo jo§ u Rimu oko g. 1525., 
i to papi Lavu X. posvecena gramatika, koju je poprav- 
Ijenu g. 1539. u Parizu pod naslovom „Grammaticae in 
sanctam Christi linguam institutiones", na novo izdao. 
Zadnja radnja njegova, koja je izisla nekoliko mjeseci 
prije njegove smrti, jest djelo: „ Liber Michlol Gramma- 
tices linguae sanctae, R. David Kimchi, Parisiis, Anno 
1540.", stampano evrejskim i latinskim slovima, a imadem 
isto u svojoj knjiznici. Posveta: „Agathius Guidacerius, 
Catarensh, suis auditoribus, sanctae linguae omnibus S. 
P. D." dokazuje nam bez sumnje, da mozemo i ovog 
cuvenog ucenjaka uvrstiti u red glasovitih Hrvata proslih 
vijekova, 

Ostala njegova dosele poznata djela jesu slijedeca: 

1. Canticum canticorum nuper ex hebraeo in latinum versuni, 
Parisiis, G. Morrliius, 1531. 4na. 

2. Ad christianiss. Regem & Reginam Galliae Agathii Gvida- 
cerii in verba domini supra montem explanatio. Parisiis, 
Christ. Wechelus, anno 1531. 8na. 



' Jourdain : De 1' enseignement de I'hebreu au XV. siecle, 
Str. 236. i dalje. 



— 174 — 

3. Comment, in septem psalmos davidicos. Parisiis, 1536. 8na. 
■ 4. De Uteris hebraicis, de punctis, de accentibus, de quantitate 

syllabarum deque vera linguae hebraicae pronunciatione. 

Parisiis, 1537. 8na. 
5. Canticum canticorum & Ecclesiastes, hebr. <S lat. Parisiis, 

1539. 8na. 

Oni, koji se baviSe Gvidacerijem, pohvalise njegovo 
Vanredno znanje i izvrsno poznavanje grckog i evrejskog 
jezika i istakoSe, da je bio vrlo savjestan i u svem toCan 
uCitelj i uCenjak. Meni je milo, §to sam mogao, da u 
kratkim crtama iznesem pred hrvatsko op(^instvo sve ono, 
§to moze zanimati iz njegova zivota i naucnog rada. 

Vienac 1895. 




knjizevnom radu Hermana 
Dalmatina, 

|Hljedan od najstarijih pisaca hrvatske narodnosti bijaSe 
^P Herman Dalmatin, koji ]e zivio u XII. vijeku i da- 
leico slovio velikim svojim znanjem na polju astrono- 
mije i neobiCnim poznavanjem arapskog jezika. 

Nisu nam dosele poznate potanke prilike njegova 
zivota, pa mi je opetovati, §to o njem veli francuski 
pisac Jourdain, da je proputovao s drugom svojim, En- 
glezom Robertom de Retine (kasnijim arhidjakonom pam- 
pelunske crkve), Evropu i Aziju, pa se s njime nastanio 
u spanjolskoj Ebori, da zivi naucima. 

Tomu mogu dodati, da je nas Herman u starom 
izdanju svojih arapskih prijevoda ovako naznacen: „Her- 
manus Dalmata, scholasticus subtilis et ingeniosus, apud 
Legionensem Hispaniae civitatem", a ustanoviti se dade, 
da je i privremeno boravio u Toledu i u francuskoj 
Toulousi, a jamacno pripadao jednom crkvenom redu, 
sto ipak nije tocno poznato. 

Godine 1 143. proputovao je glasoviti benediktinac 
Petar Kluniacense ^panjolsku, da tamo pregleda samo- 
stane svoga reda. U Ebori se namjeri na Hermana i 
druga njegova Roberta, te prvog naziva i,acutissimi et 
literati ineenij scholastico". Saznavsi, da su oba vje§ti 
arapskom jeziku, dade o svojcm trosku od njih na la- 
tinski jezik prevesti muhamedanski koran. 

Tako Petar Kluniacense sam pripovijeda u posvet- 
nom pismu prijevoda, koji imadem u svojoj knjiznici u 



— 176 — 

tiskanom bazelskom izdanju od god. 1550. Iz njega se 
uvjerih, da je to zajednicko djelo spomenutih drugova, 
docim se je dosele taj prijevod pripisivao jedino Roberta 
de Retine, a tek neke manje radnje o proroku Muha- 
medu i o muhamedanskoj vjeri (stampane zajedno s ko- 
ranom), Hermanu Dalmatinu. 

Po jednoj biljesci mogao sam takodjer ustanoviti 
zanimivu i dosele nepriopcenu cinjenicu, da je Ivan Stoj- 
kovic Dubrovcanin, slavni glavni prokurator domini- 
kanskog reda i sjajni govornik na bazelskom crkvenom 
zboru, pronasao god. 1437. rukopis ovoga djela svog 
zemljaka u Carigradu, gdje se je tada desio kao poslanik 
zbora, dao ga tamo vlastitim tro§kom prepisati po Po- 
Ijaku Klimentu de Vislicia, te po ovom prepisu sto go- 
dina kasnije (god. 1543.) izadje prvo, a iza toga razna 
ostala izdanja i prijevodi. 

Koran preveden je kasnije cesto puta i bolje i vjer- 
nije, no ipak djelo je ovo od vanredne vaznosti za knji- 
zevnu povjest srednjeg vijeka, a castan je spomenik 
umnog rada u ono gluho doba sveopceg mrtvila. 

Od vede vaznosti za znanost prikazuju se prijevodi 
i tumacenja starih arapskih astronomskih djela, sto ih 
je sastavio Herman Dalmatin. Rukopisi njihovi velike 
dragocjenosti cuvaju se u prvim knjiznicama Evrope. 

Renan i za njim mnogi su drugi dokazivali, da stara 
arapska medicinska, filozofska i astronomska djela ne bi- 
jahu muhamedanskog izvora, vec da se imadu smatrat 
plodom ucenih krScanskih radnja, sacuvanih u sirskim 
skolama i samostanima, a Arapima da pripada zasluga, 
sto te radnje otese zaboravi, sto grcke izvornike preve- 
dose na vlastiti jezik, pa da njegujuci nauke ove uskri- 
sise znanosti na novi zivot. 

Medju one, kojima bijase zadaca, priopcivati latin- 
skim narodima prijevode ovih arapskih djela i time una- 
predjivati sveopci umni napredak, pripada i Herman 
Dalmatin. U odabranoj ceti umnih radnika, koje sakupi 



— 177 — 

oko sebe u tu svrhu toledski nadbiskup Raimund u XII. 
vijeku, on se sa svojim drugom Robertom de Retine 
posvecuje proucavanju i prevodjenju astronomskih djela 
s vanrednim uspjehom. 

Francuski ucenjak Abbe Clerval posvetio je ovom 
djelovanju naseg zemljaka dubokoumna istrazivanja, koja 
je priopcio pod natpisom: „ Hermann le Dalmate et les 
premieres traductions latines des traites arabes d'astro- 
nomie au moyen age" u izvjestajima medjunarodnog ka- 
toHckog znanstvenog sastanka, sto je obdrzavan g. 1891. 
u Parizu. 

Radnje Hermana Dalmatina iijedno su najstarija poz- 
nata astronomska djela, napisana na temelju arapskih iz- 
vornika, i to: „De Mensura" i „De Utilitatibus astrolabii", 
Abbe Clerval dokazujuci ujedno, da je nastariji prijevod 
Ptolomejeva „planisfera" i njegovih „kanona" (ovo po- 
tonje ogromne ploce, priredjene za proracunanje gibanja 
planeta, s uvodom) takodjer djelo nasega zemljaka, obara 
krivi i cesto istaknuti nazor onih novijih pisaca, koji 
nacini§e nepravom nekog Nijemca Hermana Kontrakta 
u XI. vijeku piscem ovih prijevoda. 

Mi se Hrvati s pravom dicimo cuvenim astronomom 
Marinom Getaldicem, Dubrovcaninom, koji je u pocetku 
XVH. vijeka mnoga astronomska djela napisao i izdao, 
a u proslom vijeku opet jedan na§ Dubrovcanin, slavni 
Rugjer Josip Boskovic, neumrlo se istice na polju astro- 
nomije, te zasluzuje priznanje cijelog naobrazenog svi- 
leta. Ovi redci neka ne§to poblize, nego je to dosele kod 
nas uCinjeno, upozore na zanimivu prikazu Hermana 
Dalmatina, pradavnog pisca o astronomiji i vrijednog 
predsasnika ovih na§ih velikana, jer ga ide slava, da je 
prvi Ptolomejeve nauke novovjekom svijetu priopcio. 

Vienac 1896. 



% 



12 



„Greorge d'Esclavonie". 



Ud|| popisu glasovite knjiznice kneza de la Vailiere, 
^^ koja je javno prodana koncem prosloga vijeka 
u Parizu/ zabiljezeno je djelo: „George d'Esclavonie Le 
chateau de virginiU. Paris 1505". U nadi, da cu stogod 
vise saznati o torn dosele sasma nepoznatom franceskom 
piscu hrvatske narodnosti i o njegovu djelu, dao sam 
se na istrazivanje. 

Na moj upit dobrohotno me ubavijesti ravnateljstvo 
„Narodne Knjiznice" u Parizu, da medju dragocjenim 
knjigama, tiskanima na kvijeru, ima dva primjerka istoga 
djela, kojega tocni natpis ovako glasi : „ George d'Escla- 
vonie. Le chateau de virgiw'te. Compose pour la salut et 
V edification de dame Isubelle de Viile Blanche. Paris, 
Anthoine Verard, le XXII. Novembre, 1505."^ 

Uza to sam si dobavio opis knjige i prijepis posvete, 
gdje nadjoh podataka o osobi pisca i o sadrzaju djela. 

Posveta je upravljena „A ma filiole en jesu Christ 
tres amee Dame ysabel de ville blanciie religieuse du 
convent de dames de beaumont empres tours George 
de esclavonie. maistre en are et docfeur en theologie chanoine 
et penencier de V eglise de tours". 

To nam dokazuje, da je na pocetku sesnaestoga 
vijeka jedan nas zemljak bio kanonik cuvene franceske 
nadbiskupije u Toursu ; ujedno nam naslov mestra zna- 

' De Bure Catal des livres de la Bibl. du Due de la Vaili- 
ere. Paris 1783. 

- Vidi takodjer : Jnventaire des livres impr. sur velin de la 
Biblioth. Nationale. Paris 1877. 



— 179 — 

nosti i doktora bogoslovlja svjedoci, da je to morala biti 
znamenita i vrlo ucena osoba. 

Djelo ]e napisano, kako kaze dalje, u slavu djevi- 
canskoga stanja, a posvetio ga je duvni gospojinskoga 
samostana u Beaumontu Izabeli de Ville Blanche, kad 
je ova pred nadbiskupom tourskim polozila zavjet dje- 
vicanstva. 

Prosnja nekoje velecasne gospode, koja bijahu pri- 
?utna kod svecanoga cina, ponukala ga je, da protu- 
maci mladoj duvni svete tajne njezina zavjeta. („Je tay 
compose ce present livre nomme chasteau de virginite. 
Affin que tu entendes les misteres tu puisses ton estat 
qui passe les aultres mieulx maintenir et la gloire de ta 
virginite en bonne perseverance plus devotement et plus 
seurement garden Et pour ce que la matiere da la vir- 
ginite est excellente y plaisant et gracieuse"). 

Djevojka, kojoj posvecuje svoje djelo, bila je za 
stalno vrlo visoka roda, kad je zavrijedila, da joj po- 
kloni raskosno opravljenu knjigu tako odliSan crkveni 
dostojanstvenik, a nas zemljak k tomu jos istice, da je 
to s toga uCinio, §to kao njezin kum ima i duznost pred 
Bogom brinuti se za spas duse njezine („. . . pour de- 
monstrer le devoir du parrain de quel je me tiens envers 
toy oblige-). 

Djelo samo ima 132 strane u 4-ni, te je §tampano 
gotickim slovima. Naslovni je list lijepo uresen, te citava 
knjiga ide u red najljepsih tiskarskih tvorina cuvenoga 
Antuna Verarda. 

osobi pisca, o njegovu imenu i porijetlu ne 
imamo dosele (koliko je meni poznato) upravo nika- 
kovih vijesti u nasim knjizevnim i zivotopisnim vrelima. 
Ja sam se mnogo trudio u torn pogledu, nu bez sva- 
koga uspjeha, pa iznosim ove retke u nadi, da ce 
mozda s vremena za rukom poci, saznati sto tocnije o 
zanimivoj licnosti davnoga franceskoga pisca Gjure Slo- 
vinjanina. 

Vienac 1897. * 



Hrvatski poslanik na augsburskom 
saboru god. 1530. 



|ar Karlo V. putuje u proljece godine 1530. iz Ita- 
lije na njemacki drzavni sabor u Augsburg, koji 
]e zapoceo svoja vijecanja dne 8. travnja. Svjetska po- 
vjest zabiljezila je glavne dogadjaje na torn saboru, gdje 
je izbila velika opreka medju katolicima i pristasama 
Martina Luthera, koja je doskora imala buknuti zivim 
plamenom, pa u svojim posljedicama dodirnuti i hrvatske 
zemlje Manje je poznata zgoda na torn saboru, da je 
hrvatski poslanik, Vuk Frankopan, clan slavne porodice 
knezova trzackih, pred mocnim carem, u sjajnom go- 
voru orisao goleme bijede i nevolje, kojima bijase izvr- 
zena kraljevina Hrvatska od vjecitih navala turskih, pa 
je molio od njega i njemackih knezova pomoc za izmu- 
cenu svoju domovinu. 

Stanje u Hrvatskoj bijase tada upravo ocajno. Pri- 
stase kralja Ferdinanda i privrzenici Ivana Zapolje vode 
krvavi domaci rat, a Turci provaljuju u Slavoniju, pa 
se spremaju na novu veliku vojnu. U ovakovim prili- 
kama kralj Ferdinand za cas pomislja, ne bi li bilo po- 
moci od Karia V., i svjetuje Hrvate, neka poslju svoga 
poslanika pred cara u Augsburg. Dne 24. kolovoza 1530. 
drzao je knez Frankopan svoj govor, koji je istodobno 
izisao ispod tiska u latinskom izvorniku i u njemackom 
prijevodu. Casna ta nasa knjjzevno-povjesna starina, 
koje se jedan primjerak u mene naiazi, nosi ovaj natpis: 



— 181 — 

„Oratio ad Serenissimum Carolum V. Sacri Romani Im- 
perij Caesarem inclytum: Ac ad illustr. et potentiss. 
Principes, facta ex parte Regnicolarum Croaciae: per 
Vuolffgangum de Frangepanibus Comitem et Oratorem 
ipsius Croaciae, Augustae XXIII. Augusti, Anno 1530. 
habita. — Responsio Illust. Principis Joach. Marchionis 
Brandenburgensis. — Augustae Vindel. in offic. Al 
Vueyssenburgensis, 1530." 4 iista u 4-ni. 

„Velikasi i plemici kraljevine Hrvatske nudjaju 
vjerne svoje sile Vasem carskom Velicanstvu i ponizno 
se preporucuju", veli hrvatski velikas, pa zivahnom rje- 
€ito§cu, pun zanosa, pripovijeda o osamdesetgodisnjem 
ratovanju Hrvata proti turskoj premoci, kojoj ce napokon 
morati podieci, ne dodje ii u zadnji cas tako potrebna 
pomod. 

.;Pomisli, posveceni care, nastavlja Frankopan, ka- 
kove i kolike jade imade pretrpjeti bijedna Hrvatska u 
junackoj i ocajnoj svojo] borbi proli dusmaninu svega 
krsdanstva. Liseni, od svojih predaka bastinjenog tla, 
okrutno ubijani ili vodjeni u vjecno robstvo, zene nase 
zvjerskim nacinom obescascene, mnogi od nas vec si 
je u ocaju svojem zazelio konac tako mukotrpnog zica". 

I pokazujuci nezacijeljene svoje rane, u svetom zaru 
dozivlje velikom katolickom vladaru: „Nema, svijetli 
care, nijednog naroda na svijetu, koji bi u tako golemoj 
nesredi, tako nepokolebivo ustrajao u krScanskoj vjeri, 
kako to cini narod hrvatski". 

Na divne ove rijeci odgovara u ime cara Joakim 
knez brandenburski. U velike hvali hrvatsko junactvo, 
bodri na ustrajnost u borbi, pa obecava skoru pomoc 
iz njemackih zemalja. 

Al prodje punih dvanaest godina, prije nego se 
maknu njemaCka vojska. Tek godine 1542. isti Joakim 
brandenburgki dodje na celu brojne vojske do Peste i 
Budima, nu vec poslije prvih okrsaja, na ocigled junacke 
pomodi Nikole Zrinskog, u najozbiljnijem casu, on se 



— 182 — 

s vojskom opet vraca u Njemacku, ostavljajuci Hrvatsku 
i Ugarsku krutoj sudbini osmanlijske osvete. 

Kratkom ovom crticom zelim poblize upozoriti na 
krasan prilog hrvatskoj povjesti, koji drzim vrlo vaznim 
takodjer pogledom na svjedocanstvo, sto nam podaje o 
posebnom polozaju kraljevine Hrvatske u ono doba. Po- 
slanik hrvatski samostalno stupa pred cara Karla V., a 
tek kasnije, dne 30. rujna 1530., u ime Ugarske govori 
na istom saboru Ladislav de Macedonia, biskup vara- 
dinski, kojemu se tada pridruzise i dva izaslanika iz 
Slavonije. 

Na§ neprezaljeni historik Radoslav Lopasic u svom 
lijepom djelu „B'hac i bihacka krajina" biljezi na strani 
287 — 288. njemacki prevod govora Vuka Frankopana 
s jezgrom sadrzaja po magjarskom bibliografu Kertbe- 
nyu, pa nas izvjescuje potanje o raznim prilikama burnog 
zivota ovoga znamenitog Hrvata, koji bijase slavan kaa 
junak i diplomat, a pogibe g. 1546. u smalkaldskom ratu. 

Vienac 1895. 



BantOY „Raj" sa slikama Julija 
Klovia. 

frije dvije godine bjese objavljen u „Viencu" lijepi 
zivotopis glasovitoga hrvatskoga sitnoslikara Julija 
Klovija (Glovica), sto ga je napisao na engleskom je- 
ziku John W. Bradley, („The life and works of Giorgio 
Giulio Clovio, miniaturist", London, 1891.), a nedavno 
opet izidje presjajni upravo spomenik njegova umjet- 
niCkcg rada, i to u Italiji, koju je nas Klovio svojim 
bogodanim kistom najvecma proslavio. 

UCeni podknjiznicar vatikanske knjiznice, G'us. Cozza- 
Liizzi, izdao je prosle godine najprije opis znamenitog ru- 
kopisa Dantova „Raja", uresen slikama Julija Klovia („I1 
paradiso dantesco, nei quadri miniati e nei bozzetti di 
Giulio Clovio". Roma, 1893.), Sto se cuva u vatikanskoj 
knjizm'ci, a bijaSe nekad vlasnictvo vojvoda urbinskih; 
a sada iznenadjuje umjetnicki svijet dragocjenim izdanjem 
citavoga rukopisa u fototipiji, u tolikoj Ijepoti, da se Sto 
Ijepse tesko i pomisliti moze. 

lorn rukopisu govori nas Ivan Kukuljevic u svom 
zivotopisu Julija Klovia, Sto ga je godine 1878. ..Matica 
Hrvatska" izdala u vrlo lijepoj knjizi. No on ga nije 
imao prilike vidjeti za svoga boravka u Rimu, pa ga 
za to opisuje po kazivanju drugih pisaca. 

Rukopis „Danteove bozanstvene komedije", kazu, 
uresen je slikarijama triju umjetnika. Konac ocistilista i 
citavo pjevanje raja uresio je Klovio, kojega je ime je- 
dino zabiljezeno u rukopisu. 



— 184 — 

Nu g. Cozza-Luzzi pokazuje, da nikako ne stoji da 
je ime Klovijevo zabiljezeno u rukoplsu, a dosele da ne 
bijase sasma vjerodostojnog dokaza, da su to doista 
radnje nasega umjetnika. 

Tek veoma zanimljivi prvolni nacrti ovih s/ikarija 
sa vlastorucnim biljeskama Klovija, koje je ova] gospodin 
otkrio u istoj vatikanskoj knjiznici, konacni i najbolji su 
dokaz u prilog nasem zemljaku. 

Nacrte je ove predao Klovio vojvodi urbinskom na 
odobrenje prije izradbe samih slika. Oni su vrlo drago- 
cjeni prilozi povjesti umjetnosti kao i poznavanju samog 
umjetnika, koji nam se ovdje ukazuje u najtanjim crtama 
svojega rada. 

Prvoj slici nije se pronasao izvorni nacrt. Ista je 
upravo prekrasno izradjena. Prikazuje nam pjesnika „Bo- 
zanstvene komedije" sa Beatricom u nebu, gdje gledaju 
neslucene rajske divote: 

„A gloria di colui che tutto muove 
Per I'universo penetra, e risplende 
In una parte piu: et meno altrove. 
Nel ciel che piu della sua luce rende 
Fu io, et vidi cose che ridire 
Ne sa ne puo chi di la su discende; 
Perche appressandosi a! suo disire, 
Nostro intellecto si profonda tanto, 
Che dietro la memoria non puo ire". 

U divnom se okviru nalaze ovi stihovi. Pod njima 
su namje§leni angjeli u prelijepom rasporedu, a Citavu 
sliku nazivlje izdavatelj pravim umjetnickim cudom. 

A i sve ostale slike ne zaostaju za ovom prvom, 
pa se doista ne moze kazati, kojoj pripada prednost. 
Citavi ovaj red malenih slika, veli izdavac, pokazuje 
svakomu umjetniku i svakomu stovatelju genija pravi 
raj lijepih umjetnosti, dolikujuci uzvizenoj pjesni Ali- 
ghiera i ruci Klovia. 

Izdanje ima u svem do sedamdeset vrlo uspjelih 
reprodukcija, a izislo je samo u sto primjeraka po dvije 



185 



sta franaka. Djelo u velike sluzi na cast izdavacu, a na- 
pose mi Hrvati moramo mu zahvalni biti, §to je spomen 
nasega zemljaka tako lijepo prodicio. 

Na koncu mi je istaknuti, da je gosp. Cozza-Luzzi 
zapao u krupnu pogrje§ku, kad drzi Klovija rodjenim 
Grkom i to na osnovu cinjenice, da se je isti po ukusu 
onih vremena kadkad podpisivao „Macedo". Ivan Ku- 
kuljevid u spomenutom zivotopisu dokazuje, da se je 
Klovio rodio u Grizanama u hrvatskom Primorju, od 
porodice Glovic (kasnije Glovicic). Malo ne uvijek pot- 
pisivao se Croata, Croatus, Crovata, de Croatia i katkad 
i lilyricus. 

Pod Klovijevom slikom, koju je on sam izradio, 
potpisao se „Croatus", a na crnom mramornom spome- 
niku s poprsjem od bijela mramora u crkvi sv. Petra 
od Vinkula u Rimu citamo, da je „Pictor nulii secundus" 
bio „Domino Julio Clovis de Croatia". 

Nije g. izdavaC trebao traziti klicu vanrednog sli- 
karskog dara nasega Klovija u tome, sto drzi, da se 
je rodio „in elleniche contrade-, jer ba§ ponosna Italija 
imade razloga diviti se vjeStini i darovitosti hrvatskih 
sinova, od kojih mnogi stekose u njezinu krilu casna 
mjesta u svim granama znanja i umijeca. 

Vienac 1894. 




L 




Ifepoznato djelo Tome Baselji6a, 
Dul3rovcaniiia. 

knjizevnoj nasoj povjesti ne nalazimo napome- 
nuto nijedno djelo fratra Tome Baseljica, Du- 
bro'vcanina, jer se je dosele opcenito drzalo, da se je 
njegov knjizevni rad posvema izgubio, pa mi je milo, 
sto mogu izvijestiti o jednoj njegovoj tiskanoj radnji, 
koja je izasla za zivota slavnog ovog naseg zemljaka, 
na pocetku XVI. vijeka. 

Natpis knjizi, koju imadem u svojoj zblrci, jest 
ovaj: „Historia illust. Romanorum ajano usq. ad captam 
a Gotthis urbem. Jampridem edita per Fr. Thomam, qui 
veteribus tantum est aetate inferior. — Romae, exp. 
Steph. Guillireti Lothoringi, anno salutis 15 lO". 

Na 58 strana velike osmine opisuju se tuj zida 
rimskih vladara, a djelce, koje ide u najvece bibliografske 
rijetkosti, ukraseno je mnozinom prekrasnih drvoreza, pa 
imade posvetu papi Juliju II,, poznatom prijatelju zna- 
nosti i umjetnosti. 

Uvjerenje, da je pisac fratar Toma, upravo nas 
Baseljic, stekao sam, vidjevsi nedavno jedan drugi pri- 
mjerak istog djela, gdje se na naslovnom listu kraj 
imena naiazi stara rukopisna biljeska „archiep. Ragm.'', 
a potraga po raznim izvorima dubrovacke povjesti nau- 
cila me, da je Toma Baselji^ doista bio visoki crkveni 
dostojanstvenik dubrovacki (ako i ne nadbiskup, kako 
je pogrjesno zabiljezeno) i uz to u predmetu, kojim se 
knjiga bavi, priznat ucenjak, jer se znade da je slovio 



187 



kao dobar poznavalac stare povjesti i da je imao lijepu 
zbirku rijetkih starih novaca. 

O njegovu zivotu znade se nadalje, da se je rodio 
u Dubrovniku i da je oko godine 1460. slusao nauke u 
Padovi kod glasovitog dominikana Franje Neritona, pa 
tada sam i stupio u red sv. Dominika. God. 1465. po- 
ucavao je u Padovi i tuj zadobio naslov doktora bogo- 
slovlja. Kasnije bje§e poslan za ucitelja na sveuciliste 
budimsko gdje je uzivao osobitu naklonost kralja Matije 
Korvina, koji se je cesto i rado sluzio njegovim savjetom 
i upotrebio ga opetovano u vaznim zgodama. 

Dobro je poznato, da se je tada sabirao na budim- 
skom dvoru velik broj znamenitih i umnih Hrvata, od 
kojih uz Baseljica bijahu jo§ DubrovSani Serafin Bunid 
(drug Tomin u naucimn), Filip i Junije Gradic, Petar 
Zamanja i fratar Srecko. 

Godine 1489. desio se Baseljic u Mletcima i svojim 
uplivom poradio, da je odcijepljen samostan njegova 
reda u podrucju dubrovaCke republike od onih ostale 
Dalmacije i Ugarske i time se ustroji posebna dubro- 
vacka kongregacija, kojoj bijase on drugim predstoj^. 
nikom sve do svoje smrti oko 1511. godine. 

Vienac 1894. 



piscu SimuniL G-risogonu Zadraninu. 

"^tarije knjizevne radnje o trgova£kim znanostima vrlo 
P^ su u nas rijetke i premda bijase trgovina u hrvat- 
skim primorskim gradovima, a napose u Dubrovniku u 
velikoj casti i djelomice izvor blagostanja u napretku, 
to ipak imademo citavoga XV. i XVI. vijeka samo jedno 
djelo domacega pisca o trgovini i to: „Della mercatura 
e del mercante perfetto", djelo umnoga Dubrovcanina 
Benka Kotruljica, napisano g. 1458, a izdano tiskom tek 
poslije pisceve smrti, g. 1573. 

Na drugo jedno djelo iz pocetka XVII. vijeka, koje 
sadrzava upute u trgovacko knjigovodstvo, zelim ovim 
upozoriti, smatrajuci ga isto tako zanimivim prilogom 
starijoj na§oj bibliografiji. 

To je talijansko djelo Simuna Grisogona Zadranina, 
tiskano god. 1609. u Mlecima s natpisom: „ll mercanie 
arricchito del perfetto quaderniere: overo, specchio lucidw- 
simOf nel quale si scopre ogni questione, che desiderar si 
possa per imparare perfettamente a tenere lihro doppio. 
Tratto al stil moderno di Venetia da Simon Grisogono no- 
bile zaratino". 

Radnja ova o dvostrukom knjigovodstvu, koje se 
primjerak u mene nalazi, bijase dosele sasma nepoznata. 
Sastoji se iz vrlo zgodno sastavljenih primjeraka za vo- 
djenje svake pojedine knjige. Valjalo bi ju usporediti sa 
ostalim tadanjim radnjama istoga smjera, da se vidi, 
da li i u koliko je nas zemljak unapredio struku, koju 
je obradio. 



— 189 — 

U primjerima nam se takodjer pruza dosta jasna 
slika tadanje, po cijelom svijetu rasirene mletacke trgo- 
vine i razabire se, kojim se je pravcem u ono doba po- 
glavito razvijala. 

Ime pisca, clana poznate stare zadarske porodice, 
bijase dosele takodjer sasma nepoznato. Sudeci po po- 
hvalnoj pjesmi, koju njemu u slavu ispjeva neki Drachio 
Quintio, te koja je otisnuta na pocetku knjige, bio je to 
dosta znamenit covjek i marljiv mnogostran pisac. 

To dokazuje takodjer izvjestaj pisca, koji se nalazi 
u posveti spomenutoga djela, o ostalom knjizevnom radu, 
gdje istice, da je na svijet izdao g. 1607. i 1608. „astro- 
nomicke razgovore" („discorsi astronomici'), a potonje 
godine i hvalospjev patrijarku Vendraminu, kad se ovaj 
vratio iz Rima u Mletke. 

Spominje takodjer neka djela o vojnickim znano- 
stima, koja je tada (g. 1608.) vec imao pripravijena za 
tisak, ali ne znamo, da li su doista na svijet izdana, 
kako nam u opce nisu poznate daljne zgode iz piSceva 
zivota i knjizevnoga rada. 

Vienac 1897. 



jednom djelu Jakova Bunica 
Dubrovcanina. 







popisu knjiznice slavnog Spljecanina Marka Ma- 
rulica, (Starine knj. XXV.), nalazi se i djelo Du- 
brovcanina Jakova Bunica, bez svake daljne naznake, 
ovako zabiljezeno: ..Libellus Jacobi Boni Epidaurii de 
raptii Cerberi". 

Budud da ovo prerijetko izdanje, ostade dosele sasma 
nepoznato nasim knjizevnicima, to isto ovdje u kratko 
opisujem, po primjerku, sto ga cuvam u svojoj knjiznici. 

Knjiga je stampana oblim slovima u maloj 4-ni, te 
imade 20 nenaznacenih listova. Posvetna pjesma pisca, 
upravljena: „Reverendissimo in Christo patri. D. Oiiverio 
Carraphe, Cardinali Neapolitano episcopo Sabinen. pro- 
tectori Ragusino, Jacobus Bonus.", ovako glasi: 

Divas: que paphiam deam colentem 
Silvas idalii: & nemus Cytheri 
Formosam faciunt: Apollinemq. 
Musas Pallada Liberamq. patrem: 
Istis preposui tribus libellis. 
Quos: o gloria patrie domusq. 
Carraplie nitor & decus perenne : 
Fidem qui rubeo tegis galero : 
Mundi & pondera cardinemq. vertis 
Diis equus superis: tibi dicamus: 
Et dono Herculeum damus laborem: 
Munus quod decet infimum Poetam: 
Non quod maximus exigit patronus 
Urbis: que illyrici caput tenetur. 

Po tiskarskom obicaju u XV. vijeku, knjiga neima 
naslovnog lista. Iza posvete slijedi odmah prvo poglavlje 



191 



sa iiatpisom: „Jacobi Boni Epidaurii Dalmate de raptu 
Cerberi Liber Primus". (Aglea). Dalje imade na sedmom 
listu „Liber Secundus, (Thalia.)", a na trinajstom „Liber 
Tertius. (Euphrosina)'. Nije naznaceno gdje i kada je 
tiskana, nu bibliograf Ljud Hain u svom „Repertorium 
bibiiographicum" (Stuttgart 1826.), drzi da je to tiskotvor 
rimskog tiskara Stjepana Planka, izveden oko g. 1-.80. 
Djelo se zavrsuje slijedecom pjesmom cuvenog tali- 
janskog ucenjaka Filipa Beroalda; 

Viribus Alcides superas educit ad auras 
Interna stygium de regione canem. 
Versibus Herculee par est Jacobus erumne: 
Ille canenda gerit fortiter iste canit. 
Aetherios iili cultus benefacta dedere: 
Isti grande decus hec benedicta dabunt. 

Bunicu saznajemo iz raznih vrela, da je umro 
god. 1534. docim nije poznato kada se je rodio. Bijase 
^ poslanik dubrovaCke republike kod pape Lava X. viso- 
kocijenjen od istog i od mnogih inih dostojanstvenika. 
Sveukupna njegova djela izasla su god. 1526. u Rimu, 
dozvolom pape Kiimenta VII., koj takodjer dade njegovu 
pjesmu „De vita et gestis Christi", po fratru Bernardinu 
Cortonu iz Videma na kaldejski i jermenski jezik prevesti. 
Obzor 1893. 



->l^®$l- 



Ifepoznato djelo Mate Andrasevica, 
Trogiranina. 

^M^fcedju rijetkim djelima u mojoj knjiznici, nalazi 
^;y|p' se i slijedeci, dosele kod nas sasma nepoznati 
pjesmotvor Mate Andrasevida: „Epithalamium Matthaei 
Andronici tragurini in nuptias Vladislai inuictissimi ac 
felicissimi Pannoniarum ac Boemiae Regis & Annae 
Candaliae Reginae Serenissimae. (Na koncu:) Impressum 
Venetiis p. Bern. Venet. de Vitalibus Anno Dni. M. D. II. 
Die. XXX. Mensis Juiii". 

To je latinska pjesma u slavu vijencanja ugarsko- 
hrvatskog i ceskog kraija Vladislava sa Anom kneginjom 
Foix, rodjakinjom franceskog kraija Ljudevita XII. koju 
bijase isprosio na dvoru franceskom, poslanik kraljev 
Srecko Patancic, §ibenicanin, kancelar senjski i pisac 
poznatog, cesto puta tiskanog djela: ,,De itineribus ag- 
grediendi Turcam". 

Isti PetanSic pratio je i kraljevu vjerenicu g. 1502. 
preko Mletaka i Hrvatske na dvor kraija Vladislava, te 
je istoj valjda kod ove zgode, predao sam Andrasevic, 
svoje pjesnicko djelo. 

Knjizica imade 8 strana u 4-ni, te je posvecena: 
„domino Nicolao de chiiak electo chienadiensi". Kao 
primjer slijedi evo nekoliko redaka iz same pjesme: 



Aspiceres illic populos utraq. jacentes 
Danubii ripa rapidis quos circuit undis 
Sauus & aduerso quos ambit flumine drauus. 



193 



lllic delmaticae gentes agtiesq. liburni 
Atq. polemonii proceres proceresq. Bohemi. 
Deniq. parrhasio quicquid sub cardine gentis 
Regna tenent aderat regi auxiliaribus armis: 
Quoscunq. in populos uictricia signa mouere 
Ef quocunq. parat deferre ex hoste triumphum. 

O Mati AndraSevicu malo §ta nam je dosele poz- 
nato. Bio je na pocetku XVI. vijeka uciteljem gradjanskog 
prava na sveuCiliStu padovanskom i ovijencanim pjes- 
nikom. Njegove elegije, koje ostadoSe u rukopisu, danas 
su vecom stranom izgubljene te su spomenute u djcla 
Ivana Lucica: „Meniorie di Trau", a u novije doba za- 
biljezio je Fortis, da su se nalazile pod konac proSlog 
vijeka, kod biskupa trogirskog MioCevida. 

Obzor 1893. 






13 



velikoj dubrovackoj tresnji. 




I XXXVI. knjizi „Starina" priobcuje dr. M. Resetar 
^ talijanski izv]e§ta] : „0 velikoj dubrovackoj tresnji 
od godine 1667.", suvremeno stampan u Jakinu. 

U mene se nalazi preriedak dalnji jedan izvjestaj o 
istom dogodjaju, stampan osam dana iza spomenutoga 
takodjer u Jakinu, pod naslovom: „Racconto della na- 
vigatione de Monsig. Arcivescovo colle Monache di Ra- 
gusa, del loro ricevimento in Ancona li 2. Maggio 1667. 
e di altri successi del gia narrato Terremoto. In Ancona, 
nella Stamparia Camerale, 1657." 

Tuj nam se potanje opisuju poznati strasni prizori 
u nesretnom gradu, koji je imao pretrpiti uzasnu tresnju, 
silni pozar i provalu razbojnika, te gdje u one kobno 
doba pogibe uz sve ostalo, neizmjeruo dusevno blago 
hrvatskog naroda. 

Neimajud ni u Dubrovniku niti u okolici dovolj- 
noga zaklona, odluci se nadbiskup Torres na putovanje 
u Jakin, kamo su ga pratije 62 duvne, a samo 5etiri u 
starosti od. 80 do 100 godina ostadose u Dubrovniku 
u njegi rodbine. 

Vrlo nerado se odijelise Dubrovcani od svoje krvi, 
nu nepreostade im drugo, te vijece teska srca udijeli 
putnicima u ime putnog troska potporu od sto talira. 
Istim brodom ostavise grad razni gradjani i obitelji, 
medju kojima se spominju dvije plemkinje Gundulic, te 
sedamgodisnji djecarac, kojega izvukose ispod rusevina 
poslije 6 dana za cudo joste ziva. 



— 195 — 

Poslije vflo pogibeljnog, burnog putovanja od 27 
dana, kojemu pade zrtvom sedam duvna i jedna od po- 
menutih plemkinja, prispje brod u jakinsku luku, gdje 
putnike svedano docekase biskup, mnogo odlicnika i 
pucanstvo svega grada. 

Iza odmora velika povorka krene u crkvu, gdje 
bjeSe odsluzen svecani „Te Deum laudamus", a napokon 
budu putnici namjesteni i gostoljubivo svim potrebnim 
obskrbljeni. 

Knjizica §tampana je, kako ve6 napomenuh i kako 
se narocito spominje, osam dana iza prvog izvjeStaja, 
te broji 8 strana u cetvrtini. 

Obzor 1893. 




k 



Pismo Yatroslava Lisinskoga g. 1852. 

If Wll ^^^''S^o su doba veze izmedju pjesnistva i glazbe 
^^^ tako jake i znatne, da se povjest knjizevnosti 
mora osvrtati i na rad onih Ijudi, koji su pisanoj pjesmi 
podavali glazbeno ruho. Medju ovim Ijudima zaprema 
najvidjenije mjesto Lisinski, pa zato drzim, da je zgodno 
priopciti ovdje njegovo pismo iz god. 1852., koje nam 
ujedno podaje zanimljiv prilog za poznavanje hrvatskih 
kulturnih prilika onoga vremena. 

Lisinski je napisao ovo pismo beckomu glazbenomu 
kritiku i skladatelju Zagrepcaninu Leopoldu A. Zellneru, 
sinu Zaharije Zellnera, koji je nekada kao glazbenik 
zivio u Zagrebu. Jedan dio cinjenica istaknutih u ovom 
pismu potanje je prikazao Fr. Kuhac u poznatoj svojo] 
knjizi o Lisinskom. 

Pismo se nahodi sada u mene, a giasi ovako: 
Schatzbarster Freund! 

Aus Ihrem an den H. Vater unlangst gerichteten 
Schreiben tiberzeugte ich micli mit wahrem Vergniigen, 
dass Sie sich noch des einstigen Schul-CoIIega freund- 
schaftlichst erinnern ; um so mehr, da uns Vergangenheit 
auf lange, lange trennte, ohne dass ich iioffen konnte, 
jemals noch mit Ihnen in Correspo[n]dence treten zu 
diirfen, doch das gute Gliick verlasst mich, wie ich 
sehe, nicht. — Was soil ich aber von der traurigen 
Zeit, die sich im Strome der Ewigkeit verlor, reden? 
Haben wir ja doch, wie Sie selbst im erwahnten Briefe 



— 197 — 

wunschten, vom Jetztlgen genug zu sprechen. — Sie wiin- 
schen von mir nMhere Auskunft unserer Musikumstande ? 
Die kann ich mit einem kurzen ^Miserable" beantworten. 
— Doch ein Naheres. — Wie es Ihnen bewusst, lag 
unser Musikverein schon in allerletzten Zuckungen, wir 
halfen de[m] Armen muthig auf die Beine, derselbe steht 
jetzt so soorganisirt da, wir haben aber neue vom h. 
Ministerium selbst belobte Statuten, die leider nur am 
Papier stehen — die Ausschusse (weil man bei deren 
Wahl bios auf Complimente losgeht) sind von Mitglie- 
dern besetzt, die sich den Teufel scheeren, ob die Kunst j 
Kunst bleibt, oder nicht — doch muss ich einige Aus- 
nahmen hierin machen, obgleich wenige. Es gab eine 
Zeit wo derjude tolerirt gewisse Geldbussen deswegen 
tragen musste, nun geht es so mit der armen Muse, 
die bei uns fast die ZuhOrer bezahlen sollte, urn die 
Gnade zu erhalten, dem gahnenden Publikum ihre Re- 
verenz machen zu durfen. — Wir haben fur jetzt 42 
Zoglinge, die in der Theorie, im Gesange, Violin-und 
Violoncell-Spiele Unterricht erhalten — meine Wenigkeit 
hat die Ehre — doch nur diese — das Schulen-Inspec- 
torat zu bekleiden, und ist bemussigt, um nicht vor 
Hunger noch eine grossere Wenigkeit zu werden, Privat- 
Unterricht zu ertheilen. Wie dies meinem Berufe, zu 
dem ich mich in der Composition ausrusten musste — 
entspricht — wie dies die Fantasie, die ohnehin in 
diesem Lande der Apathie eine furchibare Schlappe er- 
dulden muss, anregen und fortnahren diirfte, uberlasse 
Ihre[n] weisen auf das Selbstbewusstsein fussenden Eror- 
terungen. — Auch haben wir ein Nationaltheater, in 
dem seit den ersten Beginn eine Truppe walscher Mi- 
nesanger sich herumtumelt, die meistentheils aus den 
Lagunen Venedigs hervorgezogen zu sein scheinen. 
Der Direktor erhalt fast Alles gratis — hangt uns 
aus blosser Dankbarkeit, die wirklich nur bei einem 
Italiener derart gesucht muss werden — manchen Baren 



198 



an — doch nein nicht uns — ich meinte den Agramern^ 
die es nicht besser verstehen — er maltraitirt uns mit 
herabgelcommen[en] Choristinen, die an Alter mit Metiiu- 
salem ringen diirften — mit Sangerinnen, die wegen 
Uiberfluss des Stimm-Mangels so tuehtig auf den Bret- 
tern herumschreien, und nebstbei bekranzt werden - - 
gibt uns Bassisten zu horen — deren einer einen stummen 
Orovist — der nachgelcommene aber einen solchen T5lpel 
im waiiren Sinne des Wortes zu sehen gibt, dass man 
ihn mit Gotterlust von der Biiline peitschen konnte. Und 
was maclit das richtende Pubiikum? Ach mein Gott,. 
das schweigt — aus vielseitiger Geschmacklosigkeit, und 
vielleicht auch aus Furcht, seine Inkompetenz, wie dies 
beim Kranzewerfen geschah — auch hierin nicht stolpern 
zu miissen. Und der gute Direktor Scalari, ehemals 
Spongia wird gut durchrutschen ; ich verarg es ihm 
einestheils nicht — denn ein Wicht ist vor meinen Augen 
nur der, der schlechte Waare fur gute, wenn man soiche 
mit crasser Unwissenheit | reissend sucht — nicht an- 
bothe. — Mochten Sie iiber diesen kurzen Sachverhalt 
etwas schreiben, bitte Sie aus Griinden, die ich Ihnen 
spater mittheilen werde — sub rosa zu behalten. — 
Nur ewig Schade, dass unser Verein, der wenn je, so 
jetzt seinem Zwecke entsprechen konnte, zu sehr igno- 
rirt wird — wie schon h'essen sich da Krafte fiir das 
entstehende Theater heranbilden, um sie aus der Feme 
nicht holen zu mussen. — So geht es auch mit meinen 
Produkten — deren ich an 100 bis nun niederschrieb : 
— nicht einmal einen Freund finde ich, der mir einen 
Wiener Verleger versorgen wollte, um meine Werke 
an's Licht bringen zu konnen. — Freyhch dachte ich 
oft, dass Sie mir hierin, der Sie jetzt so eine wichtige 
Roiie in der Kunst-Welt spielen, viel helfen konnte[n], 
ich wurde Anfangs auf kein Honorar von Verleger 
Anspruch machen — und ware bereit einige meiner 
bessern deutschen Lieder, die ich vorher gerne Ihrem 



199 



Urtheile unterzoge, zu geben. — Mein Wunsch ist zwar 
etwas gross, aber auf Ihre freundliche Offenherzigkeit, 
die ich seit jeher kenne — bauend — ersuche ich Sie 
recht innig, Sich dieser Sache, wenn es moglich, an- 
nehmen zu wollen. — Dies fiir jetzt; und ich nehme 
mir in voraus die Freiheit, Ihnen naclistens noch einige 
Details iiber unser musikalisches Todleben zu schreiben. 
— Mit inniger Freundschaft bleibe Ihr 

Agram 25. May 1852. 

V. Lisinski. 

Gradja za povjest knjizevnosti Hrvatske.' 

' Harno spominjem dobrostivu pomoc i vrijedni savjet 
veleuc. gosp. urednika dra. M. Srepela, kod obih mojih priloga, 
u „Gradji" priopcenih. 




Knjizevna obznana. 

Dezelic, dr. Velimir. Inkunabule (Prvotisci) 
Zagrebacke Sveucilisne Biblioteke. Napisao i 
uvodom o inkunabulama u obce popratio. U 
Zagrebu Tisak C. Albrechta, 1902. 87 strana 
u 8*^, s 2 facsimila. 

Knjizica, koju je pod gornjim natpisom netom izdao 
vrlo simpaticki nas pisac i pristav kr, sveuCilisne biblio- 
teke zagrebacke dr. V. Dezelic, vrijedna je da se osobito 
istakne, jer u istinu oznacuje za^etak temeljita bibliogra- 
fickog rada u nasoj domovini. 

Napose sto se tice strucnjackog opisa inkunabula 
(knjiga stampanih od iznasaSda knjigotiskarstva do uklju- 
civo g. 1500.), bit ce ovo jamacno prva hrvatska radnja, 
koja moze udovoljiti i najstrozim zahtjevima suvremene 
nauke. 

Od prijasnjih radova o inkunabulama u nas spo- 
menuti mi je popis: „Zbirka slovenskih Inkunabula" 
(Dubrovnik, Kalendar za godinu 1898. U Dubrovniku, 
1897. na strani 87-lu2,), gdje je popisana lijepa zbirka 
dra. B. Bogisica, bez sumnje najbogatija svoje vrsti u 
hrvatskim rukama. Nadalje spominjem priloge nepreza- 
Ijenog Ivana Kukuljevica u I. svesci „Arkiva" i u nje- 
govu „Slovniku umjetnika", kao i moj „Popis tiskotvora 
Dobrise Dobrica". 

U zanimljivom i dosta iscrpivom svom predgovoru 
razlaze gospodin pisac sve ono, sto je vrijedno i nuzno 
znati o inkunabulama, te navodi i glavna djela, sto do- 
sele izadjo§e o tim prvotiscima. Bavi se takodjer na- 



201 



cinom sakupljanja i propisima za valjano popisivanje i 
poznavanje dragocjenih tih tiskotvora. — Taj ce uvod 
dobro doci svakomu, tko se zeli obavijestiti o torn pred- 
metu, a lijepo bi bilo da takovih bude §to vi§e u Hrvat- 
sko] i da plemenita bibliofilija i kod nas uhvati dublji 
korijen. 

Nadaje mi se ovdje prilika istaknuti izvanredno ove 
vrstidjelo: ,, Catalogue General Des Incunables Des Bi- 
bliotheques Publiques De France", kojega je izasao prvi 
svezak godine 189/. kao izdanje francuskog ministarstva 
nastave, trudom glasovite radnice na polju bibliografije, 
gospodjice (!) M. Pellechet. Prvi svezak od rijeCi Abano 
do Biblia italica imade na 602 strane velike osmine 
uzoran popis 2386 inkunabula, koje se nalaze po javnim 
knjiznicama francuskim, a tu nijesu jos iscrpena ni prva 
dva slova u alfabetu! Vrla bibliografkinja nije dozivjela 
nastavak znamenitog svog djela, te ce sada po njoj 
ostavljena silna gradja ciniti podlogu za dalji rad. 

Ovo sam istaknuo, jer po onom primjeru mogao 
je gospodin pisac kraj potpune svoje spreme za takav 
rad i svakog priznanja vrijedne, zamjerne marljivosti, 
protegnuti svoj popis i na inkunabule, koje se nalaze 
po inim javnim hrvatskim knjiznicama, a napose na one 
sto se cuvaju u akademskoj i nadbiskupskoj biblioteci 
u Zagrebu. Tada bi popis izasao kud i kamo bogatiji, 
napose u domacim inkunabulama, §to bi osobito vrije- 
diio pred stranim svijetom, gdje s tolikim ponosom 
isticu ogromne zbirke tog dragocjenog knjizevnog blaga. 
— Izrekao sam time samo skromnu zelju, jer je gosp. 
pisac izdao namjerice svoju radnju onako ogranicenu 
povodeci se za slicnim popisima drugih sveucilisnih 
knjiznica. 

Dezelicevu naCinu popisivanja inkunabula nema pri- 
govora, a dodane biljeske povecavaju vrijednost djelcu, 
te su od najvece 5esti ispravne i temeljite. Malo tko 
moze valjano prosuditi, koliko ustrajna truda i mara 



— 202 — 

iziskuje takova radnja i kako gdjekada neznatna koja 
sitnica moze u velike posluziti za razjasnjenje zamrsenih 
bibliografickih pitanja. 

Prvotisci, sto ih imade sveucilisna biblioteka zagre- 
backa, nijesu mnogobrojni (imade ih u svem 71), a 
tomu je giavnim uzrokom, sto je revnoj upravi malo 
novaca na dispoziciju za ovake svrhe. Osobito treba 
pozaliti, da su u to] nasoj domadoj knjiznici tako slabo 
zastupane inkunabule tiskane po tiskarima Hrvatima i 
opet knjige izdane u ono pradavno doba tipografije od 
pisaca narodnosti hrvatske. 

Od glasovitog naseg Dobri§e Dobrica, Dubrovca- 
nina (Boninus de Boninis), vidimo zabiljezena tek 2 
djela, a nastampao ih je od godine 1478—1491. u Mle- 
cima, Veroni i Bre§i dosele poznatih neko 40, dok ga 
od godine 1499 — 1508. nalazimo kao knjizara i naklad- 
nika u Lionu. Gospodin dr. Dezeh'c na strani 78. svog 
popisa doduse biljezi (ucinivsi me „Markom") moju 
radnju o Dobricu („Ne§to gradje staroj hrvatskoj knji- 
zevno kulturno] povjesti"), ali se u ostalom ne obazira 
na sadrzaj njen, te tako ponavlja citav niz po meni is- 
pravljenlh krivih navoda o Dobricu, koje je pogrjeske 
mogao lako mimoici. 

O Dobridu, a napose o njegovu boravku i radu u 
Lionu, imade takodjer zanimljivih podataka na strani 
9—17. krasnog djela I. Baudriera : „Bibliographie Lyon- 
naise. IV. Serie. Lyon, 1899.", gdje je nas Dobrisa 
nazvan „ce celebre imprimeur Croate", a priopcene su 
lijepe reprodukcije iz bogato ure§enog, po Dobricu iz- 
danog molitvenika (Lyon, 1499.), Baudrier zabiljezio je 
i jednu dosele nepoznatu nam nakladninu Dobricevu, i 
to: „Missale ad usum ins. ecclesie Beliicensis. Impres- 
sum Lugduni, sumptibus Bonini de Boninis dalmatini, 
et Stephani Morelli, civis Beliicensis, anno salutis 1503". 

Andrija Paltasic, Kotoranin, dolazi tek jednim svojim 



— 203 — 

tiskotvorom, a i ova] revni trudbenik izdao je od god. 
1476 — 1492. lijep broj od preko 30 knjiga. 

Djela pisaca Hrvata, koja su do konca XV. vijeka 
stampana, zastupana su po dragocjenom hrvatskom gla- 
golskom misalu od godine 1483. i po glagolskom bre- 
vijaru od god. 1493. Ovo znaci za sveucilisnu knjiznicu 
toliko, koliko posjed jedne od cuvenih Gutenbergovih 
biblija za koju od najbogatijih evropskih ili amerikan- 
skih biblioteka. Za tocan opis prekrasnih ovih knjiga, 
kao i za uspjela facsimiia, sto rese knjizicu, valja go- 
spodina pisca napose pohvaiiti. 

Zakljucujem sa zivom zeljom, da gosp. dr. Dezelic 
nastavi tako dicno zapoceti bibliograficki svoj rad, te da 
na torn u nas gotovo neuzoranom polju poluci najbolje 
uspjehe. 

Vienac 1902. 




SADR2AJ. 



Strana 

O Dobru§ku Dobri(iu, DubrovSaninu 1 

Popis tiskotvora DobruSka Dobrida 14 

O Jurju DragiSidu, BoSnjaninu 21 

O Ivanu Polikarpu Severitanu, SibeniCaninu 37 

O tiskanim izdanjima Marulideve „Judite" 43 

O oporuci Marka Marulida i o najstarljim izdanjima nje- 

govih djela 50 

Prevodi Marulidevih latinskih djela 54 

K slici Franje Gundulica 61 

Josipu Voltidu, Istraninu 65 

Proglas Pavia Rittera-Vitezovica od god. 1696. ..... 81 

Ne§to o Vitezovicevoj „Sibili" 89 

Rugjer Bo§kovid kod Zavera vojvode saksonskoga ... 93 ] 

Versi fatti dall' Abb. Ruggiero Boscovich in Settembre I 

del 1777 100 ^ 

O pustolovu Stjepanu Zanovi(5u, Budvaninu 107 < 

Djela starih hrvatskih pisaca u engleskom prijevodu . , 158 i 

O Jerku Dominisu, Rabljaninu Ib5 j 

O navodnom zagrebackom tiskotvoru od g. 1527 168 

O Agatiju Gvidaceriju, Kotoraninu 171 

O knji^evnom radu Hermana Dalmatina 175 \ 

George d' Esclavonie 178 | 

Hrvatski poslanik na augsburSkom saboru g. 1530. . . . 180 

Dantov „Raj" sa slikama Julija Klovia 183 

Nepoznato djelo Tome Baseljida, DubrovCanina .... 186 < 

O piscu Simunu Grisogonu, Zadraninu 188 

O jednom djelu Jakova Bunida, Dubrov5anina 190 

Nepoznato djelo Mate Andra§evi(5a, Trogiranina .... 192 

O velikoj dubrovackoj tresnji 194 

Pismo Vatroslava Lisinskoga g. 1852 196 

KnjiXevna obznana 200 



Ciena 3 krune. 



TISAK ANTUNA SCHOLZA U ZAGREBU.